Sara Kolak ipak će morati propustiti predstojeću natjecateljsku sezonu. Posljedica je to artroskopije i rekonstrukcije ligamenata lakta kojoj je olimpijska pobjednica »Kvarnera« u bacanju koplja podvrgnuta u utorak u klinici Mayo u Rochesteru u SAD-u, gdje je zbog bolova, koje je prvi put osjetila početkom kolovoza prošle godine na Svjetskome prvenstvu u Londonu na kojem je zauzela četvrto mjesto, otputovala na preporuku konzilija Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju Dr. Nemec. Nakon nekoliko mjeseci boli, koja se javljala tijekom treninga bacanja, te brojnih posjeta poznatim hrvatskim ortopedima utvrđeno je da je riječ o parcijalnoj rupturi tetive mišića lakta, a odlazak u SAD kod doktora Shawna O’Driscolla, vrsnog stručnjaka za ozljede lakta i ramena u klinici Mayo, nametnuo se kao jedino rješenje.

Gips pa ortoza

– Operacija je dobro prošla, dobro se osjećam, zasad samo spavam. Prema prvim informacijama koje sam dobila od doktora O’Driscolla stanje lakta je bolje od očekivanog, ligament nije bio jako oštećen i sada super izgleda, a problem je radio jedan dio koji se odvojio od kosti. Zato mi je i rađena artroskopija da se vidi da li se nešto odvojilo – poručila je Sara Kolak iz Rochestera u kojem će boraviti do subote nakon čega će se vratiti u svoj Ludbreg.

– Dobra je stvar što je ruptura bila parcijalna, a i inače je kod ligamenata česta pojava da ne pukne odmah, nego se razdavaja i slabi te zato jako boli. Doktor O’Driscoll je jako zadovoljan, presadili su mi komad tetive iz lijeve ruke, tako da i na njoj imam šavove. Bol je zasad podnošljiva, najveći problem mi radi gips koji moram nositi do drugog tjedna jer je dosta težak. Ali, najvažnije je da je situacija dobra i da je sve dobro prošlo. Najbolja vijest je da će oporavak trajati kraće od očekivanog.

Sara Kolak dio rehabilitacije odradit će u Rijeci kod Deana Misture.

– Drugi tjedan počinjem nositi ortozu i trebam je nositi šest tjedana, nakon čega u ožujku opet dolazim u Rochester na pregled na kojem će mi doktor O’Driscoll reći što i kako dalje. Ovaj će oporavak biti potpuno drugačiji od onoga nakon operacije ramena, ortozu mogu skidati, a tijekom tih šest tjedana ruka bi trebala biti u punoj funkciji. Tako da nema dizanja, zabranjeno mi je čak i voziti automobil, samo treba istezati ruku, a postoji mogućnost da će mi u prva dva tjedna trebati pomoć pa ću zato doći u Rijeku.

Kraj muka

No, predstojeća natjecateljska sezona za Saru Kolak ipak je izgubljena.

– Najvažnije je da je situacija bolja od očekivanog i da će napokon doći kraj mojim mukama zbog nemogućnosti treniranja. Nije da tijekom ovih nekoliko mjeseci nisam ništa radila, ali kada bih god u ruke uzela koplje ili medicinku osjetila bih bol. Tako da je operacija bila jedino rješenje. Nema smisla požurivati stvari i forsirati povratak, u ožujku ću nakon pregleda od doktora O’Driscolla dobiti plan rehabilitacije pa ćemo biti pametniji. Idem korak po korak, sada je najvažnije da ruka opet dobije puni pokret – nastavila je Sara Kolak, koja ima samo riječi hvale za doktora Shawna O’Driscolla i osoblje klinike Mayo u koju je otputovala zahvaljujući financijskoj injekciji Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog atletskog saveza i njezinog kluba »Kvarner«.

– Doktor O’Driscoll je pravi profesionalac, poslije mene je na programu imao još jednu operaciju, ali me htio vidjeti čim se probudim da vidi kako sam. A na operaciju me vodila gospođa iz Bosne, što mi je bilo jako simpatično. Klinika Mayo je ogromna, ima desetak zgrada, kao i hotel u koji sam se smjestila odmah nakon zahvata, a povezani su podzemnim hodnicima. Moram se pohvaliti da mi je odmah u posjet stigla prijateljica i atletičarka Alena Hrušoci koja studira u Louisiani i koja će sa mnom biti do mojeg odlaska kući. Maloprije smo izašle na ručak, temperatura je -19 stupnjeva Celzijusa pa smo se jedva čekale vratiti u hotel – zaključila je Sara Kolak.