Tužna rukometna priča

Tko je rukometašicama Zameta ukrao Božić i nadu u bolje sutra?

Igor Duvnjak

Adrijana Prosenjak/Foto Arhiva NL

Adrijana Prosenjak/Foto Arhiva NL

Klub čine samo trenerice i igračice, koje su tražile neka se vježba i u ove blagdanske dane, vodstva i dalje nema ni od korova. Zamećanke ne znaju hoće li uopće imati pravo započeti drugi dio prvenstva 9. siječnja zbog dugovanja prema sucima



RIJEKA Rukometašice »Zameta« marljivo treniraju tijekom ove blagdanske stanke pod vodstvom trenerice Adrijane Prosenjak i njezine prve suradnice Jasenke Pilepić za nikada tužnijeg Božića i očekivanja Nove godine u bogatoj povijesti kluba, koji je ove godine trebao proslaviti okrugli jubilej, 60 godina postojanja. Sadašnjoj ekipi, nažalost, nije do slavlja jer kako je živo na terenu budući da su igračice pune entuzijazma tražile od trenerice neka se vježba i u ove blagdanske dane, tako oko terena vlada totalna pustoš.


Ekipa je već dugo prepuštena sama sebi, vodstva već dugo nema ni od korova, to je zbilja u kojoj žive riječke rukometne prvoligašice dok famozno »čekanje Godota« traje i traje. Još od kada je Sandra Stojković, bivša reprezentativka napustila funkciju predsjednice budući da uje s obitelji otišla živjeti na Island, Zamet djeluje bez uprave, a povremene cikličke priče kako će netko preuzeti njezinu funkciju su se, nažalost po Zamećanke, pokazale praznim pričama, floskulama kojima je u kuloarima tko zna tko valjda htio da se malo dobije na vremenu, ali je očito da vrijeme ističe ili je, bolje rečeno, već isteklo.


Prvenstvena stanka se sve više bliži kraju, u nastavak sezone bi trebalo startati 9. siječnja. Uz sav dužan optimizam i onu da »nada posljednja umire posljednja«, teško je vjerovati da će se iznenada u ova nepuna dva tjedna pojaviti nekakav profesor Baltazar i promijeniti brzo ovo dugotrajno mučno stanje. Ono »trebale startati« inače nije samo prazna riječ jer Zamećanke ne znaju hoće li uopće imati pravo započeti drugi dio prvenstva budući da suci prema Zametu imaju zaostalih potraživanja. Ne bude li razumijevanja za ta dugovanja, Riječanke jednostavno neće imati pravo nastupa, a sve to bi moglo zakotrljati lavinu koja lako može zatrpati klub koji je dugi niz godina znao igrati zapaženu ulogu, kako na ondašnjoj jugoslavenskoj, tako i na hrvatskoj sceni.




Igračice i trenerice su uporne, marljivo treniraju, ali ne mogu stalno i dalje protiv činjenice da klub nema vodstva koje bi namaknulo nužna financijska sredstva za putovanja i utakmice. Nitko dobronamjeran među riječkim ljubiteljima rukometa naravno ne bi volio da samo tako dođe do gašenja ŽRK-a »Zamet«, ali ta nepopularna opcija nije nemoguća u ovoj priči u kojoj ozbiljno prijeti krajnje tužan rasplet.