Egzotična pojačanja

Što dva kineska dvometraša rade u Rijeci? ‘Čim vidimo vaše more odmah smo bolje volje’

Igor Duvnjak

Dočim smo stigli, vidio sam da je okruženje predivno. Ovdje je zrak predivan. Iz stana vidimo more. Što se pak mjesta stanovanja tiče, stan nam je za svaku pohvalu – oduševljeni su golman Wang Quan i lijevi bek Zhao Chen



Riječki sport je u bogatoj povijesti doživio i to – ovdašnji rukomet i stjegonoša njegove kvalitete »Zamet«, klub koji je lani proslavio 60 godina postojanja, dobio je dva egzotična pojačanja, reprezentativce iz daleke Kine. Riječ je o momcima koji bi po visini mogli igrati košarku, golman Wang Quan je visok 205 centimetara, a lijevi bek Zhao Chen 203 centimetra. U Hrvatsku su sletjeli 15. veljače, baš na Kinesku novu godinu. Nisu baš mogli proslaviti tu veliku feštu njihove zemlje jer su bili na putu dugom tisuće kilometara, letenja do Zagreba su trajala dvadesetak sati, u biti su njihovu Godinu psa dočekali tko zna gdje u zraku.


Još su u fazi aklimatizacije na vremensku razliku, dočekala ih je nova klima i neki sasvim drugačiji ljudi. Tek sabiru prve riječke dojmove dok broje prve korake po riječkom asfaltu poslije prvih neizbježnih pogleda prema Učki. Ne govore strane jezike te je ova riječko-kineska »ćakula« bila moguća uz pomoć mladog ovdašnjeg turističkog vodiča i prevoditelja, Riječanina Bartola Donadića, koji je tri i pol godine živio u dalekoj Kini gdje je naučio jezik najmnogoljudnije zemlje na planeti.


Srdačan doček


Kineski reprezentativci su smješteni nedaleko Policijske postaje na Zametu, nedaleko zametske dvorane, prve riječke dojmove stvaraju u zapadnom dijelu grada. U hladnim danima doček je srdačan, onako po hrvatski. Tako su si i konobarice iz kafića nedaleko zametske dvorane dale truda. Kada su čule da im Kinezi dolaze na piće brzo su naučile nekoliko riječi njihova jezika da bi im mogle poželjeti dobrodošlicu i upitati ih kako su.




Kineski reprezentativci s Valterom Matoševićem / Foto Silvano JEŽINA


Kineski reprezentativci s Valterom Matoševićem / Foto Silvano JEŽINA



– Što mogu reći na početku? Dočim smo stigli, vidio sam da je okruženje predivno. Ovdje je zrak predivan. Iz stana vidimo more. Što se pak mjesta stanovanja tiče, stan nam je za svaku pohvalu – kaže golman Wang Quan o osjećaju poslije svojih prvih riječkih buđenja.


Kinezi ovih dana probavaju svoje prve »hrvatske zalogaje« u obližnjem restoranu »Ugor«, jedu sada jela sasvim drugačija od onih u svojoj domovini, privikavaju se na mnogo toga novoga, tako i na hrvatsku kuhinju.


– Jedemo ovdje u restoranu nedaleko dvorane. Nema dvojbe da je potrebno određeno vrijeme da bismo se priviknuli na novu prehranu. Cijeli život smo naime navikli jesti hranu pripremljenu na određeni način, sada smo se odjednom, samo tako, prebacili na nešto sasvim drugačije. Jasno je da je potrebno vrijeme kako bi i to sjelo na svoje mjesto – kaže Zhao Chen.


Kineski zid


Kinezima je pronađen stan nedaleko od mjesta gdje treniraju, na treninge treneru Dragi Žiljaku dolaze nakon kraće lagane šetnje Zametom.


– Kod nas u Kini je i to drugačije. Tamo imamo jedan centar u kojem smo smješteni, sastavljen je od raznih stanova, kojima živimo po dvojica. Ovdje je to nešto drugo, tu smo sami, samo smo nas dvojica. Udaljeni smo petnaest minuta pješice od mjesta u kojem treniramo. U Kini na trening idemo autobusom, vozimo se petnaestak minuta – kaže Wang.


Momci koji će u našoj Premijer ligi visinom neodoljivo asocirati na Kineski zid trebaju komunicirati s novom okolinom, naučiti neke riječi. Za sada ih znaju samo nekoliko, među onima i tata, kako u šali nazivaju Borisa Konjuha, člana stručnog stožera Zamećana, čovjeka koji im uz ostale u klubu, nastoji stalno biti na usluzi u novoj sredini.


– Naučili smo par riječi, primjerice bog, kako si, tata – veli Wang o početku učenja hrvatskog.


On i Chen su stigli na kraj dalekog putovanja, otisnuli su se u veliku sportsku pustolovinu očekujući nova, velika sportska zadovoljstva. Za sobom su ostavili rodni kraj, najdraže osobe, obitelj, djevojke, prijatelje.


Mini grad


– U Kini su nam ostale obitelji. Imam curu, ime joj je Wang Yu Pei, ona je ostala u Kini. Sigurno da nam s te osjećajne, ljubavne strane nije lako, ali s druge strane znamo zašto smo došli ovdje. Došli smo ovdje prvenstveno da učimo rukomet, da doprinesemo našoj novoj momčadi i eto, tu smo – kaže Wang.


– Situacija samnom je manje-više ista, i ja sam također u Kini ostavio djevojku – veli Chan.


Kina asocira na megapolise, sada se ovaj rukometni tandem našao u gradu »mini izdanju« od onoga iz kojega su došli.


– Iz grada smo Sou Jou, riječ je o provinciji Jiang Su. Naš grad ima jedanaest milijuna stanovnika. lako još za razliku u veličini grada, to me ne čudi toliko. Nevjerojatno je koliko je kod nas život brži. Ovdje je pak sve nekako dosta polagano. Ljudi u Rijeci su dosta opušteni, smireni. Život ide nekako polagano – Wangovi su dojmovi.


On i Chen kao i svi koji dođu u Rijeku, nisu mogli izbjeći đir po Korzu. Produžili su i prema »Velikoj placi«, stvatili su i u popularni »Phanas«.


– Naravno da i mi u Kini imamo kafiće, ali nije to ni izbliza kao ovdje kod vas. Stoga je ovo za nas bilo jedno potpuno novo iskustvo. Recimo, mi imamo kafića, ali ponavljam, to ne sliči na ovo tu. Mislim na ljude koji dolaze u kafić, na način na koji razgovaraju u samom lokalu je kod vas drugačiji, opušteniji je. Ljudi jednostavno komuniciraju između sebe. Kod nas je to pomalo drugačije. Da pojasnim, sve ovo što smo vidjeli ovdje je u pozitivnom smislu. U biti smo oduševljeni – napomenuo je Chen.


Kartulina s Kvarnera


Njemu i prijatelju se dopada »kartulina s Kvarnera«, pogled na Kvarnerski zaljevi i snijegom pokriveni vrh Učke.


– Jednostavno rečeno, to je prelijepo. S prozora vidiš more, vidiš otoke, vidi se Učka. Kakvog god da si raspoloženja, čim pogledaš na more, odmah ti podigne raspoloženje – kaže Wang.


Kao i svi mladi, tako i oni rado slušaju glazbu, jasno da su glazbeni ukusi u Kini i u Hrvatskoj drugačiji.


– Slušamo modernu muziku, ali naravno onu kinesku. Slušamo pjevače iz Kine. Što se tiče ovdašnje muzike, dok treniramo onda puno puta znamo čuti naše suigrače kako pjevaju hrvatske pjesme – kaže Chen.


Pjevanja su se naslušali i u autobusu Zamećana kada su se vraćali s ekipom poslije pobjede u Sesvetama.


– U autobusu smo bili oduševljeni i dosta iznenađeni zato što mi nismo navikli na takvu atmosferu. Nakon pobjede smo ušli u autobus. Krenuli smo prema Rijeci i nisam to mogao vjerovati, igrači i njihova pratnja su slavili sve vrijeme. To je bilo slavlje koje je trajalo od početka do kraja povratka u Rijeku. Što se tiče razlike od slavljenja pobjede u Kini i ovdje, drugačija je atmosfera. Vidi se da ovdje postoji jedno zajedništvo u ekipi – smatra Wang.


Učenje hrvatskog


Ova dvojica inozemnih akvizicija su tek jedni od Kineskinja i Kineza koji žive u gradu na Rječini, na koje su se Riječanke i Riječani već navikli susrećući ih često na ulici. Dosta tih Kineza se dosta dobro snalaze na hrvatskom jeziku, valjda će i najnovije kineske pridošlice polako poći njihovim putem.


– Nismo još susreli nikoga od Kineskinja i Kineza u Rijeci. Malo pomalo ćemo sigurno naučiti nešto hrvatskog jezika. Uostalom, neke stvari su nam potrebne i radi samih treninga i radi utakmica – obećaje Chen.


Dok im se prvi dojmovi tek sliježu, jasno se vidi njihovo zadovoljstvo riječkom sredinom, njihovo okruženje očekuje da će i dalje biti tako.


– Inače, već smo par puta bili u Hrvatskoj i imali smo približnu, okvirnu sliku kako to izgleda. Sada, ono što sam zamislio u biti i jest tako. U svakom slučaju smo zadovoljni – poručio je na kraju Wang.