RIJEKA – Srca su gorjela od zadovoljstva, a dlanovi su bridjeli od pljeska posjetitelja koji su jučer došli svjedočiti suboti za pamćenje riječkog rukometa, proslavi velikog jubileja »Zameta«, kluba bogate tradicije i blistave povijesti, kao i oproštaju od aktivnog igranja dvojice dugogodišnjih riječkih asova, uzdanica Zamećana Milana Uzelca i Matea Hrvatina. Poziv dragog kluba i dvojice asova nitko nije mogao odbiti. Kao proljetne ptice došli su sa svih strana da bi zajedno  postali jedno jato, ono »Zametovo« bez obzira tko pripadao kojoj generaciji i koliko god godina imao.

Revija je došla idealno pogođena na kraju natjecateljske sezone kao prava nagrada vjernim ljubiteljima Rijeke, Kvarnera i Hrvatskog primorja, koji su zadovoljni promatrali defile brojnih imena, koji su ovog puta igrali slobodno, lišeni okova taktike, bez grča rezultatskog pritiska. Nije sada bilo riječi o borbi za nekakvu medalju, već su ljudi na terenu rasterećeni mogli pokazati raskoš tralenta, nikada zaboravljeno znanje, oduševiti, ali i nasmijati zadovoljnu publiku. Sastanci uoči utakmice su, naravno, bili tek nešto reda radi, hodnicima dvorane i u svlačionicama odjekivao je smijeh dobro raspoloženih brojnih majstora rukometne lopte.

– Lijepo je što se na ovaj način obilježava šezdeseta obljetnica kluba. Drago mi je vidjeti staro društvo, stare prijatelje. Prorade emocije, sjetim se svojih početaka u »Zametu«, klubu koji me odredio kao čovjeka i sportaša, rekao je Alvaro Načinović, jedna od legendi riječkog i hrvatskog rukometa, koji je jučer bio u društvu ostalih velikih međunarodnih asova Rijeke, Valtera Matoševića, Mirze Džombe, Renata Sulića, olimpijskog pobjednika Valnera Frankovića i ostalih. Oni i brojni drugi su primali priznanja iz ruku čelnika kluba za doprinos rukometu.

U završnom činu lijepe predstave, oproštajnom susretu Milana Uzelca i Matea Hrvatina ova dvojica su u ekipi »Prijatelja Tea i Milana« igrali u prvom dijelu za njih, a u nastavku za »Zamet«. Ekipu »Prijatelja« su vodili Drago Žiljak i Damir Čavlović, slavni stručnjaci, ne samo Hrvatinu i Uzelcu, već i mnogim drugima najdraži treneri u karijeri. Pet minuta prije kraja ekshibicije utakmica je prekinuta radi opraštanja s Uzelcem i Hrvatinom. Svi su ustali na noge za  do sada  neviđeni »standing ovation« u zametskoj dvorani.

– Već dugo nije održano ovako nešto. Puno igrača je prestajalo igrati, a sada su Uzelac i Hrvatin doživjeli oproštaj za pamćenje. Treba zahvaliti upravi i svima ostalima koji su se potrudili oko ovoga. Svaka čast ovoj dvojici, oni su to zaslužili. U ovih mojih skoro 50 riječkih godina u biti ne pamtim ovakvo nešto. Ugodno sam iznenađen – rekao je Čavlović, doajen rukometa, koji je u Rijeku došao s legendarnim Vladom Stenzelom davne 1970. godine.

Pogledajte bogatu galeriju fotografija, a kompletan izvještaj pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista

Snimio Roni Brmalj