RIJEKA Pitanje je hoće li rukometašice Zameta uopće započeti novu prvoligašku sezonu – to je tužna, već dugotrajna višemjesečna stvarnost kluba kada bi trebao proslaviti »okrugli« jubilej 60. godina postojanja, a ispada da nikada do sada nije bio u težem stanju. Igračice i trenerica su u biti doslovno prepuštene same sebi, već neko vrijeme od kada je predsjednica Sandra Stojković – Hinić odselila s obitelji na Island iz privatnih razloga a ekipa diše na škrge u sve neugodnijoj dugotrajnoj pat poziciji.

Neugodna je stvarnost da uoči novog prvoligaškog prvenstva za prvu ekipu i postave mlađih pogona treba uplatiti nekih 20–25 tisuća kuna za kotizacije a paučina je odavno u praznoj klupskoj blagajni. Naravno, po onoj da niti jedno zlo ne dolazi samo, to je samo ona toliko spominjana »kap u moru«, tek jedna od potreba kluba koji u biti vegetira, postoji samo na papiru. Jer dugovi se iz dana u dan samo gomilaju i stalno rastu, svoje tako čekaju prijevoznici koji su bili na usluzi tijekom prošle sezone, djelatnici u zdarvstvenoj službi i tko za tko sve ne koji u biti već dugo vremena samo nehotično kreditiraju klub.

Klub tone sve dublje i dublje i to ne igrački jer mlada ekipa koja je ugodno iznenadila prošle sezone te u ovom prvenstvu može biti još uspješnija, »Zamet« propada financijski i organizacijski iz mjeseca u mjesec i iz dana u dan. Nekada je još i bilo zavaravanja i priče o svijetloj budućnosti i boljim danima, za elitni riječki ženski rukometni kolektiv nema ni tih ispraznih priča o »svijetlu na kraju tunela«. Na dugotrajna upozorenja o katastrofalnoj situaciji odgovor je u stilu slijeganja ramenima, ako ga se uopće i dobije a jednako loša ako ne i gora varijanta su zatvorena vrata kada se tražila barem ona minimalna pomoć, »vatrogasna mjera« da »Zamet« uopće može započeti sezonu.

U ovoj situaciji ekipa i trenerica stoički izdržavaju ta iskušenja, trenira se i priprema za prvenstvo kao da je stanje normalno, no pitanje je do kada će to trajati i kada će netko iz ekipe i sa klupe »puknuti« od ove dugotrajne neizvjesnosti i »čekanja Godota«. Postoje različite varijante rješenja ove rukometne Rubikove kocke, ona najnepovoljnija koju ne želi niti jedan iskreni ljubitelj rukometa u Rijeci jest odustajanje od prvenstva što bi u konačnici značilo i gašenje ŽRK »Zameta«, koji je toliko desetljeća pisao povijest ženskog rukometa u ovom kraju.