RIJEKA Hrvatska je u finalu Europskog rukometnog prvenstva, igra danas za zlato sa Španjolskom, to ugodno saznanje za svoje navijače izabranici izbornika Lina Červara su omogućili svojim brojnim navijačicama i navijačima, dobivši nakon 80 minuta pravi rukometni rat s Norveškom, koji je presudio Željko Musa. Vrijeme gola je kao da se igrao nogomet, a ne rukomet… Musin pogodak izazvao je golemu erupciju oduševljenja, skakali su navijači u dvorani i u domovini uz tv ekrane, teško je ostati miran i hladan nakon takvog raspleta drame koji je gledatelje ostavljao bez daha, nakon kraja utakmice koja je bila kao da ju je režirao nezaboravni sir Alfred Hitchcock. U otimanje oko ulaznice za današnji finale prste je umiješao i jedan Riječanin, desno krilo Vlado Matanović, koji je u pobjedu ugradio svoja dva gola.

– I ja sam isto skakao! – kaže nakon svega Vlado Matanović, nekadašnje krilo Kozale, sada igrač Goranje Velenja, koji je od onih dječačkih dana, kada je dosta obećavao, sada poletio visoko. – Taj osjećaj slavlja, pobjede i ulaska u finale je jednostavno nemoguće opisati, to je jedno neopisivo zadovoljstvo. Ovako nešto slično sanjam od početka, od 2004. godine kada sam krenuo u rukomet, kada sam počeo trenirati. Od tada sanjam da budem negdje kao što su bili oni prije mene. Sada sam se, eto, našao u situaciji u kojoj su bili oni, tako da se taj san sada trenutno ostvaruje. Još i da podignemo taj zlatni tanjur, osvojimo tu zlatnu medalju, to bi onda uistinu bilo ono nešto što sam sanjao i za što sam radio sve ovo vrijeme.

Hrvatsku na kraju puta ponovno očekuju stari španjolski znanci. Susreli su se u nedavnoj utakmici u skupini i u Beču podijelili bodove koji nikome nisu bili presudni jer su obje momčadi već imale rezervirano mjesto u polufinalu. Danas je u Stockholmu to sasvim suprotna priča, Španjolci brane europsko zlato koje Hrvati silno žele.

– Ono je bila malo čudna utakmica, čak sam u zrakoplovnoj luci kako su neki dečki pričali kako smo se svi htjeli štedjeti, ali opet, uvijek postoji taj inat. Svatko voli udariti i ne voli primiti udarac. To je bila neobična utakmica gdje su se svi čuvali. Španjolci su neugodni, jako su su dobri taktički. Svi su iskusni, stariji igrači, dosta »guslaju«. Bit će to opet borba živaca, umorni smo i jedni i drugi, s tim da smo mi više umorni. Imali smo težih utakmica, oni su to lakše rješavali. Bit će jako neugodno. Ne smijemo dati da im se razbrani golman, valja nam to riješiti brzom igrom, na polukontre i kontre. Ovo je sada skroz drugačija utakmica, drugačiji su ulozi.

Finale je prva i jedina tema u hrvatskom taboru, igračima u hrvatskoj reprezentaciji »motivi lete do neba«.

– Bili smo u svlačionici nakon pobjede s Norveškom sretni punih sedam i pol minuta, a onda je netko došao i rekao: »Momci to je to, idemo sada dalje. Malo se razveselite ali znamo zašto smo ovdje došli. Nismo došli biti drugi, nego idemo po to zlato«. Znamo koji nam je motiv, koji je cilj, zašto smo tu, zašto smo se borili ovoliko, zašto smo padali i zašto su svi toliko umorni. Motiv ne može biti veći. To zlato oko vrata bi bila najveća nagrada za sve nas koji smo ovdje pa i za sve koji su uz nas u reprezentaciji, te za druge igrače koji su čekali šansu, za one koji gledaju.

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU