Foto A. Čizmić / Cropix
Bio sam pozvan kao treći vratar. No, dogodilo se da je moj dobar prijatelj Ivić imao manjih problema s leđima. To je bilo i malo iznenađujuće s obzirom da se reprezentacija pomlađuje – kaže Stevanović
RIJEKA »Stevo je spustio rolete«, govorio je u nekim davnim godinama pokojni Vladan Stevanović kada bi poslije ligaške utakmice rukometaša »Zameta« u ondašnjem »Time outu« zadovoljno ispijao piće poslije zapažene partije sina Ivana na parketu Dvorane mladosti, a u srijedu navečer se mogao radovati »negdje među zvijezdama«. Radovale su se i Ivanova majka Jadranka, kao i supruga Irena sa sinčićem Vigom. Stevanovići mogu biti ponosni na svojeg sportskog junaka, koji je kao šmrkom zalijevao poljske napade u povijesnoj hrvatskoj pobjedi na Europskom prvenstvu vrijednoj polufinala koji se doimao nedostižnim ciljem, da bi odjednom postao lijepa stvarnost.
Riječanin u dresu »PPD Zagreba« je zaustavio jedanaest lopti i tome pridodao dva obranjena sedmerca, u otvaranju lova na veliku razliku bio je nesavladiv, predstavljao je vjetar u leđa suigračima, koji se razmahao u hrvatsku buru, vjetar što nosi sve pred sobom, tako i potpuno nemoćne Poljake. Po onoj biblijskoj »da je puno pozvanih, a malo odabranih«, Ivan se morao skoro pa penjati s dna, da bi se u jednoj utakmici pretvorio u junaka čija se fotografija doslovno preko noći objavljuje na naslovnicama. U kasnim godinama karijere, vratar rođen 5. svibnja 1982. godine, dočekao je veliku zadovoljštinu.
– Sigurno da nije bilo za očekivati da ću ići na prvenstvo – kaže Ivan Stevanović o tegobnom putu do ulaska u reprezentativni sastav za Europsko prvenstvo u Poljskoj. Krakow, grad svetoga Ivana Pavla II, sigurno će pamtiti cijeloga života. – Bio sam praktički pozvan kao treći vratar, kao zamjena za ozlijeđenog Senjanina Ivana Pešića. No, dogodilo se da je moj dobar prijatelj Ivić imao manjih problema s leđima i odlučeno je da ja idem na ovo natjecanje. To je bilo i malo iznenađujuće s obzirom da se reprezentacija pomlađuje. Ostvarili su mi se snovi, pogotovo što sam u nekim malo većim sportskim godinama. Sigurno da mi je drago što sam dobio priliku.
Vuk i lisica
Život piše romane, moraju se ispuniti razne pretpostavke da bi se došlo do dobitne kombinacije. Iskusni vratar je, naime, lani bio na križanju karijere, već je praktički pakirao kovčege za Njemačku. Kada je, međutim, još jednom dobro razmotrio sve »za i protiv« u posljednji trenutak je promijenio odluku ostavši u »PPD Zagrebu«. Sada se pokazalo da »skrenuo u pravu ulicu«.
– Sigurno da netko sve gleda i da se čovjeku uloženo negdje i vrati. Teško je pričati o sebi, ali očigledno je bilo tako i sada sam dočekao zadovoljstvo.
»Jednom trči vuk, jednom lisica«. Poslije francuske pobjede nad Hrvatskom kritičari su na sva usta hvalili suparničkog vratara Thierryja Omeyera nasuprot hrvatskim vratarima. Sada je potpuno drugačija situacija. Stevanović, koji je dočekao šansu, sluša zaslužene pohvale.
– Rekao bih samo da se posložilo više stvari, u skupini smo imali pobjede nad Bjelorusijom i Islandom, poraženi smo od Norveške, kasnije smo svladali Makedoniju. Imali smo svojih problema i u obrani, teško je igrati na visokoj razini ako na terenu svi ne daju najbolje od sebe.
Adrenalin je bio na visokoj razini, teško se bilo naspavati nakon tako čudesne utakmice.
– Nisam se baš naspavao poslije utakmice s Poljskom. Jako je teško na ovom natjecanju, tu su sve najbolje ekipe i praktički se igra svaki drugi dan.
Finale prije finala
»Stigavši u Rim, treba vidjeti i papu«. Hrvatska je trnovitim putem dosegla polufinale, večeras od 21 sat protiv Španjolske počinje lov na toliko željeno odličje.
– Nakon što smo napravili čudo pred nama je Španjolska. Prije svih ističem vratara Arpada Šterbika, čovjeka koji čini razliku i u klubu i u reprezentaciji. Uz njega imaju i drugog izvrsnog vratara, Vargasa. Imaju Aquinagaldea na crti, također i vrsna krila. Stvarno su vrhunska ekipa. Prije prvenstva su svrstavani među favorite za medalju. Bit će teško, ali naša obrana je odlična.
S Poljskom smo odigrali na stvarno vrhunskoj razini. Vjerujem da možemo tako nastaviti.
Apetit raste jedući, hrvatskim reprezentativcima je poraslo samopouzdanje, svakako i ambicije.
– Možda je ovaj dvoboj sa Španjolskom finale prije finala. Norveška i Njemačka nisu reprezentacije na razini Španjolaca, ali s druge strane treba uzeti u obzir činjenicu da su uspjeli izbaciti Francuze i Poljake. Bit će zanimljivo.
Hrvatska je u portugalskom pohodu na svjetsko zlato 2003. godine u dramatičnom polufinalu dobila upravo Španjolsku.
– Dobro se sjećam te utakmice. Sada u polufinalu nema Danaca i Francuza koji nam očigledno ne pašu. Gledali smo Francusku s Norveškom i kao da je na terenu bila neka druga ekipa Francuza. Nadam se da nam se sada sve posložilo i da imamo šanse protiv Španjolaca, a kasnije ćemo vidjeti.
