RIJEKA Zametska rukometna zvona danima zvone na uzbunu, kriza MRK »Zamet« eskalirala je predstavljajući gotovo sigurno najveći problem u proteklih 35 godina zapažene ligaške povijesti, kolijevke tolikih svjetskih prvaka i olimpijskih pobjednika.

Igrači se već mjesecima bude sa saznanjem da plaće nema, račun je blokiran zbog dugova i ovrha, a Social Sport odnosno Damir Mišković, koji je pun entuzijazma ušao u ovaj projekt, umorio se od dugog čekanja deblokiranja računa kako bi dao novac za plaće.

Divno započeta priča angažiranjem vrhunskog trenera Irfana Pipe Smajlagića, povratak u klub trofejnih rukometnih asova Alvara Načinovića i Valtera Matoševića u koprodukciji s Marinom Miškovićem kao Smajlagićevim asistentom, postala je kao horor. Klub je navodno dužan preko tri milijuna kuna, predsjednik Zlatko Kolić tvrdi da je dug deset puta manji, ali zato stižu priče o »kmerskom rukometu«, igračima koji će biti amateri, što je moderni prijevod za rekreaciju.

Sportski direktor Alvaro Načinović se ne miri ovim »silaskom s konja na magarca« i prijetnjom opstanku kluba zbog velikih dugova i prestanka financiranja od strane Social Sporta, koji je odigrao zapaženu ulogu u dovođenju velikih imena i pomaganju klubu, ali se nije mogao boriti s vjetrenjačama.

– Nikako mi se ne sviđa ovakav rasplet situacije, koji nije normalan – rekao je Načinović s odmora u Dalmaciji. – Vraćam se u Rijeku da porazgovaram s predsjednikom o situaciji koja je više nego ozbiljna. Ovo mi sada djeluje kao predaja, a ja to ne mogu prihvatiti. Banalizira se i obezvređuje rad ekipe sa stručnim stožerom u proteklih sedam-osam mjeseci. Riječ je o projektu koji je bio na dobrom putu da bi se odjednom pojavili nekakvi neriješivi problemi. Ne možemo funkcionirati na ovakav način, ne možemo djelovati u stilu da su igrači slobodni, što u biti znači da su odjednom na ulici. To vrijedi za one koji su profesionalci, ali i za one mlade, perspektivne.

Načinović u svemu misli i na renomiranu klupsku struku.

– Najprije se priča da vrhunski sportaši trebaju raditi u klubovima, a onda treba sve srušiti preko noći. Netko mi to mora objasniti, reći zašto ovaj projekt ne ide dalje.

Kuloarima već duže kruže priče o navodnim visokim zaradama stručnog stožera na čelu s Irfanom Smajlagićem, a Načinović ne iznosi konkretne brojke, ali priče energično demantira. Plaća trenera bila je briga sponzora.

– Stožer je stajao gotovo ništa. Čak smo i volontirali da pokažemo da se klub može vratiti tamo gdje mu je mjesto. Nećemo o brojkama, ali priče o nekakvim zaradama su laž i nebuloze. Ja sam volontirao.

Poznat kao veliki borac, Načinović ni sada ne baca koplje u trnje.

– Potajno se nadam nečemu. Vrlo teško je prihvatiti ovakvo stanje, očito postoje ozbljni razlozi za to, želim znati koji. Smajlagić, Matošević, Mišković i ja smo stavili svoj ugled na pladanj, a da ne kažem kako je igračima čija je budućnost neizvjesna. Iskompromitirali smo se, razgovarali smo s eventualnim pojačanjima da bi niti 15 dana do početka priprema sve palo u vodu. Nemam se namjeru samo tako maknuti iz ovoga projekta, želim znati zašto se staje s njime i je li nekome stalo do rukometa u gradu – poručuje Alvaro Načinović.