RIJEKA – Hrvatska rukometna reprezentacija na Europskom prvenstvu »ide iz melodije u melodiju« u nadmetanju s konkurencijom za što bolje mjesto pod kontinentalnim rukometnim suncem. Pritom najbolje hrvatske rukometaše gromoglasnim bodrenjem s tribina prati velika i brojna vojska navijačica i navijača, bilo je tako u Grazu, a isto je okruženje i sada u Beču. Isto tako, nastupe kapetana Domagoja Duvnjaka i suigrača budno motre brojni diljem domovine, iznimka nije ni Rijeka, a jedan od navijača hrvatskih rukometaša je Mateo Hrvatin.

Od prvih koraka u Kvarneru i Pećinama vinuo se visoko, ostavio je neizbrisiv trag u Zametu kroz dugogodišnje uspješne nastupe uz epizodu u prvaku Zagrebu, a bljesak karijere je svakako nastup na Svjetskom prvenstvu 2009. godine i osvajanje srebra na domaćem terenu. Taj uspjeh je Matea Hrvatina smjestio u riječku galeriju osvajača medalja na najvećim međunarodnim natjecanjima uz druga slavna riječka sportska imena. Hrvatin, kao i brojni drugi, prateći dosadašnje hrvatske nastupe ističe odličnu obranu, kao onu nedavnu protiv Austrije. Teško se sjetiti da je u modernom rukometu netko bio ograničen na samo osam golova na poluvremenu kao Austrijanci u Beču protiv Hrvata.

Zona »5-1«

– Duvnjak stvarno igra odlično prednjega u obrani »5-1« – kaže Mateo Hrvatin, sada trener mlađih kadeta u svom Zametu. – Ta obrana nam je forte, svakako bih je izdvojio kroz dosadašnji tijek prvenstva. Do sada niti jedna suparnička ekipa nije našla neko rješenje za našeg srednjeg, isturenog igrača. Mislim da to Duvnjak stvarno vrhunski igra. Čita igru, postavlja se. Uz to vidim u njemu neku posebnu želju, baš je izuzetno motiviran, nekako mi se čini da je spreman uzeti europsko zlato.

U današnjem vrhunskom loptačkom sportu motivacija radi čuda, naravno, uz sve ostale druge nužne preduvjete za vrhunski rezultat.

– Naši reprezentativci općenito dobro izgledaju. Žele, vidi se da imaju poseban motiv. Navijači svaki put ispune dvoranu, jako je teško onda ne dati sve od sebe, pogotovo što se igra za reprezentaciju, a osim toga osjećaj je kao da se igra na domaćem terenu. Atmosfera je za naježiti se i u takvoj atmosferi igrači daju možda i malo više nego što bi pružili inače, iako su i inače angažman i volja neupitni.

Davno je još Vlado Stenzel svijetu servirao hrvatski specijalitet, zonu »3-2-1«. Devedesetih je Francuska vladala svijetom, a u toj zoni »5-1« je upamćen Richardson, Hrvatska sada s Duvnjakom igra varijantu te zone u tonu 21. stoljeća.

– To je sada naša drugačija zona, iako je tu obranu Červar prakticirao s Vorijem, uveo je »indijance« koji su malo viši. Koliko sam uspio gledati on je i kada je radio u Italiji igrao tih »5-1« nekako drugačije od ostalih. Svaka čast kako to funkcionira. Inače, taj prednji igrač mora biti izuzetno inteligentan, pokretljiv da bi sprečavao liniju dodavanja. Kada Duvnjak to krene igrati suparnički vanjski igrači jednostavno nemaju gdje s loptom i na kraju mu je bace u ruke.

Po starom dobrom običaju secira se svaka utakmica i svaki rezultat, o svemu se diskutira, tako i o trofejnom izborniku Linu Červaru, koji je 2009. godine uveo Hrvatina u reprezentaciju.

– Čujem razne priče o Červaru, komentare u stilu »Što bi bilo da nema Duvnjaka, da nema ovoga ili onoga…«. Stalno se traži neka negativa, a mi zasad imamo sve pobjede, igramo stvarno dobro. Uz to, svaki dobar igrač znači ekipi. Uzmite Danskoj Hansena, Sagurssena maknite Norveškoj i to ne bi bile iste momčadi. Lino je uvijek bio trener vizionar, pokušava nešto svoje.

Kad ima viziju pokušava to prenijeti na terenu. Uostalom, vodio me. U svakom slučaju treba biti inovativan, a u vrhunskom sportu jedino mjerilo je rezultat. Dok imaš rezultat, onda je sve dobro, a kada nema rezultata tada ništa ne valja i gleda se drugačije. Hoćemo li trčati unatrag i biti prvi ili ćemo trčati lijepo pa ćemo biti posljednji, o tome neka brine netko drugi.

Hrvatskoj zapaženoj obrani u pravi čas pomoć pruža vratar Marin Šego. Ta zona je predvidljiva, ali za suparnike teško rješiva, hrvatski napad je pak skroz nepredvidljiv s nizom individualnih rješenja.

Srednjaci

– U napadu igramo drugačije od ostalih ekipa gdje je nekakav sustav. Meni se sviđa naša igra. Imamo tri igrača, Karačića, Duvnjaka i Cindrića koji su danas unikati, rijetkost u rukometu. Drugima su svi bekovi isti, od lijevog preko srednjeg do desnog, ali naši su pravi srednjaci koji baš igraju rukomet, razigravaju i stvaraju šanse. Rijetkost je danas imati takvog srednjeg igrača, a mi ih imamo tri. To su vic igrači, pravi romantičari. Mi imamo luksuz da su tu tri takva igrača. Lino je to prepoznao kao prednost, za sada to dobro izgleda. U jednom trenutku su čak sva tri srednja bila u igri. Oni haklaju, znaju igrati rukomet, sve dobro funkcionira.

Na Hrvatinovoj poziciji lijevog krila nema Štrleka, igra Mandić, a koga nema bez njega se mora.

– Hrvatska ima velik broj igrača za reprezentaciju, sada je to stvar odabira. Štrlek je stvarno vrhunsko krilo i vrhunski dečko. Ne znam što je bilo s njim, ali da sam ja izbornik, Štrlek bi bio u reprezentaciji. Mandić nema previše lopti, što dobije u kontri, to zabije. Potencijal je, to je mlad dečko. Žao mi je Mihića koji se ozlijedio, sviđa mi se kao krilo. No ponavljam, dok ima rezultata svi su dobri, i igrači i treneri. Za sada sve ide dobro, nadam se da ćemo izdržati do kraja i okititi se medaljom.

Hrvatska večeras igra s Njemačkom.

– Njemačka je lošije krenula u prvenstvo, no drugi krug je novi turnir. Najbolje od svega je što ovisimo sami o sebi. Sada igramo s ekipom koja je iz prve lige. U dobrom smo nizu, imamo dobru atmosferu i nadam se da će dečki dati sve od sebe i da ćemo utakmicu riješiti u svoju korist. Tada je otvoren put do medalje, no i onda nas čeka polufinale, može se opet dogoditi i da na kraju budeš četvrti. Na dobrom smo putu, nadam se najboljem.

Pouka za Francuze i Dance

Veliki favoriti Francuzi i Danci ispali su s prvenstva, još su tema razgovora.

– Proširila se baza kvalitetnih momčadi, sada i druge zemlje ulažu u rukomet. Rezultati ne mogu doći preko noći, ali polako stižu. Ne mislim da bi ekipe koje su se podigle mogle osvojiti medalju, ali jače ekipe ne mogu više tek tako odigrati sa svakime. Moraju se pripremiti i odigrati svoj maksimum jer nakon lošeg dana nema povratka, za što su najbolji dokaz Francuska i Danska – kaže Hrvatin.