Reuters
Po Martinim riječima norveška formula djeluje jako jednostavno, ali na terenu nitko ne nalazi rješenja za igru aktualnih svjetskih i europskih prvakinja te olimpijskih pobjednica, za rukomet »dama iz visokoga društva« čija je i ona članica
RIJEKA Marta Tomac je sebi i obitelji pod božićni bor donijela zlatni dar, titulu svjetske prvakinje u rukometu. Darivala je sebe, majku Magdu, oca Željka, poznatog rukometnog trenera i igrača »Zameta« i nekadašnjeg izbornika hrvatskih rukometašica, kao i stariju sestru Teodoru, također rukometašicu.
Naslov osvojen u Danskoj u Rijeci je proslavio barba Nikola, nekadašnji vezist »Orijenta« iz dana nezaboravnog, legendarnog Ivana » Đalme« Markovića, nekadašnji direktor nogometaša »Rijeke«.
– Sve je išlo jako brzo, tek sam sredinom listopada dobila norvešku putovnicu – kaže junakinja ove božićne rukometne priče, rođena 20. rujna 1990. godine, igračica norveškog »Vipersa«. – Odmah sam dobila priliku igrati na Svjetskome prvenstvu te je to za mene bilo nešto novo. Cilj nam je bio iz utakmice u utakmicu igrati sve bolje, mislim da smo u tome i uspjele. Prvu utakmicu smo izgubile, nakon toga smo se digle i igrale smo naš rukomet. Riječ je o igranju dobre obrane i trčanju u kontru. I to smo dobro odradile.
Po Martinim riječima norveška formula djeluje jako jednostavno, ali na terenu nitko ne nalazi rješenja za igru aktualnih svjetskih i europskih prvakinja te olimpijskih pobjednica, za rukomet »dama iz visokoga društva« čija je i ona članica.
Obrana
– Imamo dobre vratarke. Ključ je u tome što jako dobro treniramo. Sve smo super spremne. U svaku utakmicu u turnirskom sustavu natjecanja ulazimo kao sve bolje, a većina naših protivnica je sve umornija. Mi pak iz utakmice u utakmicu imamo još više snage. Znači, stvar je u tome što stvarno puno treniramo. I na natjecanju treniramo svaki dan, igrala se utakmica ili ne, mi imamo trening. To je naš rukomet, teško ga je igrati ako nisi super spreman.
Nema trčanja u kontranapade bez dobre obrane.
– Iskreno rečeno, na početku SP-a obrana nam nije bila baš naročito dobra, ali imamo dobre vratarke, koje nas ponekad spase. Iz utakmice u utakmicu obrana nam je bila sve bolja. Znamo da ćemo dobiti susret ako igramo našu igru i ako nam je obrana dobra, znamo da ćemo tada lakše dobiti utakmicu. Inače, u četvrtfinalu nam je zaigrala igračica koja je podigla obranu na višu razinu.
– Studiram ekonomiju i radim. Sportaši imaju lakši, prepolovljeni program studija ako tako žele. Primjerice, u jednom polugodištu imam samo dva predmeta. Uz to radim s izbjeglicama i to s djecom. Riječ je o ekonomskim i administrativnim poslovima u centru za izbjeglice, ali to radim samo dva puta tjedno. Ovdje je to normalno, svi studiraju i rade, tako i ja. Na taj način si ispunjavam vrijeme.
Dojmovi
Marta Tomac je ekspresno utrčala u ovaj rukometni »wundertim«, pandan onom hrvatskih rukometaša iz godina Line Červara, u finalu je uz asistiranje i postigla pogodak.
– Dojmovi mi se još nisu slegnuli. Po ljudima oko mene vidim da je to velika stvar. Znam to i ja, ali još nisam toliko svjesna toga. U listopadu sam dobila putovnicu i nije mi bio cilj ovo što sam ostvarila. Mislila sam da ću ići s njima na pripreme. Izbornik me pak odmah odveo na Svjetsko prvenstvo. Već je to bilo nešto veliko. Znala sam da će me, ako dobro odradim i treniram, možda čak i koristiti u igri. Izbornik Thorir Hergeirsson je jako dobar u odabiru uloge za neku igračicu. Već prvoga dana mi je rekao što će biti moja uloga u ekipi i da će mi, ako je prihvatim, to biti lakše i ostvariti. Rekao mi je da ću ući u igru kada se Stine Oftedal i Veronica Kristiansen umore. Volim igrati kada je važno, kada ima pritiska i kada je rezultat tijesan. Tada mi je gušt igrati. Tako je bilo, na jednoj sam utakmici ušla kada je bilo 21:20, to mi se dopada. Izbornik me koristio kada se utakmica lomila, jako sam mu zahvalna zbog toga. To pokazuje da vjeruje u mene.
– Stiglo je puno čestitki. Prvi od čestitara bio je trener za fizičku pripremu iz Rijeke, Tomislav Martinović, kod kojega treniram svakog ljeta posljednjih pet-šest godina. Poslao mi je baš lijepe poruke. Ima veliku ulogu, svakog ljeta me priprema za novu sezonu. Očito me dobro pripremio.
Olimpijske igre
Marta Tomac, junakinja ove priče, bivša je hrvatska reprezentativka, koja je igrala za sve selekcije, uključujući i seniorsku, ali je na kraju bila zaboravljena.
– Igrala sam u hrvatskoj reprezentaciji kada je izbornik bio Zdravko Zovko. Bila sam pozvana dva puta, igrala sam kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Bilo je jako dobro kada je Zovko bio izbornik. Nakon što je smijenjen, nisam bila pozvana. Počela sam razmišljati da to možda nije reprezentacija za mene, ako me ne zovu, neću sjediti i čekati. Počela sam razmišljati o Norveškoj kroz priču s tatom. Pomislila sam da uzmem norvešku putovnicu pa da vidimo jesam li dovoljno dobra da jednog dana zaigram za njih. Sada sam jako sretna, ali nije bilo lako donijeti tu odluku jer se, iako sam Norvežanka, ipak osjećam Hrvaticom. Bila je to jako teška odluka.
U sportu, kao i u životu, stalno se gleda prema naprijed. Najbolji sportaši i sportašice idući ispit imaju na Olimpijskim igrama 2016. godine.
– Sve mi je ovo došlo brzo, a, naravno, dalo mi je motivacije da još bolje radim, treniram, da budem još bolja i svaki dan idem naprijed. Dat ću sve od sebe pa ćemo vidjeti. Na Olimpijske igre ide samo 14 igračica. Konkurencija će biti velika, dat ću sve od sebe pa što bude.
