Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 2
Sutra: 17° 24° 1
20. travnja 2018.
Trener

LINO ČERVAR Bilo bi bahato reći da idemo po zlatnu medalju, ali...

Foto: Roni Brmalj
Foto: Roni Brmalj
Autor:
Objavljeno: 27. prosinac 2017. u 22:25 2017-12-27T22:25:00+01:00

Možda je ovo trenutak da idemo do kraja, da idemo mi u jedan finale nakon sedam godina. Znam da to mnogi priželjkuju, no to su lijepe riječi i želje, ali treba se pokazati na igralištu. Slika reprezentacije na igralištu mora biti ta koja će nam dati za pravo da idemo do kraja – kaže Mago di Umago

RIJEKA Prosinac je naizgled miran dok se očekuje siječanjska sportska oluja, Europsko prvenstvo u Hrvatskoj kada će pred domaće navijače istrčati jedna od njihovih omiljenih, ako ne i najomiljenija selekcija, muška rukometna reprezentacija. Okupila se bez prevelike pompe na pripremama u Ivanić-Gradu gdje je radila do 24. prosinca i okupila se opet jučer, dok 1. siječnja u Splitu počinje završna faza rada u Splitu. Ravnanje hrvatskim rukometnim orkestrom preuzeo je opet njegov najpoznatiji i najomiljeniji dirigent Lino Červar, zadovoljan »kako igrači dišu« dok im se ne priključi ostatak onih na koje računa.

– Atmosfera je odlična, ima radne etike – zadovoljno referira Lino. – Dečki se zalažu. Vidi se skromnost, nema tu bahatosti. Uočljivo je htijenje, što je vrlo bitno, također i entuzijazam, posvećenost ovoj zadaćši, što će također biti vrlo važno na skorašnjem Europskom prvenstvu.

Červar od početka priprema uz maksimalno zalaganje zaziva punu koncentraciju u momčadi, bez razbacivanja velikim obećanjima u najsjajnijem odličju. Naučio je odavno da valja prije skočiti pa reći hop, a ne obratno.

– Važno će biti da zadržimo veliku borbenost, mnogo odricanja i puno poštovanja prema suparnicima jer to donosi rezultat. Moramo se koncentrirati na igru, a ne da se opterećujemo pritiscima bilo koje vrste. Normalno je da svaka navijačica i navijač zbog ljubavi prema reprezentaciji želi da postignemo najviše. Mi, međutim, moramo čvrsto ostati na zemlji i koncentrirati se na igru. Bilo bi bahato sada govoriti o zlatu, a da ćemo se boriti za medalju, to možemo reći. No, svaka bi druga izjava o eventualnim dostignućima bila bahata. Ima mnogo drugih reprezentacija koje imaju mnogo više aduta po kojima isto tako mogu računati na zlato. Dakle, prvo moramo razmišljati o sebi i o svom odnosu prema radu.

Iskusni kormilar smatra da je pred njegovom momčadi itekakav zahtjevan posao, poput minera koji svakoj utakmici prilazi kao detoniranju mine, svjestan da su mu neugodna iznenađenja mač nad glavom. Pritom zaziva veliko zajedništvo, svjestan da mehanizam zavisi o svakom kotačiću.

– Predstoji nam vrlo velika bitka, ždrijeb nam je vrlo težak, ali mislim da moramo ići stepenicu po stepenicu. Imamo ih osam, a Srbija je prva. Potom moramo razmišljati o usponu na svaku drugu, na Island, nakon toga na Švedsku i tako redom. Bitno je da smo zdravi i da u Ivanić-Gradu budemo zajedno kao obitelj i da se dobro pripremimo i psihološki i fizički te taktički kako bismo napravili jednu zaista homogenu momčad. Kao što sam već više puta govorio, ako je jedna ekipa homogena, onda je moguće pobijediti svaku utakmicu pod teškim okolnostima, tada niti jedna planina nije baš previsoka. U utakmicu moramo uložiti svo svoje znanje, također i entuzijazam.

Najjače prvenstvo

Pogled oko sebe mu otkriva brojno i vrlo kvalitetni rukometno društvo s pedigreom, oktet onih koji se s pravom mogu nadati uspjesima na skorašnjem europskom rukometnom summitu, kao što se domaći navijači nadaju da to može ostvariti i Hrvatska.

– Osam reprezentacija s pravom računa na vrh. Kada bismo mi nešto htjeli preko njih, mislim da bi to bilo nerealno. To ne bi bilo u redu, mislim da bi to bilo bahato. Najveće pravo razmišljati o vrhu ima Francuska, koja je bila olimpijski pobjednik, bivši je i sadašnji svjetski prvak i bivši europski prvak. U posljednjih deset godina je osvojila najviše zlatnih medalja. Nakon Francuske je Njemačka, aktualni europski prvak. Imaju strašnu reprezentaciju. Isto tako, o prvom mjestu može razmišljati i Danska, koja je aktualni olimpijski pobjednik. Šanse također ima i Španjolska. I mi smo tu u tom krugu. Puno je reprezentacija koje mogu računati na prvo mjesto. Prema tome, ovo je možda najjače Europsko prvenstvo koje je ikada održano, jer tu su zaista najjače reprezentacije na svijetu.

S itekakvim dužnim štovanjem kormilar gleda na put kojim treba ploviti njegova posada prema željenim ciljevima.
– Imamo strašno težak ždrijeb. Križamo se sa svjetskim prvakom i doprvakom. Ako uđemo u polufinale, opet nas čeka jedna od najjačih reprezentacija u Europi i u svijetu. Dakle, na cijelom turniru nemamo niti jednu utakmicu u kojoj se možemo opustiti. Svaki će susret biti važan tako da moramo imati strašnu koncentraciju i biti dobro pripremljeni iako imamo malo vremena. Upozoravam i želim usmjeriti pažnju naših igrača na zalaganje, na rad, na ozbiljnost i posvećenost prema uspjehu, jer se jedino tako dolazi do visokih položaja.

Umijeće trenera je sakriti mane svoje momčadi, a nametnuti vrline. Pritom je itekako dobro došla svaka pomoć pri čemu je važna simbioza reprezentacije i njezinih simpatizera.

– Naše najjače oružje mora biti borbenost i skromnost te vjetar u leđa koji imamo od navijača. Puno reprezentacija iz raznih sportova bilo bi sretno da imaju takvu istinsku podršku, a to smo dobili skromnošću. To povjerenje građana i ljubitelja dobili smo uspjesima i svojim pristupom. Stekli smo ga zato što u nama postoji entuzijazam, unutrašnja energija koja je zarazna. Entuzijazam je posebno zarazan kada se dijeli s drugima. Imamo momčadski duh. Kada god igra, naša reprezentacija emitira neku pozitivnu energiju. U trenutku kada ima puno problema u našoj zemlji, mislim da rukometaši pružaju zadovoljstvo. Generiraju jednu ipak kratkotrajnu, ali tako potrebnu sreću kod građana. Ljudi imaju više tog nacionalnog naboja, više optimizma u životu. Mi šaljemo svoju poruku ne riječima, nego svojim odnosom na igralištu, koji je pozitivan.

Splitska zadaća

Reprezentacija je desetljećima uspjeha zadobila velike simpatije domaće javnosti i nema dvojbe da će navijačice i navijači biti snažan adut Linove momčadi.

– Očekujemo veliku podršku građana, ljubitelja sporta, rukometa. Ona će možda biti i najveća od kada igramo.
Veliki emotivac, temperamentni stručnjak je nakon niza godina odsustva opet dobio u ruke omiljenu igračku s kojom je zadivio svijet, osvajajući brojne medalje, od kojih neke i najsjajnije na najvećim natjecanjima. Jasno je da mu emocije rade i uoči prvenstva adrenalina ima na izvoz.

– Ja sam bio uvijek taj koji daje cijeloga sebe. Tražio sam to isto tako i od drugih. Došao sam ovdje kako bih pokušao dati svoj doprinos, da se svi zajedno pokušamo mobilizirati. Ovo je trenutak rukometnog sporta, ne samo moj, nego i svih nas koji se bavimo ovim sportom, ne samo nas koji smo u reprezentaciji. To je i odgovornost prema svim klubovima, zastupamo svih njih i sve ljubitelje rukometa, tu obitelj, a samo zajednički možemo postići određeni rezultat.

Červar već ima veliko iskustvo najveće međunarodne priredbe na domaćem parketu. Riječ je o Svjetskom prvenstvu 2009. godine kada je osvojena srebrna medalju. I tada je se Hrvatska, baš kao što je i na ovom SP-u slučaj, počela natjecanje baš u Splitu.

– Izgleda da nam je Split suđen. Ja sam ponosan što naša reprezentacija ima privilegij nastupati u Splitu. Prva je koje je od naših loptačkih sportova igrala na velikom natjecanju baš u Splitu i na to sam jako ponosan. Isto tako, jako poštujem ovu metropolu juga, Dalmacije, sportski Split koji zna bodriti svoju reprezentaciju. Splićani znaju što je sport, što je kvaliteta, vrlo dobro se razumiju u sport. Unaprijed im se zahvaljujem što su nas uvijek lijepo prihvatili, uvijek su bili naš osmi igrač. To očekujem i sada i u tome je naša odgovornost da tamošnjim navijačima pružimo sve što možemo, da opravdamo to povjerenje pred njima, da se odužimo Splićanima na podršci. Mislim da je to naša zadaća.

Igranje na domaćem parketu je itekako mač s dvije oštrice. Koliko god su navijači velika podrška, toliko su s druge strane velika očekivanja javnosti znatan pritisak na momčad.

»Portugalci« Dream Team 21. stoljeća

Lino Červar i njegovi »Portugalci« su 2003. godine šokantnim nizom osvojili svjetsko zlato, ono olimpijsko iduće godine, zapalili su vatru na kojoj se i danas grije hrvatski rukomet nakon toliko godina.

– Rekao sam za onu momčad da je to Dream Team 21. stoljeća. Počev od mene pa nadalje, svim tim igračima sa kojima smo zajedno ostvarili najveće rezultate, moramo biti neizmjerno zahvalni. Nema reprezentacije u svijetu koja je napravila takav podvig. Može netko pričati što god hoće, no nitko nije napravio takav revolucionarni uspon kao ta generacija. Oni su u godinu i pol dana eksplodirali nakon što su bili posljednji na Europskom prvenstvu, osvojivši svjetsko i olimpijsko zlato, što je nezabilježeno u analima kolektivnmog sporta. Prema tome, oni su povijest i njihov primjer će stalno svijetliti. To je put i primjer kako ih trebaju slijediti druge generacije.

– Normalno da je to pritisak, ali mislim da mi ne smijemo opterećivati dečke time. Sigurno da će nam ljudi htjeti sve najbolje, žele da mi nešto osvojimo, da postignemo što veći, što bolji rezultat. Oni poštuju našu reprezentaciju, a mi moramo razmišljati o igri. Moramo znati da samo ako igramo kvalitetno, borbeno, ako smo disciplinirani te ako damo sve od sebe, pa i preko toga, tada možemo računati na uspjeh.

Lino, povratnik na hrvatsku klupu nakon srebra s Europskog prvenstva 2010. godine u Beču, sada u rukama ima druge adute s kojima treba dobiti partiju.

Jaganjac može postati stožerni igrač reprezentacije

Nema velikih međunarodnih hrvatskih poteza bez riječkih ruku još od dana nastanka reprezentacije. Jedan od onih što nastavlja impresivnu tradiciju je i mladi Halil Jaganjac, kojem je tek 19 godina a već ima zavidnu reputaciju. Iz »Kozale« ga je angažirao ni manje ni više nego »PSG«, ali ga je onda nanjušio baš Červar, pozvavši ga u skopski »Metaolurg«. Nadareni lijevi bek je salvom golova opravdao transfer, našavši se u Top pet golgetera Lige prvaka što je nagrađeno pozivom na pripreme za Europsko prvenstvo. Nema što, izbornik mora pronalaziti nasljednike nekadašnjim asovima svjetskog kalibra.

– Jaganjac je talent koji ima kvalitetu, i ljudsku i igračku. Veliki je potencijal, bit će naša rukometna budućnost. O njemu mogu reći samo najbolje. Može biti primjer svojem godištu, mladim igračima zbog toga što ima vrlo pozitivan odnos prema radu, prema sportu i prema životu. U njemu je izražen jako veliki igrački potencijal, sigurno je da kada bude stekao malo više iskustva, on će vrlo brzo postati vrlo bitan, da ne kažemo jedan od stožernih igrača hrvatske rukometne reprezentacije – najavljuje Lino Červar.

– Ova generacija se razlikuje od zlatne portugalske zato što je ono bila trofejna generacija. Ova se tek treba pokazati za najveće domete. Doduše, moram reći da je bilo odličnih rezultata i kada nisam bio tu, ali nikako nismo došli do finala, uvijek smo zastali na nekoj stepenici prije. Možda je ovo trenutak da idemo do kraja, da idemo u finale nakon sedam godina. Znam da to mnogi priželjkuju, no to su lijepe riječi i želje, ali treba se pokazati na igralištu. Uvijek sam govorio da slika na igralištu mora biti jača od riječi. Slika reprezentacije mora biti ta koja će nam dati pravo da idemo do kraja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka