Preporod

Bajka na Prskalov i Matoševićev način: Proslavljeni rukometaši rade odličan posao u Crikvenici

Igor Duvnjak

Mladen Prskalo prije nešto više od tri godine došao je za kormilo »Murvice« i rukometašice ove godine uveo u elitni razred, Valter Matošević preuzeo je ove sezone »Mornar Crikvenicu« i izborio Prvu ligu



RIJEKA Crikvenički rukometni sladokusci sa zadovoljstvom raspredaju o loptačkoj bajci koju su im ove sezone ispričale njihove miljenice i miljenici, koji su svaki na svoj način slavili uspjehe i veselili se promocijama. Sve to pod vodstvom dugogodišnjih reprezentativnih imena »Zameta« Mladena Prskala i Valtera Matoševića, koji su nakon blistavih igračkih karijera uspješni i u trenerskim vodama. Rukometašice »Murvice« su sezonama vođene Prskalom išle ka vrhu korak po korak, a sve je kulminiralo osvajanjem povijesnom prvoligaškom promocijom. Rukometaši »Mornar Crikvenice« su vođeni Matoševićem protutnjali Drugom ligom i vratili su se u Prvu ligu – jug.


– Krenuli smo u ovaj projekt prije tri i pol godine kada sam došao u Crikvenicu na nagovor kolege Ramiza Đekića, prijatelja iz Labina i nekadašnjeg suigrača u »Crikvenici« te predsjednika Damira Ljubanovića – kaže Mladen Prskalo, ekipa kojega će se iduće sezone nadmetati s hrvatskom elitom, »Podravkom Vegetom«, »Lokomotivom«, susjedama iz »Zameta« i ostalima. – Na njihov poziv sam se došao okušati u ženskom rukometu. Napravili smo plan, strategiju. Bazirali smo se na domaće igračice.


Htjeli smo čim širu bazu i što bolji rezultat. Znali smo da ćemo u dogledno vrijeme biti dovoljno dobri za konkuriranje za najviše pozicije. Srećom, u to vrijeme smo isprofilirali dvije igračice iz riječkog bazena, Anu Debelić i Ivonu Skorić. Uz iskusnu Anu Tus napravili smo dobru kemiju i tim, što nas je dovelo do cilja. Sve je rađeno planski. Nismo se htjeli puniti igračicama sa strane nego imati čim više imena iz svog bazena.Rezultati »Murvice« su bili sve bolji i bolji, sve tako do ovog proljeća za pamćenje.

Mladost


– Bili smo dobri već prve sezone oslanjajući se na igračice koje su dolazile. Petra Filipović je tada imala petnaest godina, kao i Antonija Butković. Bile su prilično neiskusne, ali su igrale te prve dvije godine. Njima i ostalim mladima smo davali puno prilike za stjecanje iskustva. Tako i dvjema domaćim vratarkama, Sanji Mandekić i Romini Antić. Sve one su činile prevagu kao i Marijeta Lekaj i sve ostale koje dolaze iz Selca, Novog Vinodolskog. Znali smo da ćemo s njima, budu li dovoljno trenirale i igrale, doći do cilja. Nije nam bila vizija proračun od milijun kuna i dovođenje šest, sedam imena, već afirmacija domaćih djevojaka. Htjeli smo stvarati igračice iz vlastitog bazena za Prvu ligu.




Prskalo se prisjetio i Zamećanki koje su ponikle u crikveničkom kraju.


– Iz našeg bazena u »Zametu« su Rea Jelenović, Josipa Jerčinović, Maja Visković i Iva Stanić. One su ponikle ovdje i morale su ići u »Zamet« da bi igrale Prvu ligu. Sada cure iz Crikvenice, Selca i Novog Vinodolskog ne moraju odlaziti od kuće da bi igrale u elitnom razredu. Htjeli smo pokazati da se može s vlastitim kadrom doći do rezultata.


Kada bismo eventualno uspjeli vratiti ove četiri igračice, uz neko pojačanje, za dvije, tri godine bismo igrali zapaženu ulogu u hrvatskom rukometu. Imam pravo na takvo razmišljanje jer iza ove dolazi dobra generacija. U ekipi 2002. godišta je pet, šest igračica izrazitog potencijala. Sa svojim igračicama mogli bismo biti zapaženi u Hrvatskoj. To bi bio i cilj crikveničkog ženskog rukometa. Ovo je težak put, možda i preambiciozan, ali samo kada se ima ambicija, može se ići naprijed.


Nije u svemu zaboravio uspjehe susjeda, prijatelja Valtera Matoševića i njegovih suigrača.


Valterov dobar posao


– Čestitke rukometašima »Mornar Crikvenice« koji su se uspjeli plasirati u ligu više. Dobro su radili, pripremali su se. Vidim da je tu moj prijatelj Valter napravio dobar posao. Sve to ide na jedan ozbiljniji način, svaka im čast na uspjehu. Valter Matošević je potegnuo do Crikvenice i stao za kormilo novoosnovanog kluba nastalog fuzijom »Mornara« iz Dramlja i nekadašnjeg zapaženog elitnog ligaša »Crikvenice«. – Došao sam spontano, više na prijateljskoj osnovi – kaže nekadašnji legendarni vratar, među najboljima na svijetu, sada uspješan stručnjak. – Ponukala me dobra atmosfera unutar kluba te či njenica da su ljudi ambiciozni. Mislim na predsjednika Gordana Božića, Dražena Manestra, Marina Uremovića. To su sportski fanatici, zaljubljenici u rukomet. Također, privukla me ljubav prema ovom sportu.Matošević je kao igrač osvojio sve, ima dva olimpijska zlata i jedno svjetsko, kao trener se okušao u »Zametu« sa zapaženim europskim epizodama Riječana. Nova epizoda i ovaj uspjeh su priča na svoj način koji ga je obradovao. Poznat kao veliki pobornik marljivog vježbanja zna da u višem rangu treba raditi još više.

– Ovo je za mene bio izazov. Sada mogu reći da je »Mornar Crikvenica« ušao u ligu u koju i spada s obzirom na tradiciju rukometa i na broj djece. Sve je na najboljem putu da se nastavi ta rukometna škola u Crikvenici, da se u županiji proširi još jedna baza. Što se natjecanja tiče, prvi dio prvenstva smo odigrali na stvarno dobroj razini. U drugom dijelu smo imali određeni pad, doživjeli smo poraz od »Verude« u Puli, odigrali smo neriješeno s »Arenom«. No, nakon toga smo se digli i bez problema smo ušli u viši rang. Ta viša liga ima više zahtjeve, traži nova odricanja, a problem je što dosta igrača radi ili studira i sigurno ćemo imati problema s treninzima. Prva liga traži više jačih treninga, za nas će to biti pravi izazov.



Matošević se, kao i svi ovdašnji iskreni ljubitelji rukometa, raduje uspjehu »Murvice«.– Meni je ovo posebno drago. Raduje me taj uspjeh i zbog Mladena Prskala, dugogodišnjeg kolege. Najviše se radujem zbog njega, a na kraju krajeva i zbog crikveničkog rukometa. Klub je ambiciozan i kroz četiri godine je uspio ovo izboriti. Sada ih čeka puno zahtjevnija liga. Trebat će im pojačanja kako ne bi samo ušli pa ispali. Nadam se da neće biti tako i da će to Prco posložiti, da uz dva, tri pojačanja može sigurno držati sredinu tablice.


Ambicije


Fuzija dva tamošnja kluba se na startu pokazala punim pogotkom, nema razloga da tako ne bude i dalje.


– Bio je problem i dramaljskog i crikveničkog rukometa te su se spojila dva kluba, što je pravi potez. Samostalno ne bi mogli funkcionirati jer nisu imali dovoljno igračkog kadra. Ovako se proširila ta lepeza, tu je 16, 17 igrača. Klub dobro funkcionira s igračkim kadrom počev od mlađih, generacije 2002. godišta. Iza njih su tu i generacije 2004. i 2006. godišta. »Mornar Crikvenica« će imati i drugu ekipu koja će igrati u Trećoj ligi.


Matošević i njegovi crikvenički prijatelji su ostvarili jedan cilj, sada razmišljaju o novim dosezima.


– U sportu uvijek postoje neki ciklusi, u načelu je on četverogodišnji. Bit svega je u te četiri godine stabilizirati klub, profilirati mlade igrače. Baza je ova crikvenička. U ovoj prvoj godini trebamo vidjeti gdje smo, što smo, što nam nedostaje. Valja nastojati napraviti iskorak prema vrhu, a onda računam da bismo kroz tri godine, s ovakvom situacijom i s tako ambicioznom upravom, mogli u borbu za poziciju koja vodi u Premijer ligu.


U kuloarima se govori da povratnik u ligu razmišlja o zvučnim pojačanjima, Matošević se ne izjašnjava o tome.


– O tom, potom. U svakom slučaju razmišljamo o pojačanjima, a ne o imenima. Ima par igrača koji su nam zanimljivi, s kojima će se razgovarati. Prerano je govoriti o imenima. Još ćemo trenirati ovaj mjesec, nakon tiga je odmor do 22. srpnja i onda krećemo u pripreme. Tada će se znati da je onaj koji je pristao na trening, član »Mornar Crikvenice«.