Najtrofeniji trener

Povratak legendarnog Ratka Rudića: ‘Čitav život sam u vaterpolu, ne mogu raditi ništa drugo’

Igor Duvnjak

POVRATAK NA KORIST SVIMA  / snimio   D. ŠKOMRLJ

POVRATAK NA KORIST SVIMA / snimio D. ŠKOMRLJ

Mislim da smo na istoj razini sa Srbijom. Imamo vrlo talentirane igrače, imamo kvalitetnu reprezentaciju. Treba sve analizirati, pripremiti se i ići dalje bez velikih opterećenja jer imamo reprezentaciju koja može isto tako dominirati, kao što dominira Srbija – kaže Ratko Rudić



Ratko Rudić, ime kojega se s dužnim štovanjem izgovara u vaterpolskom svijetu na svim meridijanima i paralelama, vratio se u hrvatski vaterpolo. Opus čovjeka koji u lipnju treba kročiti u 69. godinu života je teško ponovljiv, u dugoj i uspjesima bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri osvojio je čak 64 trofeja, od toga je u izborničkoj karijeri s raznim reprezentacijama osvojio 36 medalja na velikim natjecanjima!


Najtrofejniji je vaterpolski trener svih vremena i drugi najuspješniji izbornik u povijesti svih momčadskih sportova, uz rame brazilskom odbojkaškom stručnjaku Bernardu Rochi de Rezendeu, koji ima 45 odličja. Nakon uspješne epizode za kormilom brazilske reprezentacije, zaključene ljetošnjim olimpijskim igrama opet je u Hrvatskoj i bit će itekako uvaženi član Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza.


Uz ostale trijumfe tri puta zaredom osvajao je olimpijska zlata s Jugoslavijom, 1984. u Los Angelesu i 1988. u Seulu, s Italijom 1992. u Barceloni da bi na Igrama 1996. u Atlanti s Italijom bio brončani a onda s Hrvatskom 2012. u Londonu osvajač olimpijskog »zlata«.




– Kada sam došao u Brazil, naišao sam na vrlo lošu situaciju, nisu postojali ni struktura, ni igrači, nije bilo ničega. Odabrao sam veći broj igrača i kroz trening napravio analize. Dao sam svoj sud o problemima i rekao što treba učiniti. Na osnovu toga smo napravili program rada do Olimpijskih igara kojeg smo se dosta dobro pridržavali. Igrači su jako dobro reagirali. Tražio sam čim veći broj utakmica i pojačanje rada na fizičkoj pripremi – započinje Ratko Rudić po povratku u domovinu prepričavati svoju brazilsku epizodu. Vrlo brzo smo napravili veliki pomak u svakom pogledu, kako na fizičkom, tako i na tehničkom i taktičkom planu. Krenuli smo s jakim radom, igrači su me jako dobro pratili.



Ratko Rudić je ostavio neizbrisiv trag po dolasku na kormilo hrvatske reprezentacije. Ubrzo je 2007. godine prvak svijeta, 2009. brončani na svjetskom prvenstvu. Njegova ekipa je bila prvak Europe 2010. godine, a šlag na tortu je olimpijsko zlato 2012. godine osvojeno na impresivan način.


– Moram kazati da sve to skupa nije išlo lako. Treba zahvaliti Savezu i tadašnjem predsjedniku Perici Bukiću, koji je davao podršku od prvih trenutaka, kada je bilo problema. Kasnije smo ostvarili sve te rezultate. Ponekad treba imati malo strpljenja da bi se došlo do velikih rezultata – kaže Ratko Rudić o svojoj hrvatskoj epopeji okrečući se olimpijskom zlatu. – London i olimpijsko zlato sigurno su bili kruna tog razdoblja, ali nije stvar samo u osvajanju zlata, nego i u načinu na koji je ono osvojeno. Ostvareno je to velikom dominacijom u svakoj utakmici. Mi smo odigrali taj turnir na visokom nivou, to je bio možda jedan od najkvalitetnijih vaterpolskih turnira na olimpijskim igrama uopće.



Brazilska priča


Brazil je angažirao »orijunde«, igrače iz drugih zemalja, među kojima je bio i riječki centar Josip Vrlić.


– Malo-pomalo priključivali su se igrači kao što je naš Josip Vrlić ili Slobodan Soro. Sigurno je da sam najveću pomoć imao od Felipea Perronea, koji je izvanredan igrač. Bio je vođa, jako pozitivno je djelovao na cijelu momčad. Imao sam jako dobru situaciju, napravili smo nekoliko zapaženih rezultata.


Brazil je osvojio Panameričke igre, carioce, koji su vaterpolska egzotika, stigle su do četvrtfinala Igara, kada ih je zaustavila upravo Hrvatska. Rudić je uspješno »posijao vaterpolsko sjeme« u Brazilu.


– Vaterpolo je pustio korijen u toj zemlji, širi se. Interes Brazilaca za toj sport tijekom Igara je bio jako velik, kako u medijima, tako i po broju gledatelja na utakmicama, a nikada prije nije bilo tako. Djeca su vidjela vaterpolo na TV-u, poistovjetila se s igračima, danas ih je sve više i više u vaterpolu. Problem brazilskog vaterpola predstavlja infrastruktura, jednostavno nema dovoljno bazena, a samim time nema niti klubova i trenera. Što se zanimanja tiče to je najmanji problem, u Brazilu je sada samo pitanje dobre organizacije.


Trofejni stručnjak urođenog gospodskog ponašanja je zaključio to južnoameričko poglavlje, opet je u domaćem vaterpolu.


– Definitivno sam se vratio. U razgovoru s čelnicima Hrvatskog vaterpolskog saveza dogovorio sam da ću se uključiti kroz rad u Stručnom savjetu HVS-a. Ovo je jedna moja aktivnost kojom mogu pomoći hrvatskom vaterpolu, a da pritom ne budem direktno uključen u rad bilo s kojom ekipom.


Dobra slika


Proslavljeni strateg je zadovoljan novom etapom svoje višedesetljetne karijere. Jednostavno ne može bez ovog sporta, »venama mu kola vaterpolska krv«.


– Čitav život sam u vaterpolu, ne mogu sada raditi nešto drugo. Na kraju krajeva, ja to i jako dobro poznajem. Mislim da mogu dati novi veliki doprinos, što je i meni zadovoljstvo, a može biti na korist svima.


Unatoč povremenim padovima vaterpolo je jedan od hrvatskih loptačkih sportova koji je ovdašnju javnost desetljećima navikao na velike međunarodne klupske i reprezentativne uspjehe. »Jug Croatia osiguranje« je aktualni prvak Europe, Hrvatska je ljetos igrala u finalu Olimpijskih igara. Trenutačnim stanjem zadovoljan je i Ratko Rudić.


– Vidim jako dobru sliku našeg vaterpola, kontinuitet rezultata postoji, mi smo već desetljeće u svjetskom vrhu i stalno potvrđujemo te rezultate. Imamo i mladi naraštaj, koji također ima rezultate na međunarodnom planu, aktualni smo svjetski prvaci u juniorskoj konkurenciji, tu je i »Jug CO« kao prvak Europe… Sve ukazuje da imamo dosta dobru situaciju. Osim toga, imamo dosta dobro organiziran Savez, funkcioniramo. Naravno da ima financijskih problema i u Savezu i u klubovima, to je nešto što nas muči sve zajedno, ali borimo se i unatoč svemu stalno održavamo visoki nivo. Mislim da smo po tome čak i jedan od vodećih sportova u Hrvatskoj.


Na dispoziciji


Nema dvojbe da Hrvatskoj ni danas ne manjka nadarenih igrača kojima za razvoj treba adekvatan stručni rad.


– Moram se sada malo bolje upoznati sa stanjem jer sam dugo bio odsutan. O stručnosti ne mogu govoriti na osnovu članaka po novinama, po izjavama ili nečem sličnome. Tu se sliku mora vidjeti, a ja mislim da je dobra jer ostvarujemo rezultate na međunarodnom planu. Naravno, sada treba vidjeti kakvo je stanje s trenerima, s radom u klubovima, s radom s mladima. Uglavnom, sada imamo solidnu situaciju.


Nema dvojbe da će na nju kroz rad u Stručnom savjetu, kao i u neformalnim razgovorima s izbornikom Ivicom Tucakom i ostalim trenerima, itekako pozitivno utjecati znanje i iskustvo stručnjaka ovakvog kalibra.


– Stručni savet je tijelo HVS-a, iako sam ja i prije bio na raspolaganju izborniku i ostalim trenerima. Tako ću biti i sada, tu sam i za ostale segmente rada u hrvatskom vaterpolu. Nastojat ću dati doprinos.


Srbija je vladar vaterpolskog svijeta, hrvatska sportska javnost, koja se navikla na uspjehe, priželjkuje smjenu na vrhu i detroniziranje velikog rivala.


– Mislim da smo na istoj razini sa Srbijom. Imamo vrlo talentirane igrače, imamo kvalitetnu reprezentaciju. Što je bilo, bilo je. Treba sve analizirati, pripremiti se i ići dalje bez nekih velikih opterećenja jer mi imamo reprezentaciju koja može isto tako dominirati, kao što dominira Srbija.


Olimpijske igre su za nama, počeo je novi olimpijski ciklus, misli lete ka Igrama u Tokiju 2020. godine. Rudić je optimist, pri čemu priželjkuje jaču financijsku podršku hrvatskom vaterpolu.


Optimizam


– Hrvatska je aktualni svjetski juniorski prvak, »Jug CO« je sadašnji europski prvak, reprezentacija nam je druga na Olimpijskim igrama… To su rezultati s kojima ulazimo u ovaj novi olimpijski ciklus. Imamo odlične seniorske rezultate i potencijal mladih igrača. Posjedujemo sve potrebne elemente, nadam se da ćemo imati i bolju financijsku situaciju.


Sigurno da nam je najlošija strana to što financijski ne možemo pratiti reprezentaciju na način kako to rade naši konkurenti, Srbija, Mađarska, Italija. U tome smo daleko, daleko iza njih. Da im se barem malo približimo, da se stanje barem malo popravi, onda bismo imali sve. Znači, imamo talente, imamo struku, imamo sve i vjerujem da možemo ići na najviše rezultate u ovom ciklusu – zaključio je u karakterističnom optimističkom stilu Ratko Rudić iskazujući svoj poznati pobjednički mentalitet unatoč problemima i financijskim teškoćama.