Bilo mi je jako teško nakon minute šutnje. Ivan Ivančić me stvorio i da njega nije bilo, ne bih ni ja danas bila tu gdje jesam – rekla je Sandra Perković nakon pobjede sa 65,09 metara.
ZAGREB Kiša i hladno vrijeme pokvarili su 64. izdanje Hanžekovićevog memorijala, i to u svakom pogledu. Postignuti rezultati bili su skromni zbog teških uvjeta, a poluprazne tribine izgledale su otužno, pogotovo kada se u obzir uzme mali kapacitet atletskog stadiona na Mladosti i broj stanovnika Zagreba.
Suvišno je podsjećati da su šlagere natjecanja predstavljale dvije ženske discipline, skok uvis i bacanje diska. Dvoboj Ane Šimić i Blanke Vlašić otišao je na stranu vlasnice brončane medalje s nedavno održanog EP-a u Zürichu. Obje su preskočile 193 centimetra, baš kao i trećeplasirana Poljakinja Kamila Lićwinko, a broj pokušaja na svim visinama gurnuo je Anu ispred Blanke.
– Jako loše vrijeme i velika hladnoća u prvi su plan stavili borbu za plasman pa je izostalo uzbuđenje natjecanja. Želja mi je bila ponoviti rezultat iz Züricha, da skočim više od 193 centimetra. Cijela sezona mi je bila super i ne žalim ni za čim – rekla je Ana Šimić.
Sandra Perković još je jednom pokazala da joj nema premca u bacanju diska. Doduše, dugo joj je trebalo da dođe na optimalnu razinu u zadanim vremenskim uvjetima. No, u četvrtoj seriji otišla je na okruglih 65 metara, a u zadnem hicu dohvatila je devet centimetara više i potvrdila prvo mjesto. Bio je to njezin oproštaj s nedavno preminulim prvim trenerom Ivanom Ivančićem.
– Bilo mi je jako teško nakon minute šutnje. Ivan Ivančić me stvorio i da nije bilo njega, ni ja danas ne bih bila tu gdje jesam. Osjećala sam njegovu prisutnost, a ovaj hitac je letio za njega – istaknula je Sandra.
Memorijalnu utrku na 110 metara s preponama osvojio je ruski trkač Sergej Šubenkov, a na stotki je slavio Jamajčanin Kemar Bailey-Cole ispred puno poznatijeg sunarodnjaka i nekadašnjeg svjetskog rekordera Asafe Powella, koji je ujedno bio i najveća zvijezda ovog izdanja Hanžekovićevog memorijala. Obojica su istrčala isto vrijeme od 10.07 sekundi.
– Po ovim uvjetima mislim da se nije moglo brže. Za mene je ovo važan rezultat jer sam, zbog općepoznatih stvari, jako kasno krenuo u sezonu i sada mi je svaka utrka jako važna. Postajem sve brži. Sporo, ali sigurno – rekao je Powell.
