RIJEKA  Hrvatsko boćanje opet ima svjetske prvake! Leo Brnić i Marino Milićević novi su svjetski prvaci u štafetnom izbijanju! Nošeni fantastičnom podrškom s tribina riječki par, koji će uskoro zajedno braniti boje »Zrinjevca«, u finalu štafete ostvario je rezultat 57/61 i iza sebe ostavio talijansku kombinaciju Mateo Mana/Emanuele Ferrero (52/59). Uz jedno zlato Hrvatska je posljednji dan garnirala i trima srebrima u brzinskom, paru i pojedinačnom klasičnom. Umor i svakodnevni ritam su očito učinili svoje, dečki posljednjeg dana kao da su se malo ispuhali. A nedostajalo je i sreće, primjerice Brniću, koji je u finalu ostao kratak tek za jednu boću. Ante Grančić okito se s dva srebra, u pojedinačnom klasičnom i paru zajedno s Nenadom Tadićem…

 Pomiješani osjećaji

Leo i Marino briljirali su u štafeti, pokazali se trenutno brojem jedan u svijetu u ovoj disciplini, dok su bronce pripale slovenskoj kombinaciji Aleš Borčnik/Anže Petrič te francuskoj Guillaume Abelfo/Jeremy Micould. Leo Brnić je u brzinskom ostao »kratak« za jedan pogodak (44/50), zlato je otišlo u ruke Francuza Guillaumea (45/50), inače svjetskog rekordera. Bronce su pak zaslužili Slovenac Borčnik i Talijan Daniele Micheletti…

– Miješaju se osjećaji. Zadovoljan sam, a i malo žalostan. Još sam vruć, lakše će biti kad se slegnu dojmovi – govori Leo Brnić. – Kad se sve zbroji, ostvarili smo jako dobre rezultate. Možda sam se malo psihički istrošio nakon dva finala, ali eto, što je, tu je. Što se tiče brzinskog, imao sam odličan početak i prednost od dva punta. Inače to ne ispuštam… Imao sam sve, poslije malo kiksao, što je Francuz znao iskoristiti. Štafeta? Bili smo stvarno vrhunski, publika također. Malo mi je žao što sam ih razočarao u brzinskom, ali to je sport. U štafeti smo moćniji i eksplozivniji, imamo više izbačaja od drugih. Tu smo stepenicu ispred svih, a u brzinskom smo svi tu negdje.Leo Brnić ne krije da je iza njega i suigrača lijep tjedan, ali i djelomično nezadovoljstvo.

– Publika i mediji su nas pratili, ali naši rezultati bili bi puno bolji da nas bolje prati i naš Savez. Želimo da se malo bolje ponašaju prema nama, da nam osiguraju bolje uvjete. Dobivamo opremu zadnji dan, spavamo u jednoj jako lošoj Uvali Scott… Puno putujemo od lošeg smještaja do boćališta, a te su stvari jako važne u trenutku kad se borimo za odličja. Kažem to kao kapetan cijele reprezentacije, svi tako mislimo – pomalo ogorčeno će Brnić.

Odlični Kozjek 

Marino Milićević, njegov suigrač, odigrao je vrhunski cijelo prvenstvo.

– Nadali smo se zlatu, gdje ćemo ga osvojiti ako ne doma, na našem terenu. Bili smo spremni i vidjeli da smo favoriti, a poklopila se i dobra forma. Pripremali smo se cijelo ljeto – dodaje Milićević. – Ostali naši rezultati? Odlični, četiri finala je velik uspjeh. Završilo je, ali moram priznati da je bilo naporno i fizički i psihički. Neće biti ni odmora, brzo kreće prvenstvo, a raspored je zgusnut. Organizacija? Nije sve bilo baš kao što je trebalo. Ali, neću o tome. Rezultat smo napravili pa neka drugi razmišljaju. 

U pojedinačnom klasičnom Grančić nije imao svoj dan. Slovenac Jure Kozjek bio je bolji s rezultatom 13:6 za treću titulu svjetskoj prvaka u kraljevskoj disciplini. Bronce su pripale Jeromeu Benoitu iz Francuske i Radolfu Galvezu iz Čilea. 

– Sretan sam što sam spojio dva zlata, koncentrirao sam se isključivo na valjanje gdje sam uspio neutralizirati jakog Grančića – ustvrdio je nedodirljivi u »svjetskoj klasici«. 

Medalje ne rastu

Grančić je dan ranije odigrao čak pet utakmica. I to vrlo zahtjevnih. Pravo je čudo kako je sve izdržao u igri živaca. No, nakon dva srebra nije bio nezadovoljan. Naprotiv.– Sveukupno sam jako zadovoljan. Kad sam otišao tako daleko, očekivao sam bar jedno zlato, ali eto… Dobro smo igrali, ali protivnici su bili još bolji. Ništa, idemo dalje – ističe Grančić. – Bilo je naporno igrati toliko utakmica, dao sam sve od sebe i moram biti zadovoljan s te strane. Dan prije sam puno sati proveo na jogu i mislim da se to osjetilo. »Vargon«? Okrećemo se ligi, odlučio sam se nakon Imotskog za Rijeku. Bilo je poziva, ali Rijeka ima dobar klub. Vjerujem da ćemo biti dobri. Već na startu igramo s »Istrom Poreč«.

Novi član »Vargona« u paru s Nenadom Tadićem nije uspio u finalu protiv jakih Talijana. »Azzurri« Luigi Grattapaglia i Emanuele Bruzzone bili su bolji (11:9) za veliko slavlje brojnih talijanskih navijača. Bronce su pak pripale argentinskoj kombinaciji Pablo Apez/Guillermo Montemerlo i alžirskoj Ahmed Yahi/Abdelkrim Makhloufi.

– Uvijek postoji žal što nismo otišli do kraja, ali treba slaviti i srebro – dodaje Tadić. – Viceprvaci smo svijeta, dali smo sve od sebe. Psihički smo se puno istrošili. Ovo je velik uspjeh. Javnost i dosta ljudi nije vjerovalo u nas. A sada smo svima začepili usta. Bit će još prilika. Ovo je prvi put da igramo zajedno na velikom natjecanju i pokazali smo da možemo. Medalje ne rastu na stablu, treba ih osvojiti, a za to se treba puno poklopiti. Jedna boća odlučuje kao, primjerice, nama protiv Maroka. Da smo promašili balina, već tada bismo bili gotovi. Ne bismo bili među osam, a kamoli u finalu. Nije lako, vdjeli smo da svi igraju sve bolje. Svaka medalja je uspjeh. Ovo je izvanredno. Mladi smo, možemo još puno puta rasveseliti na ovakav način.