BAKARSKO-RIJEČKA VEZA – Zoran Talić s trenerom Slavenom Brkljačićem
Sezona nije bila idealna, pogotovo njezin početak u kojem sam imao velikih problema s koljenom pa smo i treninge morali prilagoditi ozljedi. Na kraju je sve i više nego dobro ispalo, dobro smo odradili posao i zadovoljni smo – kaže Talić
RIJEKA Zoran Talić nije mogao poželjeti bolji kraj sezone. Treće europsko zlato u skoku udalj u konkurenciji atletičara s intelektualnim poteškoćama zaredom. Početak sezone nije bio obećavajući. Dapače.
Ozljeda koljena koju vuče još od prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Londonu, na kojem je osvojio srebro postavivši pritom europski rekord od 7,32 metra, uvelike mu je remetila planove. No, bakarski je atletičar na najvažnijem natjecanju sezone još jednom konkurenciji očitao lekciju i u Berlinu se treći put zaredom popeo na krov Europe. I pritom skokom od 7,28 metara za 12 centimetara popravio svoj četiri godine star rekord europskih prvenstava.
– Dobar je osjećaj treći put zaredom biti europski prvak. Zapravo, jako dobar osjećaj. U četvrtak smo imali dosta razloga za slavlje, zlato je osvojio i moj kolega iz reprezentacije Matija Sloup u bacanju kugle, dok je Ivan Katanušić bio drugi u bacanju diska, pa smo svi zajedno malo feštali. Baš nam je bilo lijepo – rekao je Zoran Talić, koji je i uoči Europskoga prvenstva očekivano slovio za najvećeg favorita za osvajanje zlatne medalje.
Koljeno
– Svi su mi prije početka natjecanja govorili da ću osvojiti zlato, a ja sam im svima rekao: Nemojte tako, pomalo. Nisam se htio time zamarati. Sezona nije bila idealna, pogotovo njezin početak u kojem sam imao velikih problema s koljenom pa smo i treninge morali prilagoditi ozljedi. No, to ne znači da i ja nisam priželjkivao zlato. Dapače. Uvijek želim biti prvi, s tom mišlju idem na svako natjecanje. Ali, ni trener Slaven Brkljačić niti ja nismo mislili da bih mogao ovako dobro skakati. Na kraju je sve i više nego dobro ispalo, dobro smo odradili posao i zadovoljni smo – nastavio je bakarski atletičar, koji je natjecanje u Berlinu otvorio skokom od 6,88 metara, da bi odmah u drugoj seriji sa 7,25 metara zakaparirao zlato. Uslijedila su potom dva skoka od pobjedničkih 7,28 metara, u trećoj i petoj seriji, prijestup u četvrtom pokušaju, te 7,19 metara u posljednjem, šestom skoku.
Autogrami
– Natjecanje je bilo dobro, iako nije dobro počelo. Sa 6,88 metara iz prve serije bio sam na drugom mjestu, ali uskoro je sve došlo na svoje. Opet ću reći, želio sam zlato i nadao mu se, ali problemi s koljenom su mi ipak ostavljali malo sumnje. Tako da je ovih 7,28 metara i više nego super. Na treningu nismo previše skakali jer bi se uvijek javljala bol. Počnem raditi trčanje i ubrzavanje, koljeno boli i moram doma. Drugi dan u teretani koljeno boli i opet moram ići kući. Tako da nije bilo redovitog treniranja, znao sam tri dana trenirati pa zbog bolova u koljenu deset dana odmarati. Trener Slaven i ja mislili smo da ću u Berlinu skočiti 7,05, najviše 7,10 metara, ali je ispalo i više nego dobro. Zbog svega što smo zimus prošli, ovo zlato ima još veću vrijednost – kaže Talić, kojemu su sa svih strana stizale čestitke.
– Mobitel mi je gorio, Facebook i Instagram su mi bili zatrpani, nema tko mi nije čestitao. Stvarno nemam riječi. Čak sam i na stadionu dobio jako puno čestitki, slikao se s ljudima i podijelio jako puno autograma. Dobar je to osjećaj, sad znam da se sva moja muka isplatila. Lijepo je kad te ljudi gotive, fora je, ali moram priznati da brzo dosadi. Barem meni, ha, ha, ha. Čak su me moji u Bakru pitali da li bih da mi organiziraju doček, ali sam odbio. Ja sam jednostavan i skroman tip, ne volim se isticati, treniram za sebe, radim svoj posao najbolje što znam, osvojim medalju i idem kući. Mediji i ta vrsta pozornosti me uopće ne zanimaju. Sada jedva čekam doći kući i dobro se odmoriti.