Gdje su naša dica?

Više od poraza boli činjenica da za Hajduk u Koprivnici nije igrao niti jedan “bili tić”!

P. N.

Igor Tudor/Foto PIXSELL

Igor Tudor/Foto PIXSELL

Novi tercet koji preuzeo struku ove zime Stanić-Kepčija-Tudor na sva usta su se hvalili kako će igrati “naša dica“. Gdje su se izgubila „naša dica“?



SPLIT Povijest se ponavlja. Hajduk je u Koprivnici poražen od Slaven Belupa identičnim rezultatom (2:1) s kojim je napustio grad Podravke u prvoj četvrtini prvenstvene utrke. Sada su Splićani „pali“ pod vodstvom Igora Tudora, na početku sezone na klupi je sjedio Damir Burić. U prvoj utakmici domaćini su vodili sa 2:0 da bi u završnici susreta Eduoak smanjio vodstvo i ništa više od toga. Sada su pak bijeli poveli, ponovno je strijelac bio Eduok, ali ovoga puta mrežu domaćina zatresao je s bijele točke. Uspjeli su domaćini poravnati golom  Bačelić-Grgića da bi u samoj završnici najiskusniji i najstariji igrač Belupa Ivan Krstanović s 25 metara pogodio desne rašlje gola Posavca, koji snosio veliki dio krivice za primljeni gol.


Što je zajedničko za obje izgubljene utakmice? Hajduk je veliki dio susreta odigrao slabo, neuvjerljivo, možda mali alibi Splićani mogu potražiti u činjenici da su u završnici prvog dijela ostali bez isključenog Jurića. U pravilu za poraz uvijek je najveći krivac trener. To je na presici nakon susreta i prizano Hajdukov trener Tudor. Ispremiješao je momčad, Stanka Jurića je stavio na mjesto libera, na poziciju na kojoj on nikada nije igrao, Tahiraja je s lijevog boka stavio u veznu redu gdje se on potpuno pogubio. Porazom u Koprivnici Hajduk je napravio korak unazad kako je lijepo poslije susreta kazao Hajdukov strateg. Međutim, sva ta Tudorova priznanja ništa ne vrijede. Njegovi eksperimenti nisu dali ploda, bijeli su poraženi, ostali su bez tri boda, a što je možda najgore razočarali su navijače. Naime, nakon dvije pobjede nad Varaždinom u gostima, te Lokomotivom kod kuće mogli su povjerovali kako je Hajduk pod Tudorom krenuo jednim novim, boljim, sretnijim putem, putem pobjeda i uspjeha, odnosno putem koji bi ga mogao dovesti do trofeja. Nakon Koprivnice euforija se vrlo brzo pretvorila u depresiju. Ništa novo. Sve je to već viđeno posljednih desetak i više godina.


Dakako da nitko ne voli poraze, ne voli gubiti, međutim jedan podatak, jedna spoznaja možda je teža i veća od samog poraza. Ne pamtimo kada je Hajduk odigrao jednu službenu utakmicu da u momčadi nije bilo barem jednog igrača poniklog iz omladinske škole, odnosno barem jednog „bilog tića“. U Koprivnici je igrala „legija stranaca“. Novi tercet koji preuzeo struku ove zime Stanić-Kepčija-Tudor na sva usta su se hvalili kako će igrati “naša dica“. Gdje su se izgubila „naša dica“? Na fini način su se rješili dio njih, elegantno su ih poslali na posudbu u Varaždin (Tekič), Istru 1961 (Delić), Slaven Belupo (Šego)… Trojica mladih igrača ostala su kod kuće zbog viroze: Caktaš, Nejašmić i Blagaić. Sva trojica članovi su iste menadžerske agencije…