Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4
Sutra: 5° 5° 4
16. prosinca 2018.
Tamo gdje rastu talenti

VATRENI IZ ZADARSKOG ZALEĐA Momci s tri krša, koji bi mogli otići tamo gdje niti jedan Hrvat nije bio

Ponosni ravnatelj Ivan Čular / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Ponosni ravnatelj Ivan Čular / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 11. srpanj 2018. u 10:29 2018-07-11T10:29:00+02:00

Danijel Subašić, Luka Modrić, Šime Vrsaljko i Dominik Livaković... Odgovor na pitanje zašto je zadarsko zaleđe bogomdano da u njemu stasaju nogometaši od formata, jamačno bio, ako ništa, stoput teži. Pitamo Šimu Ivkovića u čemu je tajna. Genetika valjda, fizički su snažni, težak život što su ga ljudi uvijek na tom kamenu imali, kaže on. Genetika i to s četiri kamenjara, jer ovom zadarskom Šime će uredno pripojiti i Vinjane Donje odakle je Ante Rebić

ZADAR Modrić Zaton Obrovački, Vrsaljko Nadin, Subšić Zagrad. A Pršo Obrovac, Čale Škabrnja, Ražov Škabrnja, Viduka Pridraga, Bilaver Josip i Franko isto Škabrnja, Skoblar Privlaka, Santini i Tomasov boduli naši, Livaković, braća Buljat, a bome i Desnica je iz Obrovca – nabraja Šime Ivković, čovjek za vezu, strateg NK Škabrnja, bivši igrač i suigrač preko pola spomenutih vrsnih nogometaša i, a to je najvažnije za reći, ljudina. Nevolja je jedino što se ne voli eksponirati, a to hoće reći ni fotografirat, onaj bez kojeg bi zadatak da na samom terenu otkrijemo zašto je zadarsko zaleđe bogomdano da u njemu stasaju nogometaši od formata, jamačno bio, ako ništa, stoput teži. Pitamo Šimu u čemu je tajna. Genetika valjda, fizički su snažni, težak život što su ga ljudi uvijek na tom kamenu imali, kaže on. Genetika i to s četiri kamenjara, jer ovom zadarskom Šime će uredno pripojiti i Vinjane Donje odakle je Ante Rebić.

 

Svi ti momci koji danas čine kostur »kockastih« zapravo su nogomet počeli ozbiljnije naganjati usred Domovinskog rata. Iza njih su kojekakva iskustva, prognanička, izbjeglička, djedovi ubijeni za agresije, a i danas je nekog svijeta koji se ne libi prebrojavati im krvna zrnca. No, ima i teorija koja kaže da je u neku ruku Domovinski rat, ako ništa, te karijere ubrzao. Jer, nije lako iz zaleđa dalmatinskog doći u Split ili Zadar pa kazati da bi nogomet igrao. Vlaj je Vlaj, kako god okreneš. Smije se Ivković, kaže, je tako je bilo, dok se u grad nije došlo ni za kopačke se nije znalo. Izbjeglištvo ih je tako dovelo nogometnom terenu i zadarskim Stanovima bliže, a onda je sve bilo nekako lakše. Lako je bilo jer je i dobrog skautiranja bilo. Ne može se pri tom zaobići ime pokojnog Tome Bašića, on je taj koji je išao naokolo i ubirao talente. Bilo je talenata velikih još, poput Marka Gospića ili Gorana Burčula, kazuje Ivković, no kasno su počinjali, s velikih za nogomet 18, 20 godina.

(...)

 U Zadru smo. Vodi nas Šime na Stanove. 

Tu su Modrić, Subašić, Vrsaljko počeli. Svetko Čustić predsjednik je NK Zadar. Svetko Ćustić otac je Hrvoja Ćustića, tragično preminulog nogometaša kojeg Daniel Subašić nosi na majici ispod dresa svim FIFA-ma unatoč. Drago mu je što vidi i nas i Šimu.

– To je i tvoja kuća – kazuje Šimi.

Nije tih desetak utakmica što ih je odigrao Ivković za Zadar ostalo nezapamćeno. Ma, konkurencija je bila jaka, a život pita svoje. »Tko će proći kraj Anela Karabega«, smije se Šime. Pitamo Ćustića što to čarobnog, za nogomet idealnog, ima u tom kršu!?

– To sami Bog zna. Ovdje se rađaju talenti, mi ih počnemo stvarati i onda nam ih preuzmu kao Luku, Vrsaljka, evo i malog Livakovića, a i Hajduk nam uzima mlade igrače. Ovo je podneblje gdje se rađaju talenti. Naša omladinska škola je puno toga stvorila, nadam se da će ubuduće biti njih još više. Imamo nekoliko vrhunskih talenata. Ma, ovo ne bih smio ni reći, jer će odmah doć' skauti tu i gledat – veli nam Ćustić.

(...)

Put dalje vodi do hotela »Iž«. Tamo je Luka Modrić proveo dio izbjegličkih dana. Hotel je u gorem stanju nego za rata. Na njegovim zidovima se i grafitima ratuje. Piše »Kurvo Mamićeva« i »Ruka Mamićeva«. Torcidaši pišu, kontra strana briše, pa se tako obračunavaju preko fasade oronula hotela. Ispred hotela Rebeka i Kristina maze male mačiće. Misliš, pojma one o nogometu neće imat, kad ono znaju sve, pa i to da je preko ceste Osnovna škola »Šime Budinić« koju je Luka pohađao. U hodniku sportske dvorene uistinu pano s Modrićevom slikom pa još u biranom društvu osvajača olimpijskih medalja Šime Fantele, Ariana Komazeca i Zorana Primorca. Dakako da i od ravnatelja Ivana Čulara tražimo odgovor na upit kako to da na ovom tlu rastu sportski talenti.

– Ja bih rekao slučajno, ma neće vam se taj odgovor svidjeti – na to će Čular.

Poklopiti se, kaže, mora štošta, pa se i poklopilo, od predanosti i darovitosti, do mentaliteta.

– Nigdje Luka bez lopte nije išao – kazuje Čular, a potvrđuje Ivković.

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista, u srijedu, 11. srpnja 2018.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka