Nogometni suci

U obitelji Badjuk zastavica ide s koljena na koljena: Upoznajta oca i sina koji zajedno sude

Igor Duvnjak

IZ NOGOMETNOG MILJEA – Denis i Anton Badjuk / arhiva NL

IZ NOGOMETNOG MILJEA – Denis i Anton Badjuk / arhiva NL

– Bio je poseban osjećaj suditi s ocem – kaže sin Anton. Bio mi je to najljepši trenutak u karijeri – kaže otac Denis



Obitelj Badjuk je nastavak stare kozalske loze suđenja, još od davnih dana nezaboravnog Ivana »Ninija« Tomljanovića i elitne lige ondašnje Jugoslavije. Dan po dan stiglo se i do presedana na svevremenoj utakmici četvrtoligaša »Lošinja« i »Crikvenice«. Rezultat 1:1 je već zaboravljen, za razliku od činjenice da su na »dva boka« pomoćni suci bili otac i sin, Denis i Anton Badjuk. Iskusnik i nasljednik koji obećava puno u sudačkoj karijeri, iz itekakvog su nogometnog miljea. Denisov otac Duško je poznati dugogodišnji trener, brat Tomislav je bivši istaknuti nogometaš, a nećak Antonio uči nogometnu abecedu u »Orijentu« kod itekako poznatog učitelja, »orijentaša« Darka Majnarića. Denis je uspio ljubav prema nogometu i suđenju prenijeti na sina toliko da je dočekao dan da s njim u tandemu nastupi na ligaškoj utakmici.


– Na utakmici se nije osjetila nikakva trema, pogotovo sa sinovljeve strane. Sve je izgledalo kao da godinama sudimo zajedno. To je nešto što se rijetko događa i teško se može ponoviti, ispada nešto kao nemoguća situacija. Igrom slučaja produžio mi se »vijek trajanja« jer nedostaje mladih sudaca. Žao mi je, naravno, zbog teškoća naše sudačke organizacije, s druge strane mi je drago što sam mogao sa sinom odsuditi takvu, prvu utakmicu, sve vjerujući da će biti još takvih mogućnosti. Bilo je puno lijepih trenutaka u mojoj karijeri, nekih i malo ružnih, no mislim da mi je ovo sigurno bio najljepši. Drago bi mi bilo da se takvo nešto ponovi – kaže Denis Badjuk, čovjek s bogatim sudačkim iskustvom, rođen 1969. godine, suđenjem se bavi više od dva desetljeća, od 1994. godine. – Znam da će netko iz obitelji iza mene nastaviti tamo gdje sam počeo i stao. Mladima bih preporučio da se bave ovim pozivom, koji je s jedne strane težak, s druge strane je koristan i zabavan. Ima puno putovanja, druženja, zabave. Upoznao sam puno ljudi diljem Hrvatske, prijateljstva su velika, to je bit sporta. Sudit ću koliko budem htio i koliko mi dozvole.


Njegov sin Anton je također bio zadovoljan sudačkim »obiteljskim debijem«, koji je protekao bez negativnih komentara, što je za suce, pogotovo one najmlađe, itekako važno.




– Bio je zaista lijep, poseban osjećaj suditi s ocem. Ovo mi je bilo zbilja jedno novo iskustvo. Volio bih naravno da mi se lijepi sportski trenuci događaju i dalje. Igrao sam nogomet, a onda sam se htio oprobati kao sudac – kaže Anton Badjuk. Rođen je 1995. godine i nakon igračke karijere se već u mladim godinama odlučio za prelazak među »djelitelje pravde«. Mlad je zaplivao u sudačke vode, predviđaju mu visoke domete, ali on ide stepenicu po stepenicu uživajući u onome s čime se bavi.


– Nisam opterećen s nekakvim ciljevima u sudačkoj karijeri. Student sam Hotelijerskog fakulteta, na drugoj sam godini. Uživam i u suđenju i ono mi je svakako itekakav sportski izazov. Normalno, htio bih postići što više u suđenju, ali si pritom ne postavljam nekakve ciljeve niti se želim izlagati nekim imperativima.


Zanimljivo, u subotu će Denis i Anton zajedno suditi susret Četvrte lige NS Rijeka između Cresa i Mladosti iz Fažane. Za Cresane će igrati otac i sin, Tonči i Antonio Zubović…