Pod riječkom urom O. Rivettija

S Rujevice puca pogled na Rusiju…

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL

Preostale su dvije utakmice, Finska na Rujevici i Ukrajina u Kijevu. Hrvatska nije igrala najbolji nogomet, ali je jamačno najkvalitetija u skupini. Jedna od najboljih u Europi. Koliko je Čačić kriv ili zaslužan odgovor ćemo dobiti u ponedjeljak navečer. U Kijevu, tamo gdje je prije dvadeset godina Ćiro Blažević izvukao živu glavu, u uzvratnom susretu razigravanja odigrao 1:1, otišao u Francusku i osvojio ono što nikome poslije nije uspjelo – treće mjesto!



Rujevica je riječka tvornica radosti i veselja. Nogometaši Rijeke svoju su kvalitetu, individualnu i kolektivnu, uspjeli pokazati i zahvaljujući sjajnom travnjaku, brzim i točnim loptama na bilijarskom stolu svog stadiona. Hrvatska reprezentacija zaigrala je na sigurno, izabrala je Rijeku za domaćina veoma važnom kvalifikacijskom susretu s Finskom. Nakon vatrometa s konobarima iz San Marina (10:0), u prijateljskom ogledu prije odlaska na Europsko prvenstvo prošle godine, u petak nije na rasporedu susret sa skandinavskim »letačima na skijama«, priprema za nastup na Planici, jer nemojmo zanemariti činjenicu da su Finci uzeli mjeru Islanđanima. Nismo zaboravili kako smo prošli u Reykjaviku… Pred očima nam je slika posljednje tri utakmice (Island 0:1, Kosovo 1:0, Turska 0:1), u kojima smo postigli samo jedan gol (Vida) i zakomplicirali svoje putovanje do Rusije.


Nisu me impresionirale Čačićeve izjave da je Hrvatska igrala najbolji nogomet, podsjeća me na »šljokice Milke Babovć…«. Draže su mi nezaslužene pobjede. Kao što je jadno tražiti Čačićevu glavu unaprijed, u slučaju neuspjeha u utakmici sa Fincima. Čačića su igrači htjeli, Čačića imaju…


Preostale su dvije utakmice, Finska na Rujevici i Ukrajina u Kijevu. Hrvatska nije igrala najbolji nogomet, ali je jamačno najkvalitetija u skupini. Jedna od najboljih u Europi. Koliko je Čačić kriv ili zaslužan odgovor ćemo dobiti u ponedjeljak navečer. U Kijevu, tamo gdje je prije dvadeset godina Ćiro Blažević izvukao živu glavu, u uzvratnom susretu razigravanja odigrao 1:1, otišao u Francusku i osvojio ono što nikome poslije nije uspjelo – treće mjesto! Spasio ga je Bokšić nakon što je današnji izbornik Ševčenko postigao gol već u četvrtoj minuti. Igrali su tada N. Kovač, Jarni, Boban, Šuker…




Ovaj je orkestar u kojem Luka Modrić svira Stradivarijevu violinu još bolji. Nikada Hrvatska nije imala takav skup vrhunskih majstora loptanja. Modrića i Rakitića na dijelu terena gdje se stvara igra, crtaju akcije. Geometrija i kreacija. Španjolsko srce i – talijanski napad, Mandžukić, Perišić, Brozović, uz potporu Kramarića kojega je u orbitu lansirala – Rijeka. Nema na svijetu te obrane koja može izdržati Mandžukića i jurišnike. Naša je nacionalna vrsta čista poezija razorne moći. To očekujemo u petak na Rujevici, momčad koja će utakmicu dobiti igrom, momčad koja će uživati u igri i zabavljati gledatelje. Kao najava da u Kijevu mogu ostvariti ono što bude trebalo, zavisno o raspletu u drugim susretima. Utakmica Islanđana i Turaka…


Atmosfera oko reprezentacije nije najbolja, ali zar netko može biti protiv selekcije svoje zemlje? Nažalost, može. Pa zato preporuka onima kojima bi bila muka gledati pobjedu Hrvatske i dobru igru, neka se oslobode patnje, ostanu kod kuće sa svojim frustracijama. Rujevica bi u petak trebala biti jedno srce, bez domoljubnih floskula, na čijim će krilima Modrić i ostali pružiti ono što stvarno mogu. Igrati na razini svojih igara u klubovima, gdje imaju naslovne uloge. Žele se iskupiti za propušteno protiv Islanda i Turske, neka s Rujevice puca pogled na Rusiju 2018. godine. I mundijal od kojega puno očekujemo, ali, nažalost, još uvijek strepimo za svoju sudbinu u kvalifikacijama.


Naši nogometaši moraju pokazati da u reprezentaciji nisu »španjolske sopranistce na izboru za miss svijeta…«. Već oni igrači kojima se svijet divi, a Hrvatska ponosi. U dvije utakmice samo moraju vratiti dug…


Dva bivša igrača Rijeke, Mitrović i Kramarić, mogli bi početi utakmicu, treći, Bradarić, na klupi će čekati svoju prigodu. Upravo su ova trojica »Riječana« slika napretka Rijeke u ovih pet godina. Svi su došli na Kantridu, odnosno Rujevicu, kao »talenti s greškom«, da bi kod Matjaža Keka dosegnuli razinu reprezentacije.


Ne pucajte u Čačića, barem do ponedjeljka navečer, ima pravo na svoj popravni ispit. Izbornik i momčad za koju znamo da može puno više… Sada je trenutak. Kako ne vjerovati Modriću, Mandžukiću, Rakitiću, Perišiću… Igračima pred kojima Španjolska i Italija padaju na koljena. Protiv Finaca, pa Ukrajinaca, treba samo »uključiti mozak«! »Mozak s jajima«, kako bi rekao Tenžera.