Riječka nogometna priča duga 106 godina

Rijeka je nasljednik Fiumane, nakon što je temelj postavio Club Atletico Fiumano (106 godina), povijest nitko ne može izbrisati. Države su se mijenjale, lopta je ostala ista, nježna i krhka, riječka – ponosna

Riječka loptačka priča traje 106 godina. Club Atletico Fiumano (1905.), prvi nogometni klub osnovan je u godini kada je u prostoru današnje Radio Rijeke donesena Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa. Poslije stvaranja Kantride (iduće godine je stota obljetnica!) rođena je Fiumana (2. rujna 1926. godine) iz braka Olympije i Glorije. Dvije godine kasnije igrala je Serie A (posljednje prvenstvo Italije u dvije skupine), 85 godina povijesti. U pepelu Fiumane (izgorila 1943.) ostalo je žara – Kvarner je stvoren 1946. godine, dok je ime u Rijeka promijenjeno 1954. godine.   

Nijemi svjedoci

Rijeka je triput ulazila u elitni razred, od 1974. Rječina nije presušila, teče 38. sezona. Ljubo Španjol i Zvonko Poščić u bivšoj državi te Robert Ježić (dvaput) okrenuli su četiri asa (Kupa), kormilari Dragutin Spasojević, Marijan Brnčić, Elvis Scoria i Dragan Skočić. Jedno je prvenstvo (Hrvatske) oteto treneru Gračanu (1999.), dokazano je nakon deset godina da je Krečakova zastavica bila kiler. I stijene su plakale…

Rijeka je ženskoga roda kao i lopta. Zavodljiva i – poželjna. Mnogi su je osvajali i silovali. Na krvavi Božić D’Annunzijevi crnokošuljaši istjerani su iz grada, pa razdoblje pod Italijom… Do Mirovnog ugovora u Parizu 1947. godine. Na istom stadionu, Kantrida, na kojem je igrala Fiumana, danas igra Rijeka. Na travnjaku stiješnjenom između mora i stijena, tvornici radosti.

Nema stabla bez korijena, riječke su krošnje raskošne. Svaki list jedna priča, jedna sudbina, ostvareni i propali snovi. I oni požutjeli, davno odletjeli listovi povijesti. Kakva je šteta što stijene ne mogu govoriti. Nijemi svjedoci, užarene po suncu, okupane u pljuskovima iz olovnih oblaka, ali uvijek izvor energije i inspiracije svakome tko je obukao dres Rijeke. Jedini kamenolom na svijetu što proizvodi radost, umjesto krvi i znoja… Ono što je olimpijcima plamen baklje, to su Riječanima stijene – oltar!

Torinske zebre (Juventus) prvi puta istrčale su na travnjaku Kantride 31. ožujka 1929. (1:3) u Serie A. Pedeset i jednu godinu kasnije (5. ožujka 1980.) Ćiro Blažević je u četvrtfinalu Kupa kupova odigrao 0:0 protiv momčadi koju je vodio Giovanni Trapattoni, branio Dino Zoff, a igrali Gentile, Cabrini, Scirea, Tardelli, Bettega i sadašnji izbornik Italije – Prandelli.   

Realov pad

Real Madrid pao je (3:1) prije 27 godina (trener Josip Skoblar), u možda najboljoj utakmici u povijesti kamenoloma. Kao što je Skoblar najveći igrač koji je gazio (lebdio…) riječku travu. Došavši 1975. kao Zlatna kopačka iz Marseillea.

Osojnak je 1954. godine donio Dinamu naslov prvaka Jugoslavije, Marijan Brnčić je 1967. s modrima sudjelovao u osvajanju Kupa Sajamskih gradova (kasnije Kup UEFA). Danijel Šarić i Mladen Mladenović pisali su povijest hrvatskog nogometa. Damir Desnica rodio se prerano. Danas bi vjerojatno igrao s Messijem u Barceloni!

Rijeka je povijest Rijeke. Grad i klub jedno su tijelo, odjeveni u dresu – Armade. Navijača iskrenih i odanih.

Rijeka (65) je nasljednik Fiumane (85), nakon što je temelj postavio Club Atletico Fiumano (106 godina), povijest nitko ne može izbrisati. Države su se mijenjale, lopta je ostala ista, nježna i krhka, riječka – ponosna. Riječani su osvajali naslove za talijanske klubove (braća Varglien, Ezio Loik, Mihalich…), Rudi Volk bio je prvi strijelac Serie A u dresu Rome (29 golova u sezoni 1930. – 1931.). Pa za klubove bivše Jugoslavije, jedino sebi nisu priuštili radost. I kada su bili blizu, uvijek bi naišao neki – okupator.

Rijeka je jedna jedinstvena. Tko se jednom vode napije… Ne odlazi, ili se vraća.