Na posljednjoj ovosezonskoj utakmici (36. kolo) Hrvatske nogometne lige, 19. svibnja, gosti na utakmici Rijeke i Hajduka na Rujevici morali bi biti igrači Rijeke koji su prije četrdeset godina iz Beograda na riječko Korzo donijeli prvi trofej u povijesti kluba – Kup maršala Tita!

U finalu su svladali Trepču iz Kosovske Mitrovice (1:0), pogotkom Milana Radovića u prvom napadu prvog produžetka. A na putu do finala na Marakani, stadionu Crvene zvezde, pred 40.000 gledatelja, svladali su redom – Partizan (1:0), Dinamo iz Vinkovaca (1:0), Hajduk (1:0), Velež (3:1)…

Prvu stranicu povijesti 24. svibnja u Beogradu ispisali su: Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Durkalić, Radović (Šugar), Kustudić, Ružić i Desnica. Te sezone su još igrali Car, Filipović, Šestan, Mijač, Ravnić, Devescovi, Fegic, Peranić… Pod vodstvom trenera Dragutina Spasojevića i predsjednika Ljuba Španjola.

Egzodus Riječana, u Beograd je na dan utakmice putovala cijela Rijeka, osam tisuća ljudi lovilo je specijalne vlakove u organizaciji Socijalističkog saveza radnog naroda, konvoje autobusa, avione… Putovalo se i vlastitim automobilima. Okupacija glavnog grada ondašnje države. Terazije su pale…

Na dočeku, dan poslije finala, kod hotela Bonavia, i na Korzu nogometnog ludila, bio je cijeli grad. »Važ je naš«, rodio se poklič našeg pokojnog novinara genijalca riječi i dobrote, nogometnog fanatika – Vladimira Juga! Više od dvadaset tisuća ljudi slavilo je pobjednike, ponos grada. Rijeka je četiri godine prije toga postala prvoligaš, a iste je godine, nakon Titova srebrna pokala osvojila u prosincu i Balkanski kup. U finalu je bila bolja od rumunjskog Jiula (Petrosani), u dvije utakmice.

Rijeka je još uvijek aktualni prvak Hrvatske, prošle sezone osvojila je dvostruku krunu, uzela i Rabuzinovo sunce, u svojoj povijesti osvojila je devet trofeja, ali samo je jedan, onaj prije četrdeset godina – prvi! Bila je to kruna Španjolova preporoda Rijeke s pokojnim Ivom Jardasom, Ivicom Smolčićem, Davorom i Adamom Sušnjem… U četiri koraka od ulaska u Prvu saveznu ligu do osvajanja Kupa Jugoslavije. Sa svojim igračima. Mauro Ravnić, Miloš Hrstić, Sergio Makin, Zvjezdan Radin, Srećko Juričić, Miroslav Šugar, Milan Ružić, Damir Desnica, Zoran Šestan, Danko Peranić… Bili su djeca Rijeke. Druga vremena. Danas nezamislivo.

Srećko Juričić, današnji sportski direktor, svjedočio je svemu od 1972. godine kada je sa nepunih osamnaest godina zaigao za prvu momčad sa specijalnom dozvolom, kod trenera Marcela Žigantea. Prošao je sve faze razvoja Rijeke. Dvanaest godina u istom klubu kao igrač, do 1984. godine. Igrao je protiv Juventusa i protiv Real Madrida, dvije najveće utakmice u povijesti. Osvojio dva Kupa kao igrač, dva kao sportski direktor, ali izgubio jedan trofej (1994.), kao trener Rijeke. Od Dinama Miroslava Blaževića i Zdravka Mamića, tada u ljubavi…

Dragutin Spasojević, Marijan Brnčić, Elvis Scoria, Dragan Skočić i Matjaž Kek (dvaput) osvajali su kupove. Jugoslavije i Hrvatske. Spasojević je uzeo i Balkanski Kup, Kek ima četiri asa. Uz dva Kupa Hrvatske, Superkup (četiri puta svladao Dinamo u finalnim utakmicama), osvojio je ono što nije pošlo za rukom nikome, i vjerojatno opet neće dugo čak ni njemu – prvenstvo!

Matjaž Kek kralj je svih riječkih trenera, Damir Mišković nadmašio je Ljubu Španjola. Mišković i Kek, sa Srećkom Juričićem, u pet i nešto godina, napravili su Riječane ponosnima. Četiri trofeja i tri nastupa u skupnoj fazi Europske lige. Za sva vremena. Na temejima koji su postavljeni prije 40 godina u Beogradu, Istina, rušila se zgrada nekoliko puta, bilo je potresa i poplava, ali Rijeka je uvijek bila jača od svih elementarnih nepogoda.

Zbog toga je lijepo sjetiti se početaka, pozvati Rijeku iz 1978. godine na jadranski derbi da Riječani još jednom zaplješću onima koji su pisali povijest u prvom licu s toliko ljubavi, a danas su – umirovljenici. Uglavnom. Nedaj Bože da to kažete Juričiću…

Važ je naš! Vlado Jugo je prije utakmice na Marakani zaigrao za riječke novinare, završilo je 4:4… Bili smo svi dosta mamurni.