Ima povijesnih utakmica koje ne moraju ništa značiti… Jučerašnja u Makksimiru bila je jedna od takvih. Naravno, uz napomenu da je cilj uvijek samo jedan – pobijediti! Nogometašima Rijeke je to pošlo za rukom, peti puta otkako se igra HNL, Matjažu Keku prvi puta u susretu za prvenstvene bodove (prije njega uspjelo je to Gračanu dvaput, Kataliniću i Skočiću), uz konstataciju da je to tek sedma pobjeda u povijesti. Potpisali su ih za bivše države Stojan Osojnak i Marijan Brnčić.Jučer se u Maksimiru vidio Kekov rukopis. I kada je pristup u prvom poluvremenu bio pogrešan, i u drugom dijelu druge dionice utakmice kada su Dinamu ponudili teren i čuvali prednost. Jer, napadajući upadali su zamke kontranapada. Ponekad je bitnije igrati mudro nego – dobro. Riječani su igrali inteligentno, brzo ispravljajući vlastite greške u fazi obrane. Kek je znao što traži i na kraju ostvario svoju prvu pobjedu u Maksimiru. Filozofski će kazati da su to smo brojke, ali gode uhu kada se, kao u slučaju Poljuda, govori da nikada nije izgubio na splitskom travnjaku…
Maxwell Acosty je izvukao vlastitu momčad iz kolektvne apatije (?), u prvom poluvremenu, nereda na sredini terena, nediscipline u fazi obrane… Upalio je svjetlo. Osvojio je prostor, uzeo loptu na nešto više od 20 metara od vratara Livakovića, raspalio i skinuo paučinu iz rašlja! Osveta za nepravdu na Kup utakmici prije manje od mjesec dana, kada je na približno istom mjestu dobio žuti karton za simuliranje nakon što je grubo srušen… Acosty se veselio poput djeteta, jednom je zabio u Maksimru, ali je Rijeka izgubila. Sada je njegov pogodak triput vredniji… Rijeka je, naime u trećoj utakmici zaredom postigla po jedan gol (Kvržić i Puljić protiv Istre i Osijeka), i osvojila devet bodova! Nakon onog brodoloma protiv Rudeša…
Igrao je Dinamo bez pola momčadi, bez vezne linije (Ademi, Doumbia, Moro) i obrane (Rrahmani, Benković, Sosa…), i zapravo nije imao što izgubiti. Na Riječanima je bio dodatni pritisak. Jednostavno nisu smjeli dozvoliti da ih svlada drugi sastav Dinama! Bez obzira na to što su u napadu igrali Soudani, Hajrović i Gavranović, tri igrača »svjetske klase« koji zajedno zarađuju tri milijuna eura po sezoni. Rijeka je jednostavno morala dobiti, a Kek je posao odradio besprijekorno u drugom pluvremenu. Tko će znati što je igračima kazao na odmoru, ali da nije bilo pogotka Acostyja prije odlaska na odmor, igra Rijeke bila je festival tuge i žalosti.Soudani se strašno naljutio na suca Marića nakon kontakta s Gorgonom (?), vikao je, gestikulirao, bio bi ga pojeo… Obično u takvim situacijama u suparničkim kaznenim prostorima Soudanija časte kaznenim udarcima… Oscara za ngometnu glumu mogao je jučer dobiti i Gavranović. Padao je kao pokošen i kada bi ga Riječani samo pogledali…
Nećemo o pristupu igrača Rijeke u prvom poluvremenu, to je tema za Keka, a Rijekin trener je i u kriznim trenucimam čvrsto držao utakmicu u svojim rukama.Pohvale pomlađenom sastavu Dinama. Čestitke Riječanima jer se nisu osramotili… Dapače, ostvarili su povijesnu pobjedu. Na koju, valjda, neće opet morati čekati 2828 dana… Derbi je zaslužio prolaznu ocjenu, bez obzira na sve improvizacje i slabosti. Jer bilo je i dobrog nogometa, i taktičkog nadmudrivanja trenera.
