Jozić, Rački i Đikić

Nogometni menadžeri: ‘Rijeka nije jedina koja želi dobro i jeftino, treba ići u Afriku i J. Ameriku’

Ivan Volarić



Damir Jozić, Riječanin sa zagrebačkom adresom, jedan je od menadžera koji godinama već dosta blisko surađuje s Damirom Miškovićem, odnosno Srećkom Juričićem i Ivanom Manceom. Sudjelovao je u niz transfera, poput dovođenja Marina Leovca iz bečke »Austrije«. Prošloga ljeta malo je nedostajalo da njegovim posredstvom na Rujevici završi australski reprezentativac Vic Bozanic. Zapelo je na kraju na njegovoj plaći, odgovorni klupski ljudi nisu htjeli izaći iz nekih okvira pa je Bozanic odlučio ostati u domovini potpisavši trogodišnji ugovor s »Melbourneom«.


– Činjenica je da je »Rijeka« visoko dignula letvicu kada je u pitanju kvaliteta dovedenih igrača – govori Jozić. – S druge strane žele da budžet pri kupnji igrača bude što niži. U Europi najveći broj klubova je otprilike »Rijekine« platežne moći i svi oni žele dobrog igrača za što manje novaca! »Rijeka«, dakle, nije jedina koja puca na određenu skupinu igrača koja posebno u zimskom prijelaznom razdoblju nije brojna. Većini igrača ugovori ističu na ljeto. Nije lako u takvim okolnostima pronaći pojačanje, ali sigurno je da se može. Mora se samo znati – kako!Kada Jozić govori da treba znati kako onda misli na magičnu riječ svih prijelaznih rokova u svim klubovima – skauting.

– Ako se želi proći jeftinije, onda se igrač mora detektirati što ranije. »Rijeka« se u tom dijelu okrenula regionalnom bazenu, a po meni treba to još malo proširiti van granica država bivše Jugoslavije, dakle na područje Rumunjske, Bugarske, Albanije… Tu ima igrača, kojima je HNL itekako zanimljiva opcija, ali ih treba na vrijeme uočiti i reagirati – tvrdi Jozić.


Danko Đikić posljednjih godina prometnuo se u jednog od najvažnijih Mamićevih nogometnih posrednika kod dovođenja igrača. Sudjelovao je u dovođenju niza portugalskih igrača (Pinto, Machado, Tonel…), ali i »kapitalca« poput Alžirca Soudanija. Uvjeren je da će Juričić i Mance, odnosno Mišković napraviti dobar posao ove zime, iako nisu skloni njegovim igračima.




– Ako se tržište maksimalno pripremi, dakle kvalitetno skautira onda sigurno ima igrača koji bi odgovarali onome što »Rijeka« traži. Mislim da u tom dijelu nema straha jer »Rijeka« je do sada radila vrlo dobar posao kod kupoprodaje igrača što pokazuju financijski rezultati – govori Đikić i dodaje kako se može pronaći kvalitetan slobodan igrač. Recimo, svojevremeno je tako doveo Tonela iz »Sportinga« u »Dinamo«.


– Nudio sam »Rijeci« na posudbu neke igrače iz »Benfice« i »Sportinga«, ali nisu bili zainteresirani za takav vid suradnje. Više su okrenuti području Balkana. U tom dijelu u »Rijeci« su odradili  posao za – plus četiri. Sjajan potez bio je povratak Tomasova, pomalo senzacionalan angažman Bezjaka, igrača koji je zabijao golove u Ligi prvaka. Posljednjih godina u »Rijeci« rade dobar posao u tom smislu, a sigurno da je svoj doprinos tome dao i trener Matjaž Kek, koji očito vrlo dobro pazi da karakter igrača koji se dovodi odgovara onome što on traži. To pokazuje da u »Rijeci« znaju što žele, a to je preduvjet svakoga kvalitetnog posla.


Dugogodišnji riječki menadžer Predrag Rački uvijek kada je riječ o klubu iz njegova rodna grada napominje da nikada nije doveo igrača u »Rijeku«. No, zato je sudjelovao u rekordnom klupskom transferu, odlasku Kramarića u »Leicester City«. »Pedo« kao i uvijek ima osebujan pogled na predstojeći »Rijekin« mercato.


– Prije svega mislim da ova momčad »Rijeke« uz tri prava pojačanja može biti prvak i ući u Ligu prvaka – uvjerava Rački. – Zašto ne napasti naslov i nagradu od 15,8 milijuna eura, koliko se dobiva ulaskom u skupine Lige prvaka? Tu, naravno, linearno rastu i drugi prihodi. Ako su mogli »Žilina« ili »Petržalka« onda ne vidim zašto »Rijeka« ne bi mogla napasti skupine Lige prvaka. Sve to pod uvjetom da dovede tri prava igrača, po jednog u svaku liniju.


Pitanje nije treba li dovesti, već gdje pronaći tri kvalitetna igrača, a da se pritom poštuje zacrtana klupska financijska politika.


– Igrača ima, ali ih treba prepoznati i na vrijeme reagirati. Afrika i Južna Amerika su vrelo dobrih, mladih igrača u koje se isplati uložiti novac, a onda i vrijeme kroz rad na njihovu usavršavanju. Kada govorim o Južnoj Americi onda mislim na Peru, Kolumbiju, Kostariku… Recimo jedan Peru je nedavno dobio Argentinu, riječ je o dobrim igračima koji nisu tako razvikani samim time ni tako skupi kao Brazilci ili Argentinci. Međutim, da bi se tamo pronašao igrač treba imati kvalitetan skauting. Ključ je otići na lice mjesta, nema ništa od internet kupovine. Treba ići na Afrički kup nacija, natjecanja reprezentacija u Južnoj Americi, te na taj način stupati u izravni kontakt s igračima, odnosno njihovim zastupnicima. Igrača ima, uvijek se nađe, ali treba biti na izvoru informacija – rekao je Rački.