O drugom uzastupnom posrtaju

Matjaž Kek: ‘Moramo biti pošteni i priznati da ovo nije Rijeka koju smo navikli gledati’

Marko Cvijanović

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Nema panike, ali ne treba bježati od činjenice da ne izgledamo dobro, da imamo puno tehničkih pogrešaka u igri, da nam je zadnji pas prespor i neprecizan, da ne ulazimo u protivnički šesnaesterac u situacijama jedan na jedan, da se bokovi više ne dižu adekvatno… Možda ćemo zbog svega toga morati mijenjati neke stvari, a to ne ide preko noći – kaže Kek



RIJEKA  Matjaž Kek našao se u situaciji na koju nije navikao. »Rijeka« je pod njegovim vodstvom doživjela drugi uzastopni prvenstveni poraz (Osijek 0:1, Dinamo 0:2), što se dogodilo samo jednom i to prije četiri i pol godine!? Činjenica je dovoljno upozoravajuća da joj trener riječkoga prvoligaša ne bi pristupio s maksimalnom ozbiljnošću.


– Nikad nije dobro kada izgubiš. U svakom slučaju, ne mogu biti zadovoljan onime što se događa – kaže Matjaž Kek. – Na žalost, pala je i Rujevica, ali potpuno zasluženo. Uzimajući u obzir kako smo igrali u prvom poluvremenu, više nismo ni zaslužili. U drugom poluvremenu stvorili smo prilike iz kojih smo mogli i trebali postići pogodak i utakmicu odvesti u neizvjesnu završnicu, ali budući da nam to nije uspjelo, možemo samo čestitati »Dinamu«. Tradicije postoje da se ruše. Mi smo u posljednje vrijeme postavili puno rekorda, već na početku nove sezone do jednog cilja, plasirali smo se skupnu fazu jednog europskog natjecanja, ali jednom je morao doći kraj tom nizu neporaženosti na Rujevici. Tako je to u životu.  


Puno više od drugog uzastopnog poraza brine činjenica da »Rijeka« igra debelo ispod razine momčadi koja je prošle sezone dosegnula europske standarde?




– Apsolutno se slažem. Nema panike, ali ne treba bježati od činjenice da ne izgledamo dobro, da imamo puno tehničkih pogrešaka u igri, da nam je zadnji pas prespor i neprecizan, da ne ulazimo u protivnički šesnaesterac u situacijama jedan na jedan, da se bokovi više ne dižu adekvatno, da nismo okomiti i da se premalo krećemo prema naprijed. Sve u svemu, to sigurno nije »Rijeka« na koju smo navikli gledati i možda ćemo zbog svega toga morati mijenjati neke stvari, a to ne ide preko noći.


Bez alibija


Što je glavni uzrok lošim igrama i rezultatima?


– Kada jedna momčad dođe do vrhunca, kada ispuni svoje ciljeve i snove, razdoblje poslije toga zna biti izuzetno zahtjevno. Došlo je do izuzetnog fizičkog i emotivnog pražnjenja, uslijedila je vrlo kratka pauza, a svima je puna glava prijelaznog roka. Prirodno je da poslije velikih uspjeha bude i nekih osobnih želja, ali u takvim situacijama moramo biti pametni i konstruktivni u ocjenjivanju vlastitih mogućnosti, pogotovo u kontekstu naše politike samoodrživosti. To je kompleksna situacija. Naravno da ja potpuno razumijem igrače kojima stižu ponude, koji bi napravili iskorak u svojim karijerama, koji žele bolje i konkretnije od »Rijeke«.


Međutim, treba razumijeti i klub koji želi zadržati kontinuitet u novonastalim uvjetima i u skladu s mogućnostima. Znam da promjene u igračkom kadru, odlazak nekih imena koja su obilježila posljednje razdoblje »Rijeke« i dolazak novih igrača, zahtijevaju određeno vrijeme, ali istodobno jako dobro znam da vremena nema.



kriva predaja spor protok lopte zadnji pas nedovoljno odlučnosti u igri jedan na jedan izostanak okomitosti premalo igrača u završnici  bočni igrači stoje prenisko


U utakmicama protiv »Salzburga« izborili smo još osam europskih utakmica, igrači koji su došli trebaju određeno vrijeme za prilagodbu, a poslije toga ćemo vidjeti je li nam ovaj roster dovoljan ili ne. Slažem se, možda treba postaviti i pitanje rotacija.


Samo… Pitanje je bismo li došli do svih tih rezultata da smo rotirali igrače. Prošla sezona je potvrdila da je »Rijeka« jedina momčad koja je došla do rezultata, a nije rotirala. Dogodile su se promjene u igračkom kadru, uhodani mehanizam malo šteka, ali to je kompleksan problem. Ne radi se tu samo o jednoj utakmici.


Što u ovom trenutku nedostaje »Rijeci« da se vrati na staze stare slave?


– Tražiti novog Andrijaševića, Bezjaka ili Ristovskog nema smisla. Da su igrači koje smo dovodili ili koje dovodimo već sad u rangu onih koje smo prodavali za milijune, onda tu nešto ne bi štimalo. Što bismo htjeli? Dovesti igrača bez odštete ili uz minimalnu odštetu, kojeg ćemo poslije prodati za par milijuna i odmah tražiti od njega da bude pravi? Nije to tako jednostavno. Vjerojatno ćemo u novonastaloj situaciji morati na drukčiji način postaviti igru, bez obzira što znamo da je igra od prošle sezona bila istodobno donijela rezultat i isprofilirala igrače, odnosno bila lijepa za oko i efikasna. To su četiri komponente koje je u nogometu izuzetno teško postići. Ne želim tražiti alibije, želim biti korektan i objektivan, jer su navijači onom gestom podrške po završetku utakmice s »Dinamom« zaslužili da prema njima budemo otvoreni i pošteni. Naravno da sam bio razočaran porazom, ali moramo biti objektivni i čestitati Zagrepčanima na zasluženoj pobjedi i okrenuti se sebi, početi tražiti uzroke loše igre i poraza u svojim redovima.


Ping-pong


Pojačanja?


– Imamo što imamo, je li to dovoljno dobro, pokazat će vrijeme. Budimo pošteni, čekali smo i Vešovića i Bradarića, ne može Heber odmah biti na razini Andrijaševića ili Gavranovića.


Ono za što ne treba vrijeme jest odvažan gard koji igrači nisu pokazali u prvom poluvremenu protiv »Dinama«. To imaš ili nemaš…


– To je to. Igračima sam tri dana govorio samo o tome. Istrčite na teren, pofajtajte se! Neodlučnost, stajanje predaleko od igrača, kašnjenje u bloku… To nije ono što ja želim i na čemu inzistiram. Znao sam da ćemo griješiti, to će se još puno puta događati, jer momčad još nije ukomponirana, ali manjak odlučnosti… E, tako dalje neće ići.



Kakva je situacija s igračkim kadrom za prvi susret s »Olympiakosom«?– Kvržić je otpao iz svih kombinacija. Mogli smo pretpostaviti da se tako nešto može dogoditi s obzirom da je došao, a da nije odradio temeljne priprem. Pokušavao sam ga dozirati što je moguće više, ali svejedno se dogodilo… Vraćaju se Maleš i  Vešović, koji se najprije treba smiriti i koncentrirati na nogomet. Vraća se vrlo vjerojatno i Gavranović, koji je u subotu već bio na sedamdeset posto.


Krizno razdoblje koincidiralo je s transferom Stefana Ristovskog u »Sporting«. Može li odlazak stožernog prvotimca u tolikoj mjeri destabilizirati momčad?


– Što se Ristovskog tiče, znali smo u čemu je problem. Međutim, nije bilo potrebno prije derbija igrati »ping-pong«, tu se gubila koncentracija, a ja zaista ne vidim problem da se prodaju igrači za koje imaš najbolje ponude. Uostalom, »Rijeka« nikad nikoga nije na silu zadržavala. Sada sve to treba smiriti, okrenuti se radu, kvaliteti kojoj imamo i iz te kvalitete izvući najbolje moguće. Ništa neće ići preko noći, pogotovo u situaciji kada smo svojom krivicom u Osijeku ostali bez dvojice igrača. Znate, jedno su ozljede, drugo su glupi kartoni. I još nešto, sudac je u utakmici protiv »Dinama« bio najmanji problem, a bio je pod strahovitim pritiskom. Sve je na kraju ispalo vrlo korektno, lošija je momčad čestitala boljoj, poslije utakmice neće ostati nikakvi repovi.


Zašto su vaši igrači toliko nervozni?


– Ne znam da li se ta nervoza kod nekih igrača pojavila usporedo s njihovom željom za odlaskom, ali to u svakom slučaju moramo raščistiti među sobom. Dužni smo to svim onim ljudima koji dolaze na naše utakmice i bodre nas.


Komunikacija


Do sada ste za kormilom »Rijeke« uspješno prebrodili sva krizna razdoblja. Kako se vratiti na pravi put?


– Nije sve isto kao prošle sezone, dogodile su se neke promjene, ali mi još uvijek moramo prihvatiti odgovornost prvaka Hrvatske i kluba koji je osigurao plasman u Europsku ligu. Kako dalje? Najprije među nama u klubu moramo naći pravu komunikaciju, onda vidjeti koji to još igrači žele otići, jer će nam biti još teže ako igrači na utakmicama što dolaze budu koncentrirani na nešto drugo, a ne na igru. Nije problem samo u novim igračima, ima igrača koji su bili s nama i prijašnjih sezona, a nisu u formi u kojoj su bili. Eh sad, ne znam je li to kriza ili je to normalno razdoblje što dolazi poslije velikog uspjeha. Znam samo da neće biti lako preko noći pronaći igrače koji će biti jednako kvalitetni kao oni koji silaze sa scene.


Mislite li da javnost previše traži od momčadi koja u ovom trenutku nema igračku kvalitetu kao prošle sezone?


– Ne mogu ja navijačima zabraniti da žele Ligu prvaka. Tko to, uostalom, ne bi želio Ligu prvaka. Najviše je želimo mi sami, jako dobro znamo što ona nosi. Možemo razgovarati o ovom podneblju i mentalitetu, činjenici da je kod nas katkad kratak put od euforije do tragedije, ali svjesni smo da je ovo za sve nas nova situacija. Možda smo u jednom trenutku zakasnili s reakcijama, možda neke reakcije nisu bile dobre, ali zar nije to ljudski? Naravno, pritom ne smijemo zabijati glave u pijesak niti bježati od odgovornosti. Prvi ja. Ovo se događa i malo većim klubovima od »Rijeke«, ali ne moramo zbog toga bježati od kritika, bez obzira što nam se ne sviđaju.


Moramo biti pošteni, možda smo u određenom trenutku malo izgubili kompas i u tom smislu se moramo korigirati. Ne vidim da se kod nas događa nešto dramatično, bit će još lošijih rezultata dok se momčad ne formira, taj put stvaranja momčadi zna biti vrlo težak, ali nema foliranja i filozofiranja. S druge strane, mogu ja sad početi udarati, ali ako još ja počnem tući, onda nismo ništa napravili. Moramo raditi, stvarati, na to smo osuđeni u »Rijeci«. Dakle, kao prvo, ne smijemo tražiti alibije i izgovore, kao drugo bliži se kraj prijelaznoga roka i nervoza samo može rasti ako nisu jasno postavljene stvari. To moramo prije ili kasnije prihvatiti. Malo nam jest poljuljano samopouzdanje, ali ako budemo dovoljno samokritični i objektivni, onda nam utakmica s »Olympiakosom« može samo dobro doći.