RIJEKA Za trenera »Rijeke«, Matjaža Keka, nema neke prevelike razlike u pripremi večerašnje utakmice s »Interom« i one prethodne na Rujevici minuloga utorka protiv »Osjeka«. U kontekstu povijesne borbe za naslov prvaka imperativ pobjede jednako je izražen protiv trećeplasirane i osmoplasirane momčadi na ljestvici.

– Zgusnut program prvenstva nije nam dozvolio da se pretjerano radujemo poslije pobjede nad »Osijekom« niti da dugo žalimo poslije remija u Puli. Dolazi nam protivnik koji nam je već znao zagorčati život, i na Rujevici, i u Zaprešiću.

Dakle, neću se praviti pametan niti nešto posebno izmišljati ako kažem da nas u situaciji u kojoj se nalazimo očekuje zahtjevna utakmica koja dolazi poslije velikog emocionalnog pražnjenja. Ta će nam utakmica pokazati u kojoj je mjeri, s psihološkog stajališta, momčad sprema za završnicu prvenstva.

Je li pobjeda nad »Osijekom« donijela stanovito olakšanje poslije pulskoga remija i uslijed činjenice da momčad u zadnjih šest kola ulazi s prednošću od osam bodova u odnosu na »Dinamo«?

– Momčad je dobro odreagirala poslije remija u Puli, dobro je ušla u utakmicu protiv »Osijeka« i nastavila na istoj razini. Kao trenera bi me u jednom trenutku trebalo smetati kad veselje i radost zamijeni euforija. Jedno su mediji i navijači, oni imaju pravo stvarati euforiju, ali na igralištu i u svlačionicama ona ne smije biti prisutna. Radost i veselje da, jer smo na pravom putu, ali sve ostalo bilo bi podcjenjivanje. Ja doista ne vidim nijedan razlog za euforiju u našoj svlačionici.

Nema euforije

Znači li to da ste među igračima poslije pobjede nad »Osijekom« osjetili euforiju?

– Mislim da ne. Oni koji su nekad bili aktivni u sportu i koji su se već našli u ovakvoj situaciji, oni znaju o čemu ja govorim. A oni koji su majstori samo na daljinskom upravljaču i geniji su samo po tom pitanju, oni tu cjelokupnu situaciju vide na drukčiji način.

Iz Zaprešića već čestitaju »Rijeci« na naslovu prvaka?

– Trener »Intera« je poslije utakmice počeo davati uobičajene izjave, ali mene nikakva pila naopako iz Zaprešića ne može izbaciti iz takta. Ne mogu me zaslijepiti niti izjave našeg najvećeg konkurenta, koji se kao malo pritajio. Nastojat ću da se na isti način ponašaju i igrači. Očekuju nas teške utakmice, prva po redu je ona protiv »Intera«.

Razumljivo je da svi žele skinuti skalp prvoplasirane momčadi?

– Izuzetno cijenim rad trenera »Intera«, uzimajući u obzir rezultat koji je postigao i uvjete u kojima djeluje. Da sam ja na njegovom mjestu, vjerojatno bih se jednako ponašao. I ja bih na bilo koji način želio doći do bodova i pobijediti vodeću momčad prvenstva.

Zabrinjava li vas Gavranovićeva realizacija?

– Činjenica je da smo na zadnje dvije utakmice kroz igru stvorili jako puno prilika. Naravno da te u jednom trenutku zabrine kada ne postigneš pogotke iz toliko prilika, teško je živjeti s time, pogotovo tijekom utakmice, ali bolje i to nego da uopće ne stvaramo šanse. Trebat će nam u utakmicama što slijede malo više koncentracije, mirnoće, hrabrosti i odlučnosti, a to se već tiče onih tema o kojima smo pričali.

Što se Gavranovića tiče, na meni je da ga usmjeravam, da mu dam podršku, jer znam kako je kad se napadaču zatvori. Međutim, prepoznam kad igrač ima želju i volju, kada želi napraviti nešto i za momčad. U tom kontekstu je Mario kvalitetno odradio utakmicu protiv »Osijeka«.

Izazov

Jedan ste od rijetkih u svlačionici koji zna kako se osvaja naslov prvaka. Možete li usporediti mariborske dane pohoda na titulu s ovim riječkim?

– Borba za naslov je uvijek izazov. Slično je to, možda čak izraženije u Hrvatskoj gdje je jedna momčad dominirala godinama. Međutim, i kad se boriš za ostanak u ligi i kad se boriš za Europu, sve su to utakmice koje koštaju malo više živaca, ali i donose uživanje.

I ja doista uživam. Već sam bio u ovakvoj situaciji, pogotovo u trenutku kad sam kao slovenski izbornik igrao utakmice dodatnih kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo. I tada sam uživao kao i sada. Pritisak postoji, ionako je oko nas sve skupa »ludo«, ali treba ostati miran, razmišljati o igri i kvaliteti igre. Napetost postoji, ali iz nje moramo crpiti pozitivnu energiju.

E, to je kvaliteta momčadi što se ne može naučiti. Ne mogu ja igračima zapovijediti da moraju biti pozitivni ili smirivati euforiju. Sretan sam, međutim, da su igrači ostali umjereni u izjavama i da znaju što nas čeka do kraja prvenstva. »Rijeka« dugo nije bila u ovakvoj situaciji, možda nikad i nije bila, to je za sve jedna nova situacija, ali ne treba od toga raditi spektakl.

Doveli smo se u situaciju da se borimo za naslov prvaka, bravo, čestitam igračima za sve što su do sada napravili, ali ‘ajmo sada raditi dalje.

Igrači više nisu nervozni kao prije?

– Stvarno jako puno pričamo, ne posjednem ih pa im pričam kako se trebaju ponašati, niti bacam zlatne »Rolexe«, kroz trening ih pripremam na neke situacije. Dobro ste primjetili da su se igrači smirili. Evo, uzmimo primjer Vešovića, koji je znao planuti, dovesti sebe i momčad u neugodnu situaciju… On je sada puno staloženiji.

I ne samo on. Poslije utakmice u Puli shvatili smo da smo imali priliku koju nismo iskoristili i da moramo dalje nastaviti raditi i vjerovati ako želimo doći do uspjeha. Ako vjeruješ u suigrača i u igru, a uz to dobiješ i podršku s tribina, onda je sve puno lakše. Nama ne trebaju bombastični naslovi, nismo mi takvi tipovi.

Privilegij

Koliko Matjaž Kek ima pravo na uživanje u cijeloj priči?

– Mislite da ne uživam? Naravno da uživam! Djelujem li vam zabrinut?

Poslije pobjede nad »Osijekom« uobičajeno ste bili najsuzdržaniji u slavlju?

– Da, i kažete da sam izgledao tako da sam poslije utakmice odmah počeo razmišljati o »Interu«. I jesam. A o čemu bih drugom trebao razmišljati? Zapravo, prvo sam razmišljao što ću kupiti na placi, a onda odmah o novom protivniku. To je tako, ali bez obzira na sve, ja uživam.

Da sam trpio tijekom utakmice dok nismo postigli drugi pogodak, jesaam, ali sve je to dio onoga što mi piše u radnoj knjižici, a tiče se mojih zadaća i obaveza. Znate što me najviše raduje u zadnje vrijeme? To kako momčad reagira. Meni je privilegij voditi ove igrače, pričati s njima o stvarima koje se katkad ne tiču ni »Dinama«, ni »Intera«, ni »Hajduka«… Mene to čini zadovoljnim čovjekom.

A da je to težak posao, jest, ali kome je lako danas. Teško je i ljudima koji moraju šljakati dvanaest sati dnevno.