Put do Rusije

Kako su zapravo igrali “kockasti”: Modrić briljirao, Vidi maksimalna minutaža

Marko Cvijanović

Foto Reuters

Foto Reuters

Luka Modrić zaslužuje posebno poglavlje. To se pogotovo odnosi na delikatno razdoblje u igri »kockastih« ove jeseni, tijekom kojega je nerijetko sam vukao momčad. Vida postao nezamjenjiv



 Zastor je spušten. Predstava je završena. Hrvatska je ipak dočekala »happy end«. I igrat će iduće godine na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Peti put u povijesti bit će dio planetarne smotre i deseti put osjetiti čari velikoga natjecanja. Kako i priliči »maloj zemlji za velika nogometna dostignuća« koja to nije učinila samo dvaput od neovisnosti, promašene su bile kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2002. godine u belgiji i Nizozemskoj i za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi. Deset od dvanaest.


Primjer kapetana


Po već usteljenom običaju »kockasti« su do Rusije morali proći trnovit put od zvijezda do ponora i natrag. Početak je bio obećavajući, »kockasti« su suvereno otvorili kvalifikacijskci ciklus, dugo držali čelnu poziciju, a onda se pred kraj porazima na Islandu i u Turskoj, uz »mršav« remi s Fincima, doveli u nezavidan položaj. Ceh je platio izbornik Ante Čačić, koji je protiv rujevičkoga debakla u dvoboju s Finskom postao – bivši.


Njegov nasljednik Zlatko Dalić uspio je u trima premijernim nastupima (Ukrajina 2:0, Grčka 4:1, 0:0) probuditi posrnulu momčad, udahnuti joj novi život i odvesti u Rusiju. Zlatna generacija hrvatskoga nogometa dobila je još jednu priliku na velikoj sceni dokazati klasu.




Analiza nastupa »kockastih« u minulom kvalifikacijskom ciklusu, međutim, sugerira da aktualna momčad ima još jako puno prostora za napredak. Najviše će o tome reći prva utakmica dodatnih kvalifikacija protiv Grčke. Momčad koja u izlučnim utakmicama uspije postigne četiri pogotka i stvoriti još sedam stopostotnih prilika ne može si i ne smije dozvoliti onakvo rujevičko izdanje protiv Finaca. Maksimirski dvoboj s Grcima ukazuje na još jednu nedvojbenu činjenicu: Hrvatska u posljednje vrijeme ima evidentnih problema u igri zadnje linije, koliko god većina propusta spada u red takozvanih izoliranih personalnih propusta (Lovren). Tu već počinje priča o pojedinačnoj analizi hrvatskih reprezentativaca u turbulentnom ciklusu.


Uz dužno poštovanje prema ostatku kockaste družine, Luka Modrić zaslužuje posebno poglavlje. To se pogotovo odnosi na delikatno razdoblje u igri »kockastih« ove jeseni, tijekom kojega je nerijetko sam vukao momčad. Vanserijskom igračkom klasom i pristupom. Modrićev primjer ostatak momčadi slijedio je tek u prvoj utakmici s Grčkom, onda kad je bilo najpotrebnije.


Labuđi pjev


Baš će ta utakmica popraviti opći dojam kod mnogih hrvatskih reprezentativaca koji su u pojedinim razdobljima igrali ispod svoje razine. To se u svakom slučaju ne odnosi na Domagoja Vidu, koji je postao nezamjenjiv član momčad, o čemu svjedoči maksimalna minutaža na svih dvanaest odigranih susreta, na Andreja Kramarića, pogoci kojega su, pogotovo u Ukrajini, vratili Hrvatsku na put prema Rusiji, Nikolu Kalinića, koji je maksimalno iskoristio ukazanu priliku i svojim nastupom u prvoj utakmici s Grcima ostvario preduvjete uvjerljiva trijumfa, odnosno najboljega strijelca Marija Mandžukića.


Mnogi su igrači pokazali različita lica, poput Ivana Rakitića, koji je igrao utakmice u rasponu od odličnih (obje s Grčkom) do katastrofalnih (Finska), odnosno Ivana Perišića, koji je vukao reprezentaciju u prijašnjim ciklusima, neki su proživljavali najteže razdoblje u karijeri, poput Dejana Lovrena, koji već izvjesno vrijeme proživljava krizu u »Liverpoolu«. Neki su dobili prvu (Vlašić, Santini), neki novu priliku (Rebić, Strinić), neke su mučile ozljede (Pjaca, Kovačić). Do svjetske smotre u svakom je slučaju ostalo dovoljno vremena da svi podignu formu i pripreme se za »labuđi pjev« momčadi od koje u Rusiji svi očekuju velike stvari.