Trener mora stvoriti momčad od igrača koje je dobio. Ne pada mi na pamet suflirati tko će igrati, niti određivati raspored na terenu. Trener mora imati maksimalnu autonomiju i odgovornost – kaže Juričić
RIJEKA Na stolu »Pul Belega« srdelice sa žara i lignje (jadranske, navodno), preko puta, na stolici – jegulja, Srećko Juričić. Cijelu je karijeru trčao za suparničkim igračima (činio je to maestralno!), igrač s najvećim brojem nastupa u dresu »Rijeke«, osvajač dvaju kupova, a sada kao novi sportski direktor, bježi.
Marenda je dogovorena prije nego je procurila informacija o njegovu angažiranju na mjestu sportskog direktora i potvrde budućeg predsjednika, Damira Miškovića. Tema je trebala biti: »Kako sam u Saudijskoj Arabiji dobio otkaz nakon tri utakmice…«.
U drugi plan sve je gurnula naslovnica »Novog lista« – Juričić sportski direktor. Međutim, jegulja neće u novinarski tanjur.
– Odbio sam sve razgovore, govorit ću o svojim planovima i programima nakon službene promocije, 20. ožujka. Tek hvatam konce, nisam ni ušao u svoju kancelariju. Dobro, važniji je teren – govori Juričić.
Perspektiva
Skupština kluba zakazana je za 20. ožujka, dan prije zaostale utakmice s »Hajdukom«. Zapovjednu palicu će i službeno preuzeti Damir Mišković. Na dan svog 47. rođendana. Prije isto toliko godina je Srećko Juričić, kao učenik petog razreda osnovne škole »Turnić« i jedanaestogodišnjak, počeo svoju nogometnu karijeru. Nova kičma kluba bit će Mišković – Juričić – Ištuk! Juričić se vraća poslije 18 godina.
Otišao je kao trener (jednu sezonu), koji je ostao bez Hrvatskog kupa 1994. godine, pobjedom 1:0 (Pavličić) nad »Dinamom«, ali u prvoj je utakmici bilo 0:2. Ćiro je bio trener »modrih« (i gazda kluba), a Mamić direktor. Juričić je zagrizao tek četvrtu bijelu udicu. Nakon što su ga zvali Ježić, Frančišković, a prošle godine, prije dolaska Ištuka, i Komen.
– Procijenio sam da posljednja događanja u klubu nude perspektivu, da mogu pomoći u stvaranju nove »Rijeke«, onakve kakvu svi želimo. Nakon svih turbulencija posljednjih sezona. Postoje objektivne mogućnosti za iskorak, organizacijski i natjecateljski. Vizija budućeg predsjednika Damira Miškovića, kao i sadašnjeg prvog čovjeka Roberta Komena, veliki je izazov, jamstvo boljih dana, priča Juričić, a ja pamtim. Svjestan je da ne razgovara s postolarom. A prijateljstvo s novinarom je u načelu – prijevara.
Prije posljednje avanture, preuzimanja posljednjeplasirane ekipe prvenstva Saudijske Arabije, dugo je bio na Kvarnerskom zaljevu. Svidjelo mu se, pa mu brzi povratak nije teško pao.
– Dugo sam u inozemstvu, najprije kao igrač, u »Genku«, pa trener u Sloveniji, 17 godina Bliskog istoka. Bilo je vrijeme za povratak. Nostalgija. Sve mi više nedostaju Rijeka i Opatija, prijatelji, obitelj… Vjerujem da će to biti na duže razdoblje, zbog toga sam se i vratio. Uskoro će mi 58 godina.
Iskustvo i izazov
Svjestan je, međutim, da su nogometni putovi nepredvidljivi. Nije siguran da je zaklopio posljednju stranicu Bliskog istoka, gdje ima status božanstva. Ne samo zbog toga što je – plavušan. Vodio je četiri reprezentacije, UAE-a, Bahreina, Omana i Jemena. Posao sportskog direktora ima sličnosti s izborničkim.
– Recimo da ima. Selektiranje igrača po pozicijama i željama trenera. Novo iskustvo i izazov. Test za mene. Vjerujem da će mi iskustvo u vođenju reprezentacija pomoći da svi zajedno napravimo dobar posao.
»Rijeka« je bila najjača kada je ekipa bila sastavljena od domaćih igrača. Primjerice, ona Juričićeva momčad iz kasnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća – Radin, Hrstić, Makin, Ružić, Desnica, Ravnić… Uz nekoliko kvalitetnih imena – Cukrov, Radović, Kustudić.
– Slažem se, ali ne bih govorio prije službene prezentacije mog programa. Na tom smo tragu…
Juričić zna što znači mladost. Prije 40 ljeta, sa manje od 18 godina, igrao je za prvu momčad sa specijalnim liječničkim pregledom. Bio je i najbolji igrač Kvarnerske rivijere. Gledao je nedjeljni susret riječke mladosti s »Lokomotivom«.
– Bilo je htijenja, želje, ali očito momčad još nije uigrana koliko bi trebalo. Mladi, osim toga, trebaju vremena i strpljenja da bi dosegnuli željenu razinu. Prestrašeni? Ne, rekao bih manjak samopouzdanja.
Prevedeno, kvalitete?
– Ne, o tome ću razgovarati s trenerom. On najbolje zna, poznaje svakog igrača.
Prijelazni rok
Novi sportski direktor oženio je klupsku politiku, stvaranja igrača i momčadi. Inače se ne bi prihvatio velikog posla.
– Proces je to. Trebat će strpljenja. Publika je gladna uspjeha, kao i svaki gazda, toga moramo biti svjesni. Nitko ne voli gubitnike. Svima zajedno nam predstoji dva mjeseca snimanja situacije, ali i pripremanja prijelaznog roka. Najprije se moram snaći u hrvatskim vodama. Možda će mi biti lakše kao – strancu.
Juričić ima dovoljno iskustva, zna da je trener taj koji oblikuje momčad. Uoči prijalaznog roka Ištuk mora kazati što mu treba i na kojim pozicijama.
– Strategija kluba je jasna. Trener mora stvoriti momčad od igrača koje je dobio. Ne pada mi na pamet suflirati tko će igrati, niti određivati raspored na terenu. Trener mora imati maksimalnu autonomiju i odgovornost.
Zbog upletanja »gazde« Juričić je digao glas i otišao iz Saudijske Arabije. Tu dolazimo na početak priče, zbog čega smo se sastali… Prije posljednje utakmice doveli su mu psihologa, dva sata je trajala seansa prije motivacijskog govora predsjednika, koji je stalno sugerirao tko bi trebao igrati.
– Dogodilo mi se to prvi put u karijeri. Da sam dozvolio, srušio bih svoj autoritet, bacio u vjetar 17 godina rada na Bliskom istoku. Mislio sam da dobro poznajem taj svijet, imao sam posla s prinčevima i kraljevima, ali ovo me iznenadilo. I to je novo iskustvo – rekao je Juričić.
Lignje su nestale s tanjura, jegulju Srećka gurnuo sam u lonac razgovora koji nije bio za novine. Danak prijateljstvu, 40 godina rastemo zajedno. U očekivanju prezentacije njegova plana i programa.
Iskustva i znanja ima, motivacije mu ne nedostaje, iskustvu (godinama) unatoč.
