RIJEKA Ivica Olić ovoga je vikenda bio vrlo aktivan. Pomoćnik izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatka Dalića, najprije je u subotu na licu mjesta pratio nastup reprezentativnoga debitanta Josipa Brekala koji je s »Wolfsburgom« igrao protiv dortmundske »Borussije«, a već sutradan na djelu želio vidjeti nastup sina Luke u važnoj utakmici lokalnoga hamburškoga kluba. Jabuka u Ivičinom i Lukinom slučaju definitivno ne pada daleko od stabla.

– Dobar je, zadovoljan sam, iako… Volio bih kad bi se opredijelio za košarku, vidim da ima jako puno smisla kad igramo jedan protiv drugoga. Samo… Neće ni da čuje. Nogomet i samo nogomet. Nemoćan sam, ha, ha, ha… – kaže Ivica Olić, koji se u »vučjem gradu« u subotu još jednom uvjerio u kvalitete Josipa Brekala, koji je prvi put zaslužio poziv izbornika najjače hrvatske nogometne vrste.

– Brekalo je jako dobar, šteta da »Wolfsburg« trenutačno nije baš u najboljem izdanju, u boljoj momčadi bi još puno više došao do izražaja. Josip ima jako dobre individualne kvalitete, riječ je o vanserijskom potencijalu, ali u »Wolfsburgu« se jako puno troši u igri prema nazad pa nema dovoljno svježine u trećini protivnika, tamo gdje je najjači. Međutim, ustalio se u momčadi u kojoj je bez konkurencije nejpotentniji igrač. Vjerujem da će u dogledno vrijeme biti nova snaga hrvatske reprezentacije.

Kad je u pitanju nova snaga »kockastih« o kojoj Olić govori, izbornik Zlatko Dalić za predstojeće je akcije protiv Španjolske i Engleske pozvao još dvojicu stožernih prvotimaca U-21 vrste koja je suvereno izborila nastup na Europskom prvenstvu, NIkolu Vlašića i Duju Ćaletu-Cara. Proces pomlađivanja momčadi počeo je u hodu…

– Baš tako. Bili bi oni i prije s nama, ali poštivali smo važnost natjecanja mlade U-21 reprezentacije koja je poslije puno godina tražila nastup na velikom natjecanju. Nedavno sam pričao s direktorom moskovskog CSKA, jako su zadovoljni Nikolom Vlašićem, koji je u kratkom razdoblju opravdao svoje kvalitete. Nevjerojatno je kako je brzo ušao u vrhunsku formu, ali ono što me kod Nikole posebno oduševljava jest njegov stav i gard. On se ponaša kao da je već dugi niz godina na velikoj sceni, on sam rješava utakmice u Ligi prvaka i pobjeđuje jednog »Reala« kao da cijeli život igra na velikoj sceni, a ne tek nekoliko utakmica. Dalmatinac je, a svi oni imaju taj gard da nikome ne priznaju da je bolji od njih. To je jako dobra osobina za mladog igrača, naravno, pod uvjetom da ne poleti. Drago mi je da dolaze mladi, reprezentaciji su potrebna igračka osvježenja.

Nogomet karijere

Ono što predstavlja problem pred izlučne dvoboje faze po skupinama Lige nacija jest razlika u formi hrvatskih reprezentativaca koji moraju iznijeti utakmice protiv Španjolaca i Engleza.

– Da, recimo Rakitić, Brozović i Rebić igraju u vrhunskoj formi, »Raketa« i »Broz« vjerojatno igraju najbolji nogomet karijere, konstanta u svojim klubovima su i Brekalo, Vlašić, Perišić i Kramarić, iako se u njegovom slučaju ne mogu načuditi treneru »Hoffenheima« Nagelsmannu koji ga stalno stavlja na poziciju klasičnog veznog igrača. Nije Krama taj tip… Jednostavno nije. Činjenica je da neki naši reprezentativci trenutačno ne igraju na razini svojih mogućnosti, ali ne mogu uvijek svi biti na sto posto. Ono što je dobro, jest da su većina u nekakvom natjecateljskom ritmu.

Još uvijek je teško odrediti se prema Ligi nacija, novom natjecanju koje još nije zaživjelo u promišljanjima igrača, trenera, novinara… Kakav je Olićev stav po tom pitanju?

– Ligu nacija smo shvatili i ovako i onako, činjenica da se još ne znamo odrediti prema tom novom natjecanju. Ne znam koliko je Liga nacija imala smisla odmah poslije svjetskog prvenstva s obzirom da su momčadi koje su otišle najdalje u Rusiji malo nepripremljene ušle u to novo natjecanje. Teško je protiv tako jakih protivnika doći nepripremljen ili u opuštenom ritmu i rasploženju. S te strane, dakle, postoji opravdanje za onaj naš debakl protiv Španjolske u Elcheu. Brate, pa mi smo u Elcheu bili mrtvi… Vrijeme će pokazati, ali mislim da će kalendar svih tih natjecanja biti vrlo skučen. Europska prvenstva, svjetska prvenstva, kvalifikacije, Liga prvaka i sad još Liga nacija. Malo je previše svega toga, zar ne? Teško će biti uskladiti kalendar natjecanja.

Wembley

To, međutim, ne znači da Hrvatske neće pokušati pobijediti obje predstojeće utakmice…

– Te nam utakmice dolaze u najboljem razdoblju kada su igrači u klubovima već odradili dobar dio sezone i uhvatili natjecateljski ritam. Naravno da nisu svi u istoj formi, ali su na nekoj optimalnoj razini. Dobro je što ćemo konačno jednu jaku utakmicu igrati pred publikom, a ne kao u Rijeci protiv Engleske u onoj komornoj atmosferi. Utakmica protiv Španjolske će nam u svakom slučaju odrediti ambicije za dvoboj s Engleskom na Wembleyju. Ostvarimo li pobjedu protiv Španjolske, u London ćemo doći napaljeni da eventualnom pobjedom osvojimo prvo mjesto u skupini. Ako ne pobijedimo Španjolsku, šanse nam neće biti osobito velike.

Olić ne skriva da je po redu važnosti predstojeći kvalifikacijski ciklus za Europsko prvenstvo 2020. godine, što počinje u ožujku iduće godine, prioritet broj jedan.

– Najvažnije je da tada budemo najbolji. Najvažnije je da smo u momčadi uspjeli zadržati ono pozitivno ozračje što nas je nosilo do sjajnog rezultata u Rusiji. U redu, ostali smo bez Mandžukića, Subašića i Ćorluke, ali priključila nam se nekolicina mladih, vrlo kvalitetnih igrača koji će proširiti naš kadar. Istina je, u ovom smo trenutku deficitarni na bočnim pozicijama, ali vjerujem da ćemo do ožujka pronaći igrače. Problem je što Pivarić nije standardan u svom klubu, žao mi je jako što Barišić često ima problema s ozljedama, jer se u jednom trenutku nametnuo kao jako dobro rješenje u Strinićevom odsustvu. Jako nam je važno kako treba odraditi taj kvalifikacijski ciklus za EURO 2020. jer će ova generacija imati priliku zaključiti svoj reprezentativni ciklus u zenitu svojih karijera.

Trenerski posao

Ivica kaže da je konačno uspio početi razmišljati kao trener, a ne više kao igrač. U početku je bilo teško priviknuti se na život s »one strane«.

– Rusija mi je puno pomogla potpuno se adaptirati na novu ulogu. Zahvaljujući sjajnoj suradnji s izbornikom, članovima njegovoga stožera i igračima tijekom pedeset ruskih dana počeo sam razmišljati kao trener. Ušao sam u taj novi svijet i mislim da se dobro snalazim. Naravno da je svaki dan novi učenje i prilika za dokazivanje, u svakom slučaju puno mi je pomogla činjenica da sam na svom prvom trenerskom zadatku ostvario epohalni rezultat. To je velika stvar za moju daljnju trenersku karijeru.

Još uvijek, međutim, rado uskoči u igru kad je neparan broj igrača na terenu…

– O da, vuče me još, kako ne… Začepim rupe, ha, ha, ha…