Ne dolazi se gledati goste, gleda se i navija isključivo za »Rijeku«. Okupili bismo se u Opatiji, a naš najčešći prijevoznik bio je Nevio Malinarić, škampar iz Medveje. On bi nas dvadesetak ukrcao, pa put Kantride. S palube na tribinu bio je naš ritual kojeg je tih godina nezaobilazni dio bila i Lovranska limena glazba. Ma Liburnija vam je, kao i danas, sva uz »Rijeku« – kaže Boris Uršić
Kad god nas je vreme pustilo, šli smo morskin puten. Z autima od Opatije do Lovrana al Medveje, pa na barke i ravno na Kantridu! Sjećanje je to Borisa Uršića, jednog od najvjernijih i najdugovječnijih navijača Rijeke, koji je i danas na svakoj utakmici. Pretplatnik na I-3, ne propušta utakmicu ma koji se klub nalazio s druge strane.
– Ne dolazi se gledat goste, gleda se i navija isključivo za »Rijeku« – pojašnjava nam Uršić jedinu normalnu »filozofiju« kad su istinski ljubitelji »Rijeke« u pitanju. A tema »morem na utakmicu« postala je iznimno zanimljivom nakon što je prošlog tjedna Armada pokrenula inicijativu da se prvi put u povijesti na utakmicu otputuje – trajektom. Riječ je »Zadru« kapaciteta oko tisuću putnika na kojim će se u petak kasno navečer krenuti na »jadranski derbi«. Krenuti na utakmicu protiv »Hajduka«, krenuti oslikati još jednu pločicu pobjedničkog mozaika kojim će se »Rijeku«, istina tada kopnenim putem, u svibnju dovesti do titule prvaka Hrvatske.
– Te su sedamdesete godine prošlog stoljeća bile predivne. Nakon povratka Rijeke u Prvu ligu oformili smo Klub prijatelja NK »Rijeka« Opatija – Lovran. Bio nas je popriličan broj, a i dan-danas je itekako živo i aktivno to naše jezgro. Ako vas baš zanima, nas 50 je već rezerviralo autobus s kojim 27. svibnja putujemo u Zagreb. Na proslavu titule, naravno! Ali vratimo se mi našem putovanju brodom. Okupili bismo se, dakle, u Opatiji, a naš najčešći prijevoznik bio je Nevio Malinarić, škampar iz Medveje. On bi nas dvadesetak ukrcao, pa put Kantride.
S palube na tribinu bio je naš ritual kojeg je tih godina nezaobilazni dio bila i Lovranska limena glazba. Ma Liburnija vam je, kao i danas, sva uz »Rijeku«. S nama su nerijetko putovali i Dule Jeličić i Edi Lazarić, poznati glazbenici iz »Bonace« koji su eto već duže od pedeset godina na sceni – sjeća se Uršić. A iz njegove memorije izlaze i prve članske iskaznice koje im je, po cijeni od 100 dinara, 1978. potpisao osobno tadašnji direktor Ljubo Španjol.
Gospodin Španjol
– On je bio veliki gospodin, sjećam se kako nam je pomogao u zakupu autobusa kad smo putovali na finale kupa protiv »Partizana« 1979. godine. Volili smo mi »Rijeku«, ali bila je i ona dobra prema nama – zaključio je Uršić sjećanje na vrijeme kad je Libunija obožavala »Rijeku«, vremena u kojem je 1975. godine nastala i prva himna »Rijeke«, »O Rijeko mili grade« za kojom slijedi »Volimo Rijeku« te još jedna znamenita himna koja sadrži omiljene stihove – »Kad pride nedeja za polne«.
A s Uršićem su subotnje poslijepodne u žestokom navijanju proveli i prijatelji s I-3 tribine. Bračni par Karolina i Jadranko Sobotinčić, Damir Ferenčić te Jure Zekan. A kad je Zekan u pitanju, navire još zanimljivost povezanih s putovanjima navijača »Rijeke« na utakmice.
– Moj vam je otac bio strojovođa, a iako sam bio stvarno malo dijete, tek sam krenuo u školu, bio sam s njime kad smo u Beogradu osvojili kup 1979. godine. Ako me sjećanje ne vara, naša je kompozicija imala čak 24 vagona, što je u tom trenutku bila jedna od najvećih kompozicija na željeznicama Europe – prisjeća se Zekan, koji je prije desetak godina svoju riječku adresu, u samom središtu grada, na Trgu Republike, zamijenio opatijskom tako da je postao i dio njihove navijačke skupine. A na rastanku s njima – posebna poslastica: Uršić nas je darovao značkama »NK Rijeka – Klub prijatelja Opatija Lovran«! Pomalo zaboravljena forma simbola kluba kod njega je, eto, preživjela sva prohujala desetljeća.
A koliko nam je poznato, zadnji se put, organizirano i pompozno najavljeno, morem došlo na utakmicu superkupa između Rijeke i Dinama, 11. srpnja 2014. godine. Kako povijest bilježi, za sada je zadnji navijač Rijeke koji se prigodom dolaska na Kantridu morem u njega s palube i bacio Saša Vujović, stasiti Vuso, osnivač Armade Buzet koja je bila tijesno povezana s Lovrancima. Mnogi su tada u šali ustvrdi kako je Vuso potvrdio poslovicu koja kaže kako »ni za Ćića barka«.
Odjeven u more
– Da, koji su to bili gušti! Morem na Kantridu. Je, sjećam se kako sam se bacio u more, odjeven, naravno, a sjećam se da smo morem primjerice putovali i na »obične« utakmice, protiv Varteksa kad je, ako se ne varam 2008. godine, krajnji rezultat bio 2:2 – sjeća se Vujović.
A bilo je dolaska morem i s istočne strane Rijeke. U davnija vremena i s gradskih kvartova, Pećina naravno, gdje bi se spuštali i navijači s Trsata ili tada velikim stambenim naseljima formirane Vežice. Idemo li još koji kilometar, bolje rečeno nautičku milju dalje, dolazimo na obale Kirije. A ni tamo ne nedostaje fanova »Rijeke«. Pa tako ni onih koji bi se zaputili barkama na Kantridu.
Nova Kantrida
– Je, bili su uistinu fascinirani. Na Kantridi smo im još i dresove darovali tako da sad Rijeka sasvim sigurno i u Danskoj ima svoje navijače. A kad je u pitanju odlazak morem na utakmice, pa ja sam to u ljetnoj sezoni stalno prakticirao. Danca Flemminga Pedersena sam, primjerice, vozio na utakmicu protiv Stuttgarta, a kažem – od početka sezone, u srpnju pa tamo negdje do listopada praktično na svaku smo utakmicu plovili. To je i najbrže, pa i najkomotnije, ljeti svakako. Izvan ljetne sezone ne, zna biti neugodno hladno, pa i opasno. S mojih 40 »konja« taj bi se put i jako brzo prevalio – sjeća se Pavačić svojih odlazaka na Kantridu morem.
A sada slijedi i prva trajektna vožnja. Prijave se polako prikupljaju, kapacitet broda je velik, prema Splitu će poveća kolonija navijača i cestom. Svi na putu s »Rijekom«, na putu čiji je cilj jedan i jedini – biti najbolji u Hrvatskoj. Pa kasnije u Ligu prvaka.
A morem na Kantridu? Kako se čini, bit će toga još. Što se tiče urbanizma, planovi se prilagođavaju, ne vjerujemo kako će nedostajati investitora kad se zna kakvi su navijači vezani uz klub. Uostalom, projekt nove Kantride sasvim sigurno predviđa i vezove tako da će Lovranci opet na utakmice morem. I ma koliko poštivao činjenicu da se danas igra na Rujevici – jer na utakmicu se ide zbog voljenog kluba, ne mjesta na kojem igra – i Uršić će se omiljenoj Kantridi sasvim sigurno još vraćati – morem.