RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija večeras u Kijevu protiv Ukrajine traži – spas. S novim izbornikom Zlatkom Dalićem, koji je za kormilom »kockastih« poslije neuspjeha u susretu s Finskom (1:1) naslijedio Antu Čačića. Može li smjena na izborničkoj fuknciji išta promijeniti u samo nekoliko dana?

– Smjena se dogodila prekasno – kaže bivši hrvatski reprezentativac Jurica Vranješ. – Trebalo je reagirati ranije, po mogućnosti odmah poslije poraza od Islanda, a najkasnije poslije poraza od Turske kada je bilo jasno da su kola krenula nizbrdo. Čelnike HNS-a je očito zavarala činjenica da smo u tom trenutku još uvijek bili prvoplasirana momčad u skupini, ali vidjelo se da puno toga ne štima. Pred novim izbornikom bi tada bile još četiri utakmice, imao bi dovoljno vremena pripremiti momčad za završnicu ciklusa. Netko je u tom reprezentativnom okruženju trebao prepoznati da se izgubio naboj, jer… Možeš izgubiti utakmicu i bodove, ali ako izgubiš naboj, izgubio si sve.

Psihologija

Koji su najveći Čačićevi grijesi?

– Nedopustivo je da najbolja generacije poslije one koja je 1998. godine u Francuskoj osvojila broncu igra tako loše i da joj opasno visi nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Iskreno, teško ćemo to ostvariti. Govorim to na temelju onoga što sam vidio u utakmici protiv Finske na Rujevici. Jedino ako ih novi izbornik Zlatko Dalić u ovom kratkom razdoblju ne digne na psihološkom planu. Uostalom, nije Ukrajina bilo kakva reprezentacija, bio bih optimist da idemo u goste Kosovu, ali ovako…

Zašto Čačić nije mogao probuditi posrnulu momčad?

– Koliko god mnogi bagatelizirali ulogu izbornika, u ovom slučaju mislim da je osamdeset posto bilo do trenera. Da se razumijemo, ja se u životu ne mislim baviti trenerskim poslom pa, sukladno tome, ne mislim ocjenjivati trenere, ali mogu nešto reći s mog dugogodišnjeg igračkog iskustva. Dakle, ne želim ovom prilikom podcjenjivati trenersku karijeru Ante Čačića, ali moje je mišljenje da vođenje »Dinama« i »Maribora« ne mogu biti dostatne reference da netko postane izbornik A reprezentacije. S druge strane, zašto hrvatski izbornik ne bi bio stranac? Evo, Turci su doveli Lucescua koji ih nije uspio odvesti u Rusiju, ali možda bi s Hrvatskom uspio. U jednom je trenutku bio slobodan i Ranieri, prije negoli je otišao u »Nantes«. Zašto ne uložiti u stranog trenera određeni novac koji ti se vrati plasmanom na veliko natjecanje.

Jurica Vranješ, Foto: Arhiva NL

Nenogometni ljudi

Tko je vaš favorit među domaćim stručnjacima?

– Moj je favorit Robert Prosinečki, čovjek s karizmom koji je napravio veliku igračku karijeru i koji bi se itekako nametnuo autoritetom. Znate, Ćiro katkad zna svašta govoriti, ali u jednom se slažem s njim sto posto. Ljudi moji, Luku Modrića ne može voditi izbornik koji u karijeri ima samo HNL iskustvo. Eh, samo druga je stvar što se Prosinečki i njemu slični ne uklapaju u filozofiju onih koji biraju izbornike, a znamo kako to ide godinama. Takvi nikad ne bi sastavljali momčad prema nečijim željama. Da skratim, kod nas izbornike biraju nenogometni ljudi i to je najveći problem. Sada nam se to vraća. Nogomet uvijek vraća, na našu žalost nama vraća tako što nam opasno visi plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

To o čemu govorite itekako se osjetilo na ozračju oko reprezentacije?

– Narod nije glup, zna se tko već godinama kumuje svemu oko hrvatskoga nogometa. Pa, atmosfera na Rujevici je bila očajna, ja nisam vidio gore navijanje, a to je jasan pokazatelj da puno stvari ne štima oko reprezentacije. I nemojmo o plasmanu u Rusiju govoriti samo u kontekstu novaca. Ne gubimo mi neodlaskom na SP samo velike novce. U slučaju neuspjeha doći će do smjene generacije, a situacija nije baš obećavajuća kad su u pitanju mladi igrači koji dolaze. Ne u smislu potencijala, jer Hrvatska ga ima, ali nedostaju igrači koji u modernom nogometu rade razliku. Danas svaka ozbiljnija momčad ima na bokovima igrače koji lakoćom rješavaju situacije »jedan na jedan«. Hrvatska ih ima premalo, u A reprezentaciji to su samo Perišić i Pjaca koji je ozlijeđen, u mladoj U-21 reprezentaciji to pokazuje Brekalo, s vremena na vrijeme i Halilović, iako su ga dosta sputavale ozljede. To je to. Hrvatska mora početi stvarati takve igrače.