RIJEKA Marin Polonijo (31) jedan je od brojnih riječki nogometnih »pečalbara« koji godinama već živi i radi na Azijskom kontintentu. Prije četiri godine napustio je omladinski pogon riječkog nogometnog prvoligaša i stalni posao u specijalnoj bolnici za ortopediju dr. Borisa Nemeca, te na preporuku proslavljenog hrvatskog fizioterapeuta Tomislava Vrbnjaka (radio je i u Milanu…) prihvatio poziv današnjeg izbornika Zlatka Dalića i otišao raditi u njegov stožer koji je preuzeo struku »Al Aina«, najtrofejnijeg kluba Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prošle su četiri godine od Polonijeva dolaska u Abu Dhabi tijekom kojih je puno toga osvojio i naučio…

– Ove sezone smo prvi put u povijesti kluba u istoj godini osvojili prvenstvo i kup, a otkada sam dolje ukupno smo osvojili pet trofeja, dva prvenstva, jedan kup, jedan Superkup i Emiratsko-marokanski superkup – govori Polonijo. – Osim toga imam iza sebe četiri sezone grupne faze Azijske Lige prvaka. Dva četvrtfinala, polufinale i jedno finale.

Stožer je svih ovih godina koliko Marin radi u UAE-e u potpunosti satkan od stručnjaka iz Hrvatske.

Dalićeva era 

– Stvarno je sretna okolnosti to što su, otkada sam ja u »Al Ainu«, na čelu struke samo Hrvati. Zlatko Dalić me je poveo dole, kasnije je ušao u klupsku povijest kao trener s najdužim stažom na toj funkciji (nepune tri godine op.a) u klubu. Zlatko je u klubu ostavio duboki trag, osvojio je sve domaće trofeje, u tri navrata je prošao u grupnu fazu Lige prvaka, a jednom je došao do finala. Nakon te utakmice je došlo do svojevrsnog zasićenja, izgubili smo dvije prvenstvene utakmice od klubova iz donjeg dijela ljestvice, a »Al Ain« je prevelik klub da bi si to dozvolio. Došlo je do sporazumnog raskida, tjedan dana smo tražili novoga trenera. Jednu utakmicu vodio je i trener druge momčadi Joško Španjić.

Nakon Dalića i Španjica stigao je s »modre« klupe Zoran Mamić.

– Raritet je u tim zemljama da je nakon Hrvata opet došao Hrvat, a to znači da nas itekako cijene. Zoran je došao sa svojim stožerom, ali je ukazao povjerenje medicinskom osoblju koji je ostalo od Zlatka. Zadovoljan je s nama, uigrana smo ekipa. Sa Zoranom smo ove sezone prvi put u istoj godini osvojili prvenstvo i Kup, produžio je ugovor, ostaje još jednu godinu i mi skupa s njim.

Edukacija 

Iako je nerijetko u nogometnom svijetu bio sinonim za neprofesionalnost arapski nogomet očito grabi naprijed. Počelo su paziti na svaki detalj, pa i edukaciju stručnog osoblja. Kaže Polonijo da u tom smislu nije samo finacijski profitirao boravkom u »Al Ainu«.

– Puno sam napredovao, klub mi je dozvolio da godišnje odem na jednu do dvije edukacije u Europu iz manualne terapije. Osim toga magistrirao sam na temu mišićnih ozljeda kod nogometaša upravo na primjerima nogometaša »Al Aina«. Završio sam u Rijeci prvi stupanj za fizioterapeuta, ali dok sam radio kod dr. Borisa Nemec, koji je silno utjecao na moj profesionalni put i kojega smatram svojim profesionalnim mentorom, studirao sam izvanredno i na magisteriju fizioterapije. Bila je to prva generacija magistara fizioterapije. Dakle, uz sav klupski posao stigao sam diplomirati i uz to su me puštali u Europu na dodatnu edukaciju. Kada s te strane gledam onda stvarno mislim da sam dobro odlučio kada sam odabrao odlazak u »Al Ain«. Mislim da sam u ove četiri godine ostavio duboki trag. Planiram ostati još koju sezonu. Što se financijske strane tiče mogu reći da jedan fiziotareput u UAE zarađuje kao jedan profesionalni nogometaš u Hrvatskoj.

Riječani su poznati po tome da su posebno nostalgični za svojim rodnim krajem, kojega su doduše često prisiljeni napustiti, ali uvijek to čine teška srca.

Riječka kiša 

– Naravno da postoji dosta nostalgije. Svaki dan pratim zbivanja u svojem gradu, u klubu. Ako ne stignem pogledati »Rijeku« na TV onda barem preko mobitela pratim rezultat. Onako u tišini da ne znaju »Dinamovci« i »Hajdukovci« iz stožera ha, ha… Naravno da mi nedostaje moje društvo, Kvarner, riječka kiša… Ponosan sam što sam radio u »Rijeci«, iako su to stvarno bila teška vremena kada nije bilo mjesecima plaće… Međutim, nije mi bilo teško, jednostavno sam želio dio svoje karijere posvetiti svojem klubu. Dok smo prošloga ljeta bili na pripremama u Austriji pratili smo »Rijekine« nastupe u Europi i svi su s poštovanjem pričali o »Rijeci«, a ja sam bio ponosan što sam se mogao pohvaliti da je to moj klub u kojem sam radio.

Povratak Rijeci na stalno uvijek je aktualna tema.

– Ma i ovaj razgovor koji vodimo je zapravo na neki način prilika i moja želja da ostanem u što bližem kontaktu s Rijekom i Riječanima. Nisam htio da kada odem van da ljudi pomisle da ne vodim računa o svojim korijenima, prijateljima, poznanicima… Nikada nisam zaboravio svoj rodni grad i svoj klub. Jako sam povezan uz svoj kraj i sigurno ću se prije ili kasnije vratiti. Velika želja mi je s »Rijekom«, kao fizioterapeut, osvojiti naslov prvaka! – zaključio je Polonijo.