Mario Tokić

Bišćan nije bio nekorektan igrač, samo je imao silno izraženu ljubav prema svom klubu

Marko Cvijanović

Mario Tokić/M. PRPIĆ/Pixsell

Mario Tokić/M. PRPIĆ/Pixsell

Igora je na spomenutoj utakmici ponijela sveopća atmosfera. Zabio je odličan gol, vjerojatno je reagirao na neke prijašnje provokacije riječkih navijača i napravio je to što je napravio… Sjećam se dobro da se u svlačionici poslije utakmice odmah pokajao što je tako reagirao - kaže Tokić



RIJEKA Pitanje glasi: Tko povezuje »Rijeku«, njezina novog trenera Igora Bišćana i Krunoslava Rendulića, prvog čovjeka u struke »Istre 1961«, s kojom »bijeli« u nedjelju u Puli igraju susjedski derbi? Odgovor je: Mario Tokić! Nekadašnji prvotimac »Rijeke« u šestogodišnjem razdoblju od 1992. do 1998. godine bio je suigrač trenerima momčadi pred kojima je »Derbi della Učka«, Bišćanov u »Croatiji«, odnosno »Dinamu« (1998./99., 1999./00., 2000./01.), a Rendulićev u »Zagrebu« (2010./11.) na kraju igračke karijere. Budući da redovito sudjeluje u televizijskim emisijama koje se bave HT Prvom ligom, Tokić je jedan od pozvanijih usporediti mentalitet i kvalitete dvojice stručnjaka za kormilom riječke i pulske momčadi.


– Kao prvo, treba reći da su Bišćan i Rendulić nenametljivi i marljivi, ne pričaju puno i rade svoj posao i vjerujem da će se brzo vidjeti rezultati njihova rada – kaže Tokić. – Što se Bišćana tiče, vidi se u ovih nekoliko utakmica otkako je trener »Rijeke« da obrana ima glavu i rep, točno se zna tko što radi. Olakotna okolnost mu je što ipak ima obranu koja duže vrijeme igra zajedno, osim desnog beka koji nikako da se ustali. Međutim, vidi se točno što Biščan želi kad je obrana u pitanju, a želi da mu obrana drži raspored i da ima sigurnost. Opet, u igri prema naprijed, Bišćan pušta igrače razviti svoju kvalitetu, ne stavlja ih u kalupe, iako su se u utakmici protiv »Rudeša« već vidjeli neki automatizmi u igri Bišćanove »Rijeke«. To se pogotovo odnosi na igru po lijevoj strani gdje su Žuta, Heber i Gorgon odlično zatvarali trokute. Mislim da će lijeva strana opet biti jedno od najjačih oružja »Rijeke«. Što se Rendulića tiče, on nije bio igrač niti je trener koji će umirati u ljepoti. Međutim, sigurno će željeti da mu momčad igra od obrane prema naprijed, dakle u igri »Istre 1961« neće biti preskakanja, ali neće duboko ulaziti u igru kao što je to radio njegov prethodnik, da baš svaka lopta kreće od vratara čak i pod cijenu gubitka iste. Rendulić neće nepotrebno stvarati problem u svojoj trećini, bez obzira što kao trener želi i hoće igrati i što će sigurno pokušati iskoristiti napadački potecijal koji pulska momčad nedvojbeno ima. Tu prvenstveno mislim na Miereza i Sanea.


Najmlađa momčad


U kontekstu igre, Rendulićev problem može predstavljati pitanje može li »Istra 1961« kao mlada momčad imati izražen natjecateljski karakter. Kod njegovih prethodnika pulska je momčad bila razigrana, ali nije osvajala puno bodova.




– Točno to. Rendulićev problem će biti činjenica da većinu momčadi čine stranci, koji su u najvećoj mjeri dovodeni s pričom »naš klub, naš trener, kada se pokažete, vratit ćemo vas nazad…«. Odjednom više nema »našeg« trenera, što može biti loša poruka tim strancima koji su vrlo mladi. Da su malo iskusniji, lakše bi im bilo objasniti. Renduliću će na početku sigurno biti teško uspostaviti pravi kontakt s igračima, jezična barijera je objektivni problem i neće mu biti lako, ali vjerujem da će uspjeti prebroditi te neke početne probleme. Mlad je, vrlo korektan i zaslužio je da ga malo i sreća pomazi.


Puljani su u prvoj utakmici protiv »Rijeke« na Rujevici pokazali silan potencijal i u velikoj mjeri zagorčali život »bijelima« koji su od tog susreta počeli sve dublje upadati u krizu igre i rezultata.


– »Istra 1961« je ove sezone najmlađa momčad u ligi i ako nešto mogu igrači pulske momčadi, mogu trčati. Oni su to pokazali i protiv »Rijeke« na Rujevici, i protiv »Dinama« u Puli, protiv »Intera« u Zaprešiću… Puljani su skoro sve momčadi natrčali, riječ je o vrlo motoričnim igračima, sad je samo pitanje hoće li biti natjecatelji ili ne, o čemu smo prethodno govorili. Ja sam imao sličan problem kao trener »Lokomotive« prošle sezone kad smo također bili najmlađa momčad u ligi. Teško je s tako mladim igračima biti natjecateljska momčad. Ti mladi igrači imaju svojih amplituda u igri, ako nemaš četvorivcu ili petoricu starijih igrača u momčadi, teško ih je stalno držati našpanane i igrati malo ružnije za oko, a pobjeđivati. U tom kontekstu Rendulića čeka težak posao, ali nadam se da će biti uspješan.


Trenera Riječana Igora Bišćana puno više od kadrovskih, brine problem ozračja u kojemu su mu najvjerniji navijači od prvoga dana okrenuli leđa zbog nekih grijeha iz prošlosti. Utakmica s »Rudešom« je, doduše, donijela velike promjene i po tom pitanju, ali Armada i dalje šuti…


– Bišćanova olakotna okolnost je bila činjenica da je prve tri utakmice, dok je sve to s Armadom još bilo vruće, igrao u gostima. Pokazao je da s »Rijekom« želi napraviti rezultat i da ima kvalitetu. Ostvario je dvije pobjede i donio bod s Poljuda, krenuo s pozitivnim ozračjem i to je već bio dobar temelj da na Rujevici protiv »Rudeša« bude puno bolja atmosfera negoli se to očekivalo. Sada samo treba nastaviti dalje, iako mu neće biti lako u Puli. Doduše, većina igrača »Istre 1961« nema pojma što je to susjedski derbi, ali Bišćanu svejedno neće biti lako na Drosini.


Nabrijano ozračje


Mario Tokić je kao Bišćanov suigrač u tadašnjoj »Croatiji« svjedočio njegovoj nesportskoj gesti prema riječkim navijačima, koju mu mnogi još uvijek nisu oprostili i zbog iste provode svojevrstan bojkot. Što se to dogodilo 7. ožujka 1999. godine na maksimirskom stadionu?


– Prije svega, treba reći da je cjelokupno ozračje u tom razdoblju bilo dosta našpanano. Mi smo u »Dinamu«, odnosno tadašnjoj »Croatiji«, imali problema s našim navijačima, s promjenom imena kluba. Bez obzira što smo u to vrijeme imali vrhunske rezultate, atmosfera oko kluba nije bila dobra. Dakle, nikad nismo imali mir. U toj sezoni se, uz »Hajduk«, u utrku za naslov prvaka uključila i »Rijeka«. U tom kontekstu Igora je na spomenutoj utakmici ponijela sveopća atmosfera. Zabio je odličan gol, vjerojatno je reagirao na neke prijašnje provokacije riječkih navijača i napravio je to što je napravio… Sjećam se dobro da se u svlačionici poslije utakmice odmah pokajao što je tako reagirao i da mu je bilo jako žao. Ne pamtim ga kao nekorektnog igrača, samo kao igrača koji je imao silno izraženu ljubav prema svom klubu. Baš kao i ja. Igrao sam u »Rijeci«, »Dinamu«, u Austriji za dva najveća kluba… i uvijek sam davao sve za svoj klub, a poštivao druge. Siguran sam da je i Bišćan takav, uvijek je poštivao i »Rijeku« i »Hajduk«. A to što se dogodilo toga dana… To isključivo treba pripisati njegovim godinama, nekim sitnim provokacijama s tribina i činjenici da mu je to bio prvi pravi gol u karijeri. Svi igrači žele igrati pred punim stadionima, taman igrali pred mahom protivničkim navijačima koji navijaju za svoje, pomalo vrijeđaju druge, ali da to nisu vrijeđanja po život opasna… Sve je to dio nogometnog folklora. Bišćan je poslije tog događaja puno prošao u karijeri, ali nije mogao vratiti vrijeme i izbrisati taj događaj što se dogodio kad je stvarno bio vrlo mlad. Ponijela ga je atmosfera… Da to nije bio bitan gol, ne bi tako ni reagirao.


U tom kontekstu Tokić vjeruje da će Bišćanu riječki navijači brzo oprostiti…


– Armada ima pravo nešto reći, riječ je o jednoj od najboljih navijačkih skupina u Hrvatskoj. Lako je nekad biti navijač »Dinama« koji ima deset puta više navijača. Armada je prava skupina i lijepo ju je imati iza sebe, ja sam to govorio i kad sam bio trener »Lokomotive«. Gušt mi je bilo voditi »Lokomotivu« na Rujevici bez obzira što je atmosfera bila nabrijana. Zato se nadam da će Armada i Bišćan naći zajednički jezik. Ne mora Armada zaboraviti to što se dogodilo, ali može oprostiti. Igor je sada dio »Rijeke« i napravit će sve da »Rijeka« napravi dobar rezultat.