RIJEKA I dok uprava »bijelih« s glavnim dvojcem stručnih operativaca Srećkom Juričićem i Ivanom Manceom odrađuje još jedan zimski prijelazni rok s nadom da će proteći tako da će Rijeka ostati na dobitku ili u najmanju ruku »neokrznuta«, igrači su na zasluženom odmoru. Ove polusezone dobro su iskusili na svojoj koži svu nepredvidljivost nogometne igre, što znači pad i uspon. Pod Matjažom Kekom u prvih deset kola momčad je doživjela bolno prizemljenje, u posljednjih sedam kola pod palicom Igora Bišćana vrtoglav uspon, kojeg nisu sanjali ni najoptimističniji »drukeri« kluba s Rujevice.

Od gubitničke momčadi Rijeka je postala pobjednička. Od one apatične i beskrvne pretvorila se u ratničku punu pozitive i samopuzdanja. Zadržavši pritom bitnu disciplinu, kompaktnost i mirnoću. Jednostavno je nevjerojatno koliki je to bio preobražaj u tako kratko vrijeme. Toliki da je već dobar dio navijača, onaj pesimističniji, na startu već govorio kako »bijeli« nemaju šanse izboriti Europu ove sezone, da bi nedugo zatim dobar dio njih ustvrdio kako Rijeka s ovakvim gardom može i ugroziti Dinamo. I opet napasti naslov.

Nije tajna da je i ove zime u fokusu barem jedna dobra prodaja koja bi napunila klupsku blagajnu. No, ništa se ne radi pod velikim imperativom, dojam je da se ne namjerava dovesti nikog ako svi ostanu.

Kvržićeve minute

Za Bišćana i stožer vrijeme je analiza. Kako je novi trener »bijelih« i najavio. Što kažu brojke, one najosnovnije? Prije svega kad je u pitanju minutaža i rotacija igrača. Vratar Simon Sluga najkonstatniji je igrač polusezone, jedini je odradio svih 17 utakmica od početka do kraja, među vratnicama bio punih 1.530 minuta. Odmah iza njega je novi kapetan Alexander Gorgon s 1.337 minuta provedenih na travnjaku, dok treće i četvrto mjesto dijele Leonard Žuta i Roberto Punčec, obojica sa sakupljenih 1.170 minuta igre. Među igrače koji su sakupili još preko tisuću minuta igre spadaju Stjepan Lončar (1.073), Momčilo Raspopović (1.070) i Heber Araujo dos Santos (1.053). Najskromniju minutažu zabilježili su pak Denis Bušnja (1), Luka Capan (152) i Petar Mamić (276).

Matjaž Kek u prvih je deset kola rotirao devetnaest igrača, Igor Bišćan jednog manje. Uz Slugu kod slovenskog stručnjaka najviše je igrao Punčec (810), potom Gorgon (765), Čanađija (745) te Grahovac (639), Žuta (630) i Pavelić (628). Naravno, neki igrači (Žuta, Župarić) su dio utakmica propustili i zbog ozljeda. Najmanju minutažu sakupili su pak Mamić (92), Capan (141) i što je posebno zanimljivo Kvržić (184).

Standardizirana momčad

Kod Bišćana uz Slugu svih sedam utakmica od početka do kraja odigrao je Pavičić (630 minuta, kod Keka 523), dok visoko kotira i Raspopović koji je na travnjaku proveo samo deset minuta manje kada je zamijenjen protiv Dinama. Visoko još u tom poretku kotiraju Čolak (582) i Gorgon (572). Po broju ukupnih prvenstvenih nastupa iza »nedodirljivog« Sluge (17) je Gorgon (16), potom Čolak (14) pa Žuta, Punčec, Heber i Lončar s 13 izlazaka na teren.

U prvom dijelu polusezone, kada je momčad tražila izlaz iz tunela, Kek je očekivano puno više rotirao i tražio prava rješenja. Dolaskom Bišćana momčad se malo po malo standardizirala, a igrači koji su najviše profitrirali su zasigurno Pavičić u novoj ulozi zadnjeg veznog u duetu s Lončarom te Kvržić na poziciji desnog napadača. Oni su u drugi plan istisnuli Grahovca (84 minute kod Bišćana), Capana (11) i Čanađiju (198), a tu je svakako i Raspopović kojemu je pripalo pravo prvenstva na desnom bočnom umjesto Pavelića. U drugom dijelu malo je igrao i Acosty (ozljeda), a i Puljić je izgubio mjesto prvotimca sa skromnih 46 minuta igre.

Naravno, sve ove brojke su donekle i varljive, pod Bišćanom momčad je bila u zaletu, pobjeđivala je iz utakmicu u utakmicu i nije bilo potrebe za velikim promjenama, na čemu, uostalom, često niti ne inzistiraju treneri na svom dolasku u novu sredinu. U obzir treba uzeti i činjenicu od deset utakmica pod vodstvom Keka i o sedam susreta koje je vodio Bišćan.