Želim i dalje ovdje igrati

Barça se ne napušta tako lako: Donosimo veliki intervju s Ivanom Rakitićem koji nam je pozirao s dresom – “Rijeke”

Marko Cvijanović

VAMOS »RIJEKA«! – Ivan Rakitić s dresom »bijelih« / snimio Ma. CVIJANOVIĆ

VAMOS »RIJEKA«! – Ivan Rakitić s dresom »bijelih« / snimio Ma. CVIJANOVIĆ

Ja uvijek kažem, »Barça« se ne napušta tako lako. I to je zaista tako. Igrati u tako velikom klubu san je svakog nogometaša, ja sam u »Barceloni« doživio najljepše trenutke u svojoj nogometnoj karijeri, to je klub koji mi je puno dao, ali jesam nešto i ja njemu, ha, ha… – kaže Ivan Rakitić



Navijače »Rijeke« razočarat će sljedeće objašnjenje: fotografija Ivana Rakitića zadnjega dana zimskoga prijelaznoga roka kako pozira s bijelim dresom riječkoga prvoligaša, »četvorkom« na leđima i osmijehom punim zadovoljstva ipak neće otkriti senzacionalni transfer što bi se uklopio u pompozne najave nastavka prvenstvene sezone u kojoj svi u gradu na Rječini očekuju povijesni naslov prvaka. Navijači »Barcelone« ipak mogu biti mirni: Rakitić ostaje vjeran katalonskom klubu. Vjernost će vrlo skoro biti formalizirana potpisom novoga ugovora, nepoznata je samo njegova duljina i financijska pozadina. Posljednji sati posljednjega dana »mercata« u svakom slučaju nisu donijeli senzacionalne prevrate na Camp Nou. Na Rujevici također. Koliko god bijela Rakitićeva »četvorka« dobro pristajala bajkovitoj završnici siječanjskog prijelaznog roka. Dar je u svakom slučaju bio pogođen.


– Vamos »Rijeka«, ha, ha, ha… – osmijehnuo se Rakitić i otkrio da se često čuje sa »svojim« Švicarcem Mariom Gavranovićem, jednim od glavnih aduta u realizaciji naglašenih proljetnih ambicija riječkoga prvoligaša.


– Pohvalio mi se da se uskoro ženi, neka, neka… Da vidi malo kako je to, ha, ha… Drago mi je da se snašo u »Rijeci«, želim mu svu sreću.




Ivan se opet smije. Krizno razdoblje u njegovoj karijeri sada je prošlost, ali… U jednom se trenutku činilo da jaz između tradicionalno visokih Ivanovih očekivanja i ambicija i Enriqueovih trenerskih zamisli postaje nepremostiv.


– Nijednom igraču na svijetu nije drago kada ne igra, nisam ni ja iznimka. Priznajem, nije mi bilo svejedno kad sam uoči utakmice protiv »Villarreala« početkom siječnja pročitao na panou da me nema među osamnaest igrača koji idu na put. Pitao sam se u čemu je stvar, je li problem u meni, što sam krivo napravio? Ipak, već drugoga dana predsjednik i sportski direktor već su bili kod mene kući i objasnili mi da se ne moram brinuti, da moj status u klubu i momčadi ostaje isti…



Prvi susret polufinala Kupa kralja: Atletico Madrid – Barcelona 1:2 (0:2). Stadion »Vicente Calderon«. Gledatelja 54.907. Sudac: De Burgos (Bilbao). Strijelci: 0:1 Suarez (7′), 0:2 Messi (33′), 1:2 Griezmann (75′). Žuti kartoni: Saul Niguez, Savić, Griezmann, Gabi, Juanfran (Atletico Madrid), Neymar, Mascherano, Messi, (Barcelona).


ATLETICO MADRID: Moya 6 – Savić 6, Godín 6, Felipe Luis 6, Vrsaljko 5,5 (od 46′ Gaitan 5,5) – Koke 6, Gabi 6, Juanfran 6, Carrasco 5 (od 70′ Gameiro 5,5) – Saul Niguez 5 (od 59′ Torres 6), Griezmann 7.


BARCELONA: Cillessen 6,5 – Sergi Roberto 5, Pique 7, Umtiti 6,5, Jordi Alba 6,5– Rakitić 6 (od 58′ D. Suarez 5,5), Mascherano 5,5, Andre Gomes 5,5 (od 72′ Rafinha 5) – Messi 7, L. Suarez 6,5, Neymar 7.


Barcelona je stekla veliku prednost uoči uzvrata, napravili korak prema završnici u finalu prije finala, ali Simeoneovu sastavu ostaje nada poslije drugog poluvremena, u kojem su bili bolja momčad.


U prvom dominirala je Barcelona, Messi, Suarez i Neymar napravili su razliku. Suarez je u sedmoj minuti u kontri na sjajnu loptu Mascherana ispremiješao obranu gostiju i doveo Barcelonu u vodstvo. Prekrasnim pogotkom ljevicom u suprotni kut, na asistenciju Rakitića, Messi je podebljao prednost. Gosti su, međutim, mislili da su time riješili posao, u nastavku su stali, gotovo nestali s terena. Spasio ih vratar Cillesen, kada je Atletico stvarao veliki pritisak i kreirao prigode. U 75. minuti glavom je smanjio Griezmann.


Kod gostiju osjetio se i izostanak Busquetsa i Inieste, trener Luis Enrique tražio je rješenja u veznom redu, ali nije ga pronašao.


Večeras (21) se igra prvi susret polufinala između Celte Vigo i Alavesa.



Ponude


A ono o Luisu Enriqueu i skakanju s mosta…


– Ha, ha… Ma, taj intervju s France Footballom je davno napravljen, iako… Ne sjećam se baš da je postojalo to pitanje što bih sve napravio za Luisa Enriquea. Nisam ja spominjao nikakvo bacanje s mosta, rekao sam tada da imam puno povjerenje u trenera koji me doveo u »Barcelonu«. Isto je takvo mišljenje i danas, on me najbolje poznaje i zna što je najbitnije da u pravom trenutku sezone budem u optimalnoj formi.


Ivan je u svakom slučaju u jednom trenutku postao žrtva sve češćih rotacija svojstvenim velikim momčadima koje tijekom iscrpljujuće sezone moraju držati optimalnu razinu forme igrača koji se bore za nekoliko trofeja. Doduše, u »Barceloni« se svaka vrsta žrtve lakše podnosi…


– Ja uvijek kažem, »Barça« se ne napušta tako lako. I to je zaista tako. Igrati u tako velikom klubu san je svakog nogometaša, ja sam u »Barceloni« doživio najljepše trenutke u svojoj nogometnoj karijeri, to je klub koji mi je puno dao, ali jesam nešto i ja njemu, ha, ha… Svjestan sam da je sezona dugačka, da imamo kvalitativnu širinu kadra i da su katkad promjene neminovne, ali svejedno… Uvijek je, naravno, draže kad igraš, nego kad sjediš na klupi.


Ono što Ivan ne može poreći jest činjenica da je u razdoblju kada je nakratko izgubio status prvotimca bio obasut ponudama velikih europskih klubova. Njegovo se ime u kontekstu prijelaznoga roka vezalo uz »Manchester City«, »Juventus«, »Manchester United«… Čak je i Kina ustala na noge zbog Ivana.


– To je neminovno kad igraš u velikoj momčadi, ali moja budućnost još uvijek pripada jedino i isključivo »Barceloni«. Želim i dalje ovdje igrati, osvajati trofeje, ovo je moj klub. Već neko vrijeme klub mi priprema novi ugovor, dakle moja budućnost u »Barceloni« je sasvim izvjesna.



Koliko god izraženo bili rivalstvo »Barcelone« i »Reala«, među hrvatskim reprezentativcima u redovima najvećih španjolskih klubovima, Ivanu Rakitiću s jedne, a Luki Modriću i Mateu Kovačiću s druge strane, na snazi je – uzajamno poštenje. Bez lažne iskrenosti.


– Evo, Mateo je iskoristio lakšu Lukinu ozljedu i odigrao protiv »Real Sociedada« odličnu utakmicu koja je bila netipična. »Real Sociedad« je imao posjed, više od igre, a »Real Madrid« ih slomio u kontrama. Istina je, neki su igrači »Reala« doživjeli zvižduke, među njima i Cristiano Ronaldo, jer domaći navijači na Santiago Bernabeuu uvijek očekuju dobre igre, dominaciju… Međutim, pobjeda je pobjeda.



Težak raspored


Tako to obično biva… Rakitić je u nekoliko iskrenih i jednostavnih rečenica razbio raznorazna naklapanja o »velikoj ljubavi« s Pepom Guardiolom i »sasvim ozbiljnim« Whatts App porukama s »juventinima« Mariom Mandžukićem i Markom Pjacom koji su ga vabili u Torino. Na njihovu i žalost navijača »zebri«, Ivan razmišlja samo o tome kako osvojiti još koji trofej s »Barçom«.


– Sezona, zapravo, tek počinje. A nas čeka jako težak raspored. Evo, protiv »Atletica« smo igrali prvu utakmicu polufinala Kupa, u subotu nas čeka prvenstvena utakmica s »Athletic Bilbaoom«, u utorak uzvratna utakmica Kupa s »Atleticom«, onda iduće subote gostovanje kod »Alavesa« i onda opet u utorak prva utakmica osmine finala Lige prvaka protiv PSG-a u Parizu. Te utakmice određuju tijek naše sezone, jer je u pitanju borba za sva tri trofeja. Ali… Tu se i vidi snaga naše momčadi, primjeti se da svi igrači kada uđemo u onaj dio nokaut faze grizu 120 posto i posebno se napale. Tako je to u »Barçi«.


Jedna borba za trofej ušla je u – »slijepu ulicu«. »Real« na prvenstvenoj ljestvici bježi četiri boda i ima utakmicu više. Doduše, Kataloncima suci u posljednje vrijeme nisu nimalo skloni. Dapače…


– Prije utakmice s »Betisom« trener Luis Enrique nam je ukazao da bi bilo bolje ne komentirati suđenje i zaista smo se mislili toga pridržavati. I što se dogodi? Ne priznaju nam pogodak iako je dokazano da je lopta poslije Suarezova udarca prešla gol-liniju za 57 centimetara!? Ej, ne za tri ili pet, nego 57 centimetara!? Da ne kažem da nam nisu svirali čisti jedanaesterac. Luis je bio najogorčeniji u svlačionici poslije utakmice, ali gotovo je sada… Više se ništa ne može promijeniti.


Ivan i društvo se, naravno, ne odriču naslova.


– Ne daj Bože! Ne mislim da je ni približno sve riješeno kad je u pitanju naslov prvaka, bez obzira što to sada na ljestvici tako ne izgleda. Nastojat ćemo u svakoj utakmici biti na našoj razini i uhvatiti pobjednički niz kojim bi se vratili u utrku.