Andro Švrljuga s peharom za prvaka litavske lige
Žalgiris se ne može mjeriti s Dinamom i Rijekom, ali može sa svima drugima u HNL-u. Treba otići i u Prvu županijsku ligu i biti najbolji igrač, osvojiti prvenstvo – kaže Andro
RIJEKA » Andro Švrljuga jedini je riječki nogometaš koji je 2014. godinu zaključio s pokalom koji pripada osvajaču naslova prvaka jedne države. Bivši branič »Rijeke« drugu godinu za redom osvojio je prvenstvo Litve (zadnje kolo igralo se krajem studenoga), igrajući za svoj »Žalgiris« iz Vilniusa u kojem ovaj 29-godišnji Hreljan boravi od odlaska s Kantride u ljeto 2012. godine. U dvije i pol godine »Švrljo« je osvojio ukupno šest trofeja u Litvi, dva prvenstva, dva Kupa i dva Superkupa. Nije loše, makar će sigurno biti onih koji će na spomen litavskog nogometa samo podcjenjivački odmahnuti rukom.
– Sigurno da ima onih koji misle da je lako osvojiti šest trofeja u dvije i pol godine – govori bivši igrač »Rijeke«, »Pomorca« i »Istre 1961«, koji je božićno-novogodišnje blagdane proveo u obiteljskom domu na Hreljinu (na obližnjoj Lonji nizao kilometre), a prošle nedjelje krenuo prema Vilniusu, na početak priprema za novu sezonu.
– Uvijek kažem treba otići u Prvu županijsku ligu i biti najbolji igrač, osvojiti prvenstvo – nastavlja »Švrljo«. – Nije lako šest trofeja osvojiti ni u najnižem rangu natjecanja, a kamoli u prvoj ligi jedne države. »Žalgiris« se sigurno ne može mjeriti s »Dinamom« i »Rijekom«, ali svima drugima u HNL-u bismo parirali. Kada smo prošlo ljeto igrali pretkolo Lige prvaka protiv »Dinama« pojavilo se dosta straha, a veliku razliku radio je Soudani. Mi smo, primjerice, to ljeto igrali prijateljsku utakmicu protiv »Legije« iz Varšave i dobili ih. A ta »Legija« je dobila »Celtica«, koji je kasnije dobio »Dinamo« u Europskoj ligi, i trebala igrati Ligu prvaka. Ali, sve je to nogomet. Svi danas znaju igrati. Recimo, ja sam uvjeren da su »Dinamo« i »Rijeka« bolji od »Maribora« koji, s druge strane, činjenica je, igra Ligu prvaka.
Težak početak
Kako ste se navikli na život u Litvi? – Stvarno sam se udomaćio u Vilniusu u ove dvije godine. Prvih pola godine mi je bilo prilično teško, ali samnom u klubu je tada bio Perić, bivši igrač »Intera«. On mi je puno pomogao u tom početnom periodu navikavanja na novu sredinu. Trebalo je proći neko vrijeme dok se nisam na sve priviknuo, a poslije je sve išlo kako treba. Produžio sam kasnije ugovor, imam još godinu dana ugovor s time da u klubu rade na tome da me probaju negdje prodati. U suprotnom ostajem u »Žalgirisu« odraditi ugovor do kraja.
Kako ste prevladali jezičnu barijeru? – Imali smo trenera Poljaka koji je stvarno poliglot, govori osam jezika. Između ostaloga i engleski koji je bio glavni jezik u svlačionici. Litavski jezik je dosta težak za naučiti, međutim olakotna okolnost je što svi praktički pričaju ruski koji ima dodirnih točaka s hrvatskim.
Klima je vjerojatno puno hladnija nego hreljanska? – Je, ali pratio sam prošlih dana vrijeme i temperature su iste kao kod nas. Promjenila se klima u cijelom svijetu. Recimo, ljeto je bilo puno ljepše u Litvi nego u Hrvatskoj. Tu su padale kiše, gore nije bilo toliko padalina, iako temperatura ne prelazi 32, 33 stupnja.
Gerc i Perić
Jedno vrijeme u »Žalgirisu« je bila oveća kolonija igrača iz Hrvatske, između ostaloga s vama je svlačionicu dijelio i Vedran Gerc, bivši napadač »Rijeke«? – Sada sam od hrvatskih igrača u klubu ostao jedino ja, a tu je i Kerla, bivši igrač »Željezničara«. Prethodno su, uz Perića, bili Pek i Gerc. Gero je imao jaku konkurenciju u napadu, a igrali smo s jednom špicom. U to vrijeme u vršku napada igrao je Poljak Bjelinski koji se kasnije prodao u »Dinamo« iz Bukurešta. Gercu se teško bilo nametnuti i potražio je drugu sredinu. Netko će reći da liga nije neka, ali ima par klubova koji odskaču, gdje se ozbiljno radi. Recimo, mi sada idemo dva tjedna na pripreme u Brazil, potom dva tjedna na Cipar. Klub je stvarno sređen, uredno se plaća. Pored »Žalgirisa« odskaču i »Suduva«, koja ima možda bollje uvjete od nas što se tiče stadiona i popratnih objekata, zatim tu su »Atlantas« i »Kruoja«. Ostale momčadi su više tu da popune ligu.
Igrački ste profitirali odlaskom u Litvu, a financijski? – Uspio sam nešto zaraditi, a svake godine mi se automatski dižu primanja. Zadovoljan sam. Mislim da osim u »Dinamu« ili »Rijeci« nigdje u Hrvatskoj ne bi mogao zaraditi taj novac. Osim toga ipak ja imam supruga i dvoje djece, a nema gorega nego mjesecima čekati da li će doći plaća ili ne. Inače, obitelj je bila samnom u Litvi gotovo cijelu prošlu godinu izuzmu li se dva ljetna mjeseca kada su se spustili na more. Sigurno da bi bilo najljepše da sam mogao ostati kući, ali već sa se udomaćio u Litvi. Ne žalim se, uostalom takav je posao nogometaša, nikad ne znaš gdje će te put odvesti.
Tko zna, možda vas igrački put vrati na Kantridu i omogući vam oproštajnu sezonu u bijelom dresu? – »Rijeka« je oduvijek bila moj klub. Nikad se ne zna i naravno da bi se volio vratiti, ali nije na meni da o tome pričam. Kada sam igrao u »Rijeci« situacija je bila kakva je i s obzirom na to zadovoljan sam koliko sam dao svojem klubu u te dvije sezone – rekao je Švrljuga.
