Andrej Prskalo: Bit ću kao tata, branit ću do 45.

Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva

Tata je prestao braniti u 47. godini! Branio je u Rudaru, a karijeru zaključio u županijskoj ligi – Iskri iz Vineža. Daj Bože da me zdravlje posluži kao njega i da mogu braniti do 45. godine – kaže Andrej

RIJEKA  Jutro nakon visoke pobjede u jadranskom derbiju nogometaši »Rijeke« trenirali su na dvije adrese. Igrači koji su iznijeli teret susreta sa Splićanima oporavljali su se na Kantridi, a ostatak društva trenirao je pod bukom radova na Rujevici.

Oko rujevičkog travnjaka u pratnji fizioterapeuta Enia Krajača hodao je vratar Ivan Vargić. Glavobolja (uzrok se još traži) ga je izbacila iz kombinacija za dva protekla ogleda, a po onoj kad »jednom smrkne, drugom svane«, priliku je dočekao Andrej Prskalo (27).

Bivši junior »Rijeke« ponikao u labinskom »Rudaru«, drugu utakmicu zaredom sačuvao je svoju mrežu i dao svoj doprinos, kažu mnogi navijači »Rijeke«, nikad lakše ostvarenoj pobjedi u jadranskom derbiju.

   – Znam da to ponekad izgleda lako s tribina, ali moram pohvaliti sve svoje suigrače jer odigrali su vrhunsku utakmicu – govori Prskalo. – Bili su razigrani i rastrčani i zato je to izgledalo lagano. I nije »Hajduk« bio toliko slab koliko smo ga mi svojom igrom učinili takvim.

   Pitanje pobjednika praktički ste rješili drugim pogotkom u 13. minuti utakmice?

   – Bogu hvala rano smo zabili golove i sigurno da je onda bilo puno lakše igrati. Ali, nije lako doći do toga da u 13 minuta zabiješ dva pogotka. I to nakon lijepih akcija.

   Po šansama ste mogli i uvjerljivije slaviti?

   – Istina, moj kolega na vratima »Hajduka« obranio je nekoliko jako dobrih situacija. Ali, i ovako možemo biti zadovoljni. Uvijek je lijepo kada se pobijedi 3:0 pred punom Kantridom jednog suparnika kao što je »Hajduk«.     

NAVIJAČI      Nije bilo sve idealno, previše baklji s obje strane je završilo na tartanu, zapaljene su i neke stolice na tribinama, bilo je i ružnih povika, ali sve to je bila dječja igra u odnosu na ono što se događalo prošle godine u Dugopolju. Navijači »Rijeke« su ipak uslišali apel i napravili odmak od primitivnog ponašanja zbog kojega su jadranski derbiji u posljednje vrijeme postali opasni po život.    MATJAŽ KEK   Kineska poslovica kaže da nema pravoga puta kada ne znaš kamo ideš. Matjaž Kek vrlo dobro zna što radi i kamo ide, a ova pobjeda još jedna je potvrda ispravnosti njegove filozofije. »Rijekina« igra dobiva konture, a momčad postaje homogeno tijelo. Nije lako promjeniti pet, šest igrača i zadržati prepoznatljivost, ali je puno lakše kada te promjene kontrolira trener koji zna što radi. NADMOĆ   »Rijeka« je dobila 122. jadranski derbi, ostvarila 34. pobjedu u 136. međusobnom službenom ogledu, te potvrdila dominaciju u sudarima s »Hajdukom« posljednjih godina. Splićani pune tri godine ne znaju za pobjedu nad »Rijekom«. »Bijeli« su prošle srijede izgledali toliko nadmoćno da je među navijačima nakon utakmice vladao osjećaj kao da je na Kantridi »pao« »Zadar« ili »Split«, a ne nekada slavni klub s Poljuda.    JUGOVIĆ   Vedran Jugović postigao je dva pogotka Splićanima, odnosno tri od ukupno sedam riječkih pogodaka ovoga proljeća. Osječki veznjak prometnuo se u vodećeg klupskoga golgetera i pokazao da nije samo pouzdani Kekov vojnik kojemu je prirođenije raditi za druge. Stigao je na Kantridu kao zadnji vezni, a s nje bi mogao otići kao krilna polušpica i igrač čiji učinak se više ne mjeri isključivo u pretrčanim kilometrima i dobivenim duelima.    PRSKALO   Andrej Prskalo nije u jadranskom derbiju imao puno posla, ali ono što je imao odradio je – besprijekorno. Obranio je jedan opasniji udarac u okvir (slobodnjak Caktaša), pokupio nekoliko centaršuteva, sigurno istrčavao i distribuirao loptu nogom. Bivši junior »Rijeke« uskočio je nenadano među vratnice umjesto bolesnog Ivana Vargića i pokazao da se na njega može ozbiljno računati.    Kek prestigao Scoriju       Elvis Scoria predao je krunu – Matjažu Keku. Zahvaljujući pobjedi prošle srijede Matjaž Kek postao je najuspješniji trener »Rijeke« u jadranskim derbijima. Konkretnije, mariborski stručnjak u dosadašnjih osam ogleda upisao je četiri pobjede i četiri remija. Jednaki broj pobjeda i remija ima i Scorija, ali on je upisao i dva poraza. Po tri pobjede i tri remija ima Nenad Gračan, ali pritom i čak četiri poraza. Dragan Skočić je u sedam ogleda upisao tri pobjede, dva remija i dva poraza.

Sve je moguće

   Što su pokazale tri proljetne utakmice?

   – Moram se vratiti na Pulu. Nije alibi, ali teren je bio stvarno težak. Imali smo nekoliko šansi koje nismo iskoristili i nažalost završilo je 0:0. Sada nam se vratilo protiv »Hajduka«. Kada dobro treniraš i kada dobro radiš i kada je pozitiva u ekipi kakva je kod nas onda ti lopta vrati ono što ti možda u datom trenutku uzme.

   Usporedba jesenske i aktualne »Rijeke«?

   – Promijenili smo puno igrača, ali kako vrijeme bude odmicalo mi ćemo biti sve bolji i sve uigraniji. Siguran sam da ćemo rasti iz utakmice u utakmicu i da će u konačnici ova momčad biti barem podjednako kvalitetna i jaka kao ona jesenska.

   Dinamo je pobjegao na devet bodova prednosti. Može li se ta prednost nadoknaditi?

   – U nogometu je sve moguće, čvrsto vjerujem da možemo »modrima« otežati put do naslova i puhati im za vrat do posljednjih kola.

   Pobjegli ste 14 bodova trećem »Hajduku«. Završila je praktički utrka za drugim mjestom?

   – Neovisno o tome mi moramo ići iz utakmice u utakmicu maksimalno koncentrirani pa ćemo na kraju vidjeti gdje nas je takva filozofija dovela.

U nedjelju gostujete kod »Splita« koji je neugodno iznenadio rezultatima na otvaranju proljeća, a s obzirom na brojna pojačanja?

   – Oni su uvijek neugodni, posebno na svojem travnjaku u Parku mladeži. Ali, mi ćemo kao i obično dati sve od sebe vjerujući da možemo ostvariti pozitivan rezultat.     

Pohvale suigračima

   Dočekali ste priliku nakon Vargićeve bolesti?

   – Stvarno mi je žao zbog toga jer mi smo ne samo kolege, već i prijatelji. Ne govorim to iz čiste kurtoazije, najiskrenije mi je žao što Varga ima zdravstvenih problema. S druge strane drugi golman mora biti spreman stati na gol. Tako je bilo u mojem slučaju. Imao sam određenih problema s ozljedom tijekom priprema, ali sada je to hvala Bogu iza mene. Kada sam se vratio iz Španjolske počeo sam normalno trenirati.

   Dvije utakmice zaredom bez primljenog gola je nešto što je za vratara uvijek dobra vijest?

   – Sigurno da to ohrabruje, ali ne samo mene već i cijelu ekipu.

   Treba pohvaliti i odgovornu igru cijele momčadi, niste imali puno posla u prošle dvije utakmice?

   – Nisam. Dečki su vrhunski odigrali napad, ali i obranu.

   Stigli ste u ljeto 2006. godine u juniore »Rijeke« iz matičnog labinskog »Rudara«?

   – Odradio sam juniorski staž i onda bio priključen prvoj momčadi. Bio sam treći vratar u konkurenciji Dragana Žilića i Velimira Radmana dok je trener bio Milivoj Bračun. Nakon toga sam išao godinu dana na posudbu u »Orijent«. Na Kantridu me vratio sportski direktor Robert Rubčić, bio sam pola sezone rezerva Radmanu. Onda sam otišao na posudbu u »Pomorac« u zamjenu za Ivana Mancea. U Kostreni sam bio godinu dana, a onda je došlo do zamjene na realiaciji »Istra 1961« – »Rijeka«. Na Kantridu je stigao Andro Švrljuga, a ja sam otišao u Pulu gdje sam se zadržao tri i pol godine. Nisam imao previše izbora jer na Kantridi su tada bili Radman, Mance i Hodžić, a u Puli se otvarao prostor da branim.

   I onda vas je prošle zime vaš nekadašnji konkurent, a sada zamjenik sportskog direktora Ivan Mance vratio na Kantridu?

   – Imao sam kombinaciju za odlazak u inozemstvo, raskinuo sam ugovor s »Istrom 1961«, međutim stigao je Manceov poziv i ja sam procijenio da je bolje otići na Kantridu nego van. I nisam pogriješio. Uostalom, ipak je »Rijeka« moj klub.   

Kakav otac…

Zanimljivo je da ste prvenstveni debi na vratima prve momčadi »Rijeke« imali u 27. godini, konkretnije Matjaž Kek stavio vas je na vrata u ogledu s »Lokomotivom« u Maksimiru (5:1) početkom lipnja prošle godine?

   – Strpljen, spašen. Takva je sudbina nas vratara, nema tu pravila. Ne kažu zalud da smo mi vratari posebne biljke.

   Dolazite iz sportske obitelji, otac Mirko aktivno je branio do prije godinu i pol dana?

   – Tata je prestao braniti u 47. godini! Prvo je branio u »Rudaru«, a karijeru je zaključio u županijskoj ligi – »Iskri« iz Vineža.