Andrej Kramarić u subotu je ukrao svjetla bundesligaške pozornice. Pogotkom kojega se ne bi postidio ni Alessandro Del Piero iz najboljih dana. Pravo malo remek-djelo. Loptu je primio u protivničkom šesnestercu iskosa s lijeve strane, pod pratnjom izašao metar, dva izvan kaznenog prostora, a onda majstorski naciljao suprotne rašlje. Naj-gol kola i jedan od najljepših u dosadašnjem dijelu njemačkoga prvenstva.

– U svakom slučaju moj najljepši pogodak u Bundesligi – kaže Andrej Kramarić, koji je dva dana ranije proklinjao kišu što je lijevala nad Heidelbergom, kvarila šetnju središtem ovoga pitoresknoga gradića na obalama rijeke Neckar i na ulice izmamila tek rijetke i neumorne japanske turiste koji su se na Marktplatzu natjecali čiji će »selfie« ispasti najbolji. Ovo je Andrejev kišni četvrtak u Heidelbergu:

– Šteta što će kiša pokvariti dojam o Heidelbergu za koji kažu da je jedan od najljepših njemačkih gradova. Kad je lijepo vrijeme, centar grada je uvijek prepun turista, pogotovo u ljetnom razdoblju. Ima se što vidjeti, stari dvorac je omiljena destinacija svih koji prvi put dođu u Heidelberg, s njega puca prekrasan pogled na cijeli grad i okolicu. Heidelberg je pravi sveučilišni grad, ali zovu ga i »Doktorski grad«, jer iz njega tradicionalno dolazi jako puno vrsnih liječnika. »Hoffenheim« je jako popularan među lokalnim stanovništvom, pogotovo ove sezone kada nižemo dobre rezultate.

Međutim, nisam zvijezda, mogu se normalno šetati po gradu bez da me netko zaustavi da bi zatražio autogram ili fotografiju. Dok sam bio igrač »Leicester Cityja« to je, recimo, bilo nemoguće. Ne, nisam pretjerano na kavama u gradu, niti sam od izlazaka u Heidelbergu. Međutim, znamo proći ulicom gdje ima puno barova i uvjeriti se kako se opušta studentska populacija. Malo je reći da katkad pretjeraju s alkoholom, ha, ha, ha… To nije moj đir. Ako izađemo, onda odemo do Frankfurta. Znali smo prije skočiti do Stuttgarta, ali Frankfurt nam je bliže. I baš mi se sviđa.

Zna se dogoditi da sam više u Frankfurtu nego u Heidelbergu, ha, ha, ha… Uostalom, kada nemam puno obaveza odvezem se do Frankfurta, sjednem u avion i skoknem do Zagreba. Postoje tri ili četiri leta svaki dan pa sam u jednom razdoblju svaki tjedan odlazio u Zagreb kad bismo dobili slobodan dan poslije utakmice. Zagreb je moj grad, uvijek mu se lijepo vraćati.

Njemica

Njemački jezik? Mučim se. Uzimao sam lekcije na koje me nagovorila bivša djevojka, učili smo zajedno, bez toga ne bih ništa znao, a znam samo osnove. Trudim se, teško je, ali već hvatam pomalo. Razumijem dosta toga, ali ne pričam baš najbolje… Uvijek kažem u šali da bih trebao naći neku Njemicu da konačno počnem pričati njemački, ha, ha, ha… Ma, naučio bih ja već njemački odavno, ali problem je u tome što svi Nijemci pričaju engleski pa se nemam potrebe truditi.

Prilagodba u »Hoffenheimu« je u svakom slučaju bila puno lakša nego kad sam dolazio u »Leicester«. Način života u Heidelbergu je sličan kao i u Hrvatskoj, hrana također, dečki su me sjajno dočekali, ovdje ima Balkanaca koliko hoćeš tako da nisam imao baš nikakvih problema. Guštao sam kad sam došao, guštam još uvijek. Od suigrača sam najbolji sa Stevenom Zuberom, njegova je supruga Srpkinja i puno smo se družili u razdoblju kad je u Heidelbergu samnom živjela bivša djevojka. Kuhanje? Znam si skuhati kada mi se ne da ići van, ali ne radim neki cirkus od hrane.

Najosnovnije što se može napraviti u deset minuta, samo to. Za sva kompliciranija jela pravac – restoran. Studij u sveučilišnom gradu? Prvo bih trebao naučiti jezik… Dok sam išao u srednju školu još sam bio navijen, mozak je bio naučen na učenje i mogao sam zaista puno znanja usvojiti. Sada sam samo posvećen isključivo nogometu, koji previše iscrpi da bi se istodobno mogao ozbiljno posvetiti još nečemu. Upisao sam svojedobno Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali krenuo sam i stao, sve podredio nogometu. Možda jednog dana nastavim, tko zna?

Mladi trener

Zadovoljan sam sezonom, i svojom, i klupskom. Moram biti. Uostalom, do jučer smo ispadali iz lige, a sada smo na četvrtoj poziciji što iduće sezone nudi plasman u Ligu prvaka! Samo… Bundesliga je strašno zahtjevno natjecanje, ne dozvoljava bilo kakvo opuštanje. Evo, mi smo kod »Freiburga« izvukli bod, što je jako dobar rezultat uzme li se obzir da ih je na njihovom terenu ove sezone pobijedio jedino »Bayern«. To je u svakom slučaju jedno od težih gostovanja.

Ambicije? Krenuli smo u sezonu s ciljem da se ne dovedemo u borbu za ostanak kao lani, to nam je bio jedini cilj. Sada u klubu svi šute, jer nam ide dobro, ne želi ništa ureći, ha, ha, ha… Naravno da bismo svi voljeni završetak sezone dočekati na poziciji koju sada držimo, ali mislim da nisu jako narasli apetiti. Ista je stvar kao i u »Leicesteru«, svi su prošle sezone željeli osigurati prvoligaški ostanak, a na kraju su slavili povijesni naslov prvaka. Sretan sam u »Hoffenheimu«. Da me želi neki drugi klub, ponuda bi stvarno morala biti dosta velika da odlučim otići jednoga dana.

Trener Julian Nagelsmann ima samo 29 godina i najmlađi je od svih trenera u ligama petice, iznenadio me u pozitivnom smislu. Proglašen je za trenera godine u Njemačkoj, ima veliku energiju. U početku me zanimalo kako će se postaviti u svlačionici u kojoj ima i starijih igrača od njega, ali vrlo je inteligentan, znao je sjajno reagirati u određenim situacijama, nametnuti se autoritetom.