Sjajni napadač

Andrej Kramarić: Rijeka će biti prvak! Ne vidim kako joj može izmaknuti titula

Marko Cvijanović

Andrej Kramarić, Foto: Marko Cvijanović

Andrej Kramarić, Foto: Marko Cvijanović

Zagrebačko sam dijete, ali moje su simpatije uz »Rijeku«. U Rijeci sam proveo najljepše dane moje karijere tako da ću, kad je u pitanju borba za naslov prvaka, biti uz »Rijeku«. Vrijeme je, uostalom, da se nešto promijeni u HNL-u – kaže 25-godišnji Kramarić



Andrej Kramarić u subotu je ukrao svjetla bundesligaške pozornice. Pogotkom kojega se ne bi postidio ni Alessandro Del Piero iz najboljih dana. Pravo malo remek-djelo. Loptu je primio u protivničkom šesnestercu iskosa s lijeve strane, pod pratnjom izašao metar, dva izvan kaznenog prostora, a onda majstorski naciljao suprotne rašlje. Naj-gol kola i jedan od najljepših u dosadašnjem dijelu njemačkoga prvenstva.


– U svakom slučaju moj najljepši pogodak u Bundesligi – kaže Andrej Kramarić, koji je dva dana ranije proklinjao kišu što je lijevala nad Heidelbergom, kvarila šetnju središtem ovoga pitoresknoga gradića na obalama rijeke Neckar i na ulice izmamila tek rijetke i neumorne japanske turiste koji su se na Marktplatzu natjecali čiji će »selfie« ispasti najbolji. Ovo je Andrejev kišni četvrtak u Heidelbergu:


– Šteta što će kiša pokvariti dojam o Heidelbergu za koji kažu da je jedan od najljepših njemačkih gradova. Kad je lijepo vrijeme, centar grada je uvijek prepun turista, pogotovo u ljetnom razdoblju. Ima se što vidjeti, stari dvorac je omiljena destinacija svih koji prvi put dođu u Heidelberg, s njega puca prekrasan pogled na cijeli grad i okolicu. Heidelberg je pravi sveučilišni grad, ali zovu ga i »Doktorski grad«, jer iz njega tradicionalno dolazi jako puno vrsnih liječnika. »Hoffenheim« je jako popularan među lokalnim stanovništvom, pogotovo ove sezone kada nižemo dobre rezultate.




Međutim, nisam zvijezda, mogu se normalno šetati po gradu bez da me netko zaustavi da bi zatražio autogram ili fotografiju. Dok sam bio igrač »Leicester Cityja« to je, recimo, bilo nemoguće. Ne, nisam pretjerano na kavama u gradu, niti sam od izlazaka u Heidelbergu. Međutim, znamo proći ulicom gdje ima puno barova i uvjeriti se kako se opušta studentska populacija. Malo je reći da katkad pretjeraju s alkoholom, ha, ha, ha… To nije moj đir. Ako izađemo, onda odemo do Frankfurta. Znali smo prije skočiti do Stuttgarta, ali Frankfurt nam je bliže. I baš mi se sviđa.


Zna se dogoditi da sam više u Frankfurtu nego u Heidelbergu, ha, ha, ha… Uostalom, kada nemam puno obaveza odvezem se do Frankfurta, sjednem u avion i skoknem do Zagreba. Postoje tri ili četiri leta svaki dan pa sam u jednom razdoblju svaki tjedan odlazio u Zagreb kad bismo dobili slobodan dan poslije utakmice. Zagreb je moj grad, uvijek mu se lijepo vraćati.


Njemica


Njemački jezik? Mučim se. Uzimao sam lekcije na koje me nagovorila bivša djevojka, učili smo zajedno, bez toga ne bih ništa znao, a znam samo osnove. Trudim se, teško je, ali već hvatam pomalo. Razumijem dosta toga, ali ne pričam baš najbolje… Uvijek kažem u šali da bih trebao naći neku Njemicu da konačno počnem pričati njemački, ha, ha, ha… Ma, naučio bih ja već njemački odavno, ali problem je u tome što svi Nijemci pričaju engleski pa se nemam potrebe truditi.


Prilagodba u »Hoffenheimu« je u svakom slučaju bila puno lakša nego kad sam dolazio u »Leicester«. Način života u Heidelbergu je sličan kao i u Hrvatskoj, hrana također, dečki su me sjajno dočekali, ovdje ima Balkanaca koliko hoćeš tako da nisam imao baš nikakvih problema. Guštao sam kad sam došao, guštam još uvijek. Od suigrača sam najbolji sa Stevenom Zuberom, njegova je supruga Srpkinja i puno smo se družili u razdoblju kad je u Heidelbergu samnom živjela bivša djevojka. Kuhanje? Znam si skuhati kada mi se ne da ići van, ali ne radim neki cirkus od hrane.


Najosnovnije što se može napraviti u deset minuta, samo to. Za sva kompliciranija jela pravac – restoran. Studij u sveučilišnom gradu? Prvo bih trebao naučiti jezik… Dok sam išao u srednju školu još sam bio navijen, mozak je bio naučen na učenje i mogao sam zaista puno znanja usvojiti. Sada sam samo posvećen isključivo nogometu, koji previše iscrpi da bi se istodobno mogao ozbiljno posvetiti još nečemu. Upisao sam svojedobno Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali krenuo sam i stao, sve podredio nogometu. Možda jednog dana nastavim, tko zna?


Mladi trener


Zadovoljan sam sezonom, i svojom, i klupskom. Moram biti. Uostalom, do jučer smo ispadali iz lige, a sada smo na četvrtoj poziciji što iduće sezone nudi plasman u Ligu prvaka! Samo… Bundesliga je strašno zahtjevno natjecanje, ne dozvoljava bilo kakvo opuštanje. Evo, mi smo kod »Freiburga« izvukli bod, što je jako dobar rezultat uzme li se obzir da ih je na njihovom terenu ove sezone pobijedio jedino »Bayern«. To je u svakom slučaju jedno od težih gostovanja.


Ambicije? Krenuli smo u sezonu s ciljem da se ne dovedemo u borbu za ostanak kao lani, to nam je bio jedini cilj. Sada u klubu svi šute, jer nam ide dobro, ne želi ništa ureći, ha, ha, ha… Naravno da bismo svi voljeni završetak sezone dočekati na poziciji koju sada držimo, ali mislim da nisu jako narasli apetiti. Ista je stvar kao i u »Leicesteru«, svi su prošle sezone željeli osigurati prvoligaški ostanak, a na kraju su slavili povijesni naslov prvaka. Sretan sam u »Hoffenheimu«. Da me želi neki drugi klub, ponuda bi stvarno morala biti dosta velika da odlučim otići jednoga dana.


Trener Julian Nagelsmann ima samo 29 godina i najmlađi je od svih trenera u ligama petice, iznenadio me u pozitivnom smislu. Proglašen je za trenera godine u Njemačkoj, ima veliku energiju. U početku me zanimalo kako će se postaviti u svlačionici u kojoj ima i starijih igrača od njega, ali vrlo je inteligentan, znao je sjajno reagirati u određenim situacijama, nametnuti se autoritetom.



– Ne, ne postoji neki meni omraženi stoper u Bundesligi, neki koji bi ubio Boga u tebi. Uglavnom padaju na moje lažnjake, ha, ha, ha… Baš su me jučer u intervjuu za klupsku stranicu pitali kakav sam skijaš budući da u slalomu zaobilazim protivničke braniče. A ja sam jednom u životu probao skijati i sav se polomio, ha, ha, ha…


U plivanju sam zato bio dobar od malih nogu, a nedavno sam to potvrdio kada sam pobijedio češkog kolegu u momčadi, Pavela Kaderabeka. Stvarno, bilo bi za mene veliko razočaranje da me u plivanju pobijedio Čeh, jer svi znamo zafrkancije na njihov račun s obzirom na to što im se sve događa na našem moru, ha, ha, ha…


Najbolji bundesligaški dribler? Dembele iz dortmundske »Borissije« je fantastičan, a ima samo 19 godina. Prodat će se za 100 milijuna, sigurno. Lagan i inteligentan igrač, jedino što ne zabija 20 komada po sezoni. Međutim, možda i hoće, još je mlad.



Uglavnom, maksimalno ga uvažavaju svi igrači, bez obzira što su s njim na »ti«, a ne na »vi«. Općenito gledajući, stekao sam dojam da Njemačka ima dobar sustav školovanja trenera, drukčije se pristupa trenerskom poslu i radu. Mene su kad sam bio klinac tjerali da trčim k’o budala u prazno i trčao sam, a ništa ne bih napravio. Ovdje trčiš, ali nešto napraviš. U odnosu na »Leicester City« također ima dosta različitosti. Recimo, kod Claudija Ranierija igrali smo u sustavu 4-4-2, stajali kompaktno u defnzivi i onda trčali u kontre i polukontre.


Ovdje u »Hoffenheimu« ganjamo presing od prve do zadnje minute, idemo gore-dolje cijelu utakmicu, ali kretanja igrača su potpuno drukčija. Evo primjera, meni su uvijek govorili da nisam igrač koji će odraditi defanzivne zadatke, ali u »Hoffenheimu« itekako odradim i fazu obrane. Obično su mi treneri kroz karijeru govorili da stalno ganjam svoga igrača, da ga ne puštam. Ovdje ga namjerno na početku pustim, a onda ga, kad je to potrebno, stisnem. Dakle, natrčim se itekako, na pojedinim utakmicama znam dobro »riknuti«.


Protiv Ukrajine konačno igramo pred gledateljima. Bit će čudno, ha, ha, ha… Na dobrom smo putu, u slučaju pobjede nad Ukrajincima, u što svi vjerujemo, napravili bismo velik korak prema Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Nemamo razloga misliti drukčije, jer je velik broj reprezentativaca u jako dobroj formi.


Evo, većina nas su nositelji igre u svojim momčadima, a to je vrlo važna stvar za reprezentaciju. U igri prema naprijed pogotovo, konkurencija je vrlo jaka. Mandukić, Kalinić, Pjaca, Perišić, Čop… Svi su u dobroj formi, ja također. Izbornik će, što se kaže, imati slatkih briga. Ja sam u svakom slučaju spreman dati svoj doprinos. Najbolja je vijest da upala hvatišta tetiva na petama popušta, a pete su me mučile skoro dva mjeseca.


U zadnja dva tjedna osjećam da ide na bolje. Bilo je i vrijeme. Evo, sad nosim ove tenisice, što su kao papuče, a još donedavno ih mogao obuti kako me boljela peta. Poslije dva mjeseca prvi put nosim te tenisice bez zaštite, što znači da se situacija poboljšala. U kopačkama nije bilo šanse, morao sam imati ili debele spužve ili obrezati svaku kopačku na dijelu kod pete. U početku sam odradio sve vrste terapija i nije bilo nikakvih pomaka, na kraju sam odustao od svega i situacija se vidno poboljšala. Očito je prošlo samo od sebe.


Vrijeme promjena


Gledam HNL redovito, naravno da pratim »Rijeku« i »Dinamo« i ovako ću reći: ja ne vidim na koji bi to način »Rijeci« mogao izmaknuti naslov prvaka. »Dinamo« će sigurno kiksati barem jednu utakmicu, a ja ne vidim kako bi onda »Rijeka« mogla kiksati na trima utakmicama.



»Bayern« i »Borussia« su suvereno ušli u četvrtfinale Lige prvaka, što mi je na neki način i drago, jer kad vidiš da su toliko moćniji od nekih europskih momčadi, a onda igraš protiv njih u Bundesligi, shvatiš da si ravnopravan i pomisliš da bi i ti mogao gaziti u Ligi prvaka. To je dobra stvar. Općenito, Bundesliga je odlično natjecanje. Premierliga je broj jedan, bez daljnjega, između ostaloga i zbog količine novca koji se tamo okreće, ali u svim drugim segmentima, dakle po pitanju infrastrukture, organizacije, navijača…


Bundesliga se apsolutno može mjeriti s Premierligom. Ovdje je također sve tip top, jedino je stil igre malo drukčiji, u Bundesligi se više igra nogomet. U Engleskoj je još uvijek udrij, nabij, osim, naravno, u slučaju pet ili šest najboljih momčadi. U Bundesligi ove sezone jedino »Ingolstadt« i »Darmstadt« igraju destruktivno, sve ostale momčadi pokušavaju igrati nogomet – kaže Kramarić.



Tim više što se kvalitativne razlike u HNL-u sve izraženije. Evo, imamo »Rijeku«, »Dinamo«, »Osijek« i »Hajduk«, sve ostale momčadi već jako zaostaju kvalitetom. S druge strane, »Rijeka« je toliko dobra i moćna da ne vidim kako bi je »Dinamo« mogao zaustaviti na putu do titule. Realno, »Rijeka« je to i zaslužila. Vidim da u gradu Rijeci opet vlada prava navijačka atmosfera, kao i onda kad je moja generacija osvojila kup i igrala Europsku ligu. Koja je bolja »Rijeka«, ova danas ili ona u kojoj sam ja igrao?


Po tom sam pitanju možda subjektivan i zato neka drugi sude. U tadašnjoj momčadi bilo je puno individualne kvalitete, a, s druge strane, sadašnju »Rijeku« krasi momčadski duh. Samo… Ne smijemo zaboraviti još jednu vrlo bitnu stvar, ondašnja momčad »Dinama« bila je neusporedivo jača nego ova danas.


U »Dinamu« su tada igrali Rog, Pjaca, Ademi… Danas je stvar obrnuta, »Rijeka« je danas bolja momčad od »Dinama«. Moje simpatije? Ja jesam zagrebačko dijete, ali moje su simpatije uz »Rijeku«. U Rijeci sam proveo najljepše dane moje karijere tako da ću, kad je u pitanju borba za naslov prvaka, biti uz »Rijeku«. Vrijeme je, uostalom, da se nešto promijeni u HNL-u.