Foto D. Kovačević
Da, prešlo mi je u naviku zabijati u devedesetim minutama, ha, ha, ha… Trebao nam je pogodak da nas rastereti pritiska, i došao je u pravo vrijeme pred kraj prvoga poluvremena. Poslije je ipak bilo lakše igrati – kaže Kalinić
RIJEKA Netko od iskusnika među sedmom silom način postizanja pogotka usporedio je s onim legendarnog njemačkog golgetera Gerda Müllera. Samo… I slavni Gerd mogao bi u ovom slučaju itekako pozavidjeti. Primanje leđima okrenutih protivninčkom golu i s igračem na tim istim leđima. Metar prostora i sekunda vremena. Za Nikolu Kalinića sasvim dovoljno. A onda… Bomba! Pjatov je mogao samo gledati kako lopta leti prema rašljama. Maksimir je proključao od oduševljenja, a Hrvatska u smiraj prvoga poluvremena stekla rezultatsku prednost koju nije ispuštala do kraja važne kvalifikacijske utakmice s Ukrajinom. »Kale« je bio čovjek odluke. I s pravom mu pripadaju najveće zasluge.
– Zaslužna je cijela momčad. Ovo je vrlo važna pobjeda jer nam u nastavku kvalifikacijskoga ciklusa slijede tri vrlo zahtjevna gostovanja, protiv Islanda, Turske i Ukrajine. S ovim bodovima učvrstili smo prvo mjesto u skupini i napravili korak više prema plasmanu na Svjetsko prvenstvo u Rusiji iduće godine – kaže Nikola Kalinić, koji se drži dobrih navika s obzirom na činjenicu da je već treću utakmicu za redom strijelac pobjedonosnih pogodaka svojih momčadi koje su slavile tijesne pobjede. Dvaput s »Fiorentinom« (Cagliari, Crotone), jednom s »kockastima« (Ukrajina). Ima jedna bitna razlika, u dresu »viola« pogoci su stizali u devedesetim minutama. Hrvatska nije morala strepiti do kraja.
Dobre navike
– Da, prešlo mi je u naviku zabijati u devedesetim minutama, ha, ha, ha… Protiv Ukrajine nije bila devedeseta. I bolje za sve nas da nije! Trebao nam je pogodak da nas rastereti pritiska, i došao je u pravo vrijeme pred kraj prvoga poluvremena. Poslije je ipak bilo lakše igrati.
Utakmica s Ukrajinom potvrdila je da Kalinić i Mandžukić mogu igrati u istoj momčadi bez obzira na postojani sustav (4-2-3-1) što pretpostavlja angažman samo jednog klasičnog napadača. Čačić je napravio kompromis što je uključivao neprirodnu krilnu poziciju Marija Mandžukića i – pogodio. Bez obzira što mu je posao značajno olakšao trener »Juventusa« Massimiliano Allegri, koji već izvjesno vrijeme koristi Mandžukića na lijevom krilu.
– Odlično smo surađivali Mandžo i ja, bez obzira što je on igrao na lijevoj strani. Uostalom, uvijek se osjećam odlično s vrhunskim igračima. Mandžo je protiv Ukrajine bio odličan kao i obično, opasan, ali i vrlo koristan za momčad u fazi obrane. Jako puno je trčao, radio za momčad, onako kako on to i obično čini. Svaka čast.
Kalinić je, bez obzira na pobjedonosni pogodak Ukrajincima, oprezan u promišljanju svoga reprezentativnoga statusa. Uostalom, na svom je primjeru naučio da važni pogoci i ne moraju puno značiti. Dovoljno govori podatak da poslije onoga čuvenoga pogotka petom Španjolcima na Europskom prvenstvu u Francuskoj do utakmice s Ukrajinom svaki put u igru ulazio s klupe. Redom protiv Portugala, Turske, Kosova i Finske.
– Jesam li zacementirao mjesto u momčadi ovim pogotkom? E, to morate pitati izbornika. Ja po tom pitanju nisam kompetentan, ha, ha, ha… Pogodak? Raketa me sjajno proigrao petom, hvala mu na tome. Lopta je došla brzo i nisam puno razmišljao, opalio sam što sam prije mogao, jer sam se bojao da mi netko od protivničkih igrača ne uđe u blok. Ušla je, hvala Bogu!
Top 10
Na radost ispunjenih maksimirskih tribina što su uljepšale sliku pravoga nogometnoga ambijenta na koji su hrvatski ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu već pomalo zaboravili. Ozračje na prvoj utakmici natjecateljskoga karaktera pred domaćom publikom poslije dviju godina nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim.
– Atmosfera je bila fenomenalna, već smo zaboravili kako je to. Nadam se da će tako biti i u budućnosti, naravno da nam je puno lakše igrati kada imamo podršku s tribina. Zbog navijača se nogomet i igra.
Nikola Kalinić postigao je protiv Ukrajine stoti pogodak hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za svjetska prvenstva i svrstao se u ugledno društvo igrača koji su prethodno slavili velike jubileje: Davora Šukera (deseti), Alena Bokšića (dvadeseti), Boška Balabana (trideseti), Darija Srne (četrdeseti), Igora Tudora (pedeseti), Marija Mandžukića (šezdeseti, osamdeseti), Eduarda da Silve (sedamdeseti) i Ivana Rakitića (devedeseti). U svom 35. nastupu u kockastom dresu postigao je četrnaesti pogodak i stigao u eminentno društvo desetorice najboljih reprezentativnih strijelaca svih vremena. Kalinić dijeli deseto mjesto s bivšim izbornikom Nikom Kovačem, koji je također postigao 14 pogodaka. Neki članovi TOP-a 10 kojih više nema među »kockastima« ne čine se nedostižnima (Srna 22, Olić 20, Kranjčar 16, Vlaović 15). Uzgred, Nikola je protiv Ukrajine zabio svoj tek osmi pogodak u statusu prvotimca, čak šest ih je postigao kad je u igru ulazio s klupe. Ovo mu je ujedno bio osmi pogodak desnom nogom, po tri je postigao ljevicom i glavom. Trinaest ih je dao unutar, samo jedan izvan protivničkoga šesnaesterca.
