Franko Andrijašević

Zezaju me po gradu “zna si da će tako bit pa si i zato i doša u Split”

Denis Frančišković

Franko Andrijašević/Foto Arhiva NL

Franko Andrijašević/Foto Arhiva NL



RIJEKA  I dok je legija Rijekinih stranaca osuđena na svojevrsnu riječku karantenu i mjere opreza bez odlaska van granica Hrvatske, dio igrača koji dolazi iz ostataka domaćih gradova dobio je prigodu za odlazak kućama. I rad po preporukama struke i klupske liječničke službe. Prije svega kad se radi o zadržavanju kondicije i kakve-takve forme. Jedan od njih je i Franko Andrijašević, stožerni klupski igrač, koji je očekivano u Dalmaciji. A tamo zasad nema evidentiranih slučajeva zaraze koronavirusom.


– Ja sam malo došao do Splita i svoje obitelji. Od Senja na niže nema niti jednog zaraženog pa me ovdje ekipa malo i zeza »zna si da će tako bit pa si i zato i doša u Split«, ha, ha… Malo zezancije… – kaže Franko. – Šalu na stranu, pratim sve pomalo, radim što mi se kaže i savjetuje. Nije lako našim dečkima koji ne mogu doma, ali još gore onim obiteljima čiji su bližnji zaraženi. Suosjećam s njima. Bogu hvala, mogu biti sa suprugom i obitelji.


Jug Hrvatske zasad ima najčistiju situaciju po pitanju koronavirusa, ali opreza nikad dosta. Po Franku, građani se drže uputa…




– Ovdje se prati situacija kao i svugdje. Nije da ljudi ne izlaze, ali u samom Splitu i Dalmaciji dobra je situacija, zasad nema zaraženih pa nisu neke stroge mjere još napravljene, ali svi su na oprezu. Ljudi prate što se događa. Ja nisam nešto puno niti izlazio, ali po pitanju svoje obitelji i prijatelja ne vidim sad neku paniku. Ljudi se drže uputa i nadaju da će to sve što prije proći i završiti – dodaje Andrijašević.


Čekajući UEFA-u


Kakva je situacija s groznicom kupnje? Je li i on gomila »spežu«?


– Situacija s kupnjom je takva da netko kupuje više netko uobičajeno. Malo mi je to i čudno kad ljudi već sad gomilaju zalihe kao da ništa neće raditi. No, opet shvaćam. I to je ljudski, ljudi su i zabrinuti na svoj način. Što se mene tiče i moje obitelji, uzimamo za koji dan više. Zasad je situacija još dobra, nema najave zatvaranja dućana i javnog prijevoza. Ovdje se život normalno odvija – tvrdi Franko koji se čuje i sa svojim prijateljima i suigračima iz inozemstva i onima koji su se vratili u Hrvatsku.


– Čujemo se s nekima od njih. I svima je manje-više isto. Ili su to neke vrste izolacija ili nešto slično. Ovi koji su uspjeli doći u Hrvatsku u izolaciji su ili u krugu obitelji. Malo više brine ta neizvjesnost, ne zna se kad će se nastaviti prvenstvo, a mislim da svi s velikim isčekivanjem čekaju tu današnju odluku UEFA-e. Mi nogometaši željno čekamo to priopćenje da vidimo kako će se dalje odvijati stvari, ali niti čelnici zasigurno puno ne znaju, teško je bilo što previdjeti. Milijun je informacija, a vrijeme će pokazati što i kako dalje. Svi se snalaze na svoj način, naprave trening… – informira Andrijašević koji je kao i ostatak momčadi dobio »domaću zadaću«, program rada kojeg se treba držati kako bi se ostalo u kakvoj-takvoj formi.


Teško bez baluna


– Ima svega, od trčanja do vježbi, a uvijek je malo teško kad nema »baluna«. Može se nešto sam, ali nije to – to. Ja imam ovdje gdje trenirati i s te strane sam dodatno odabrao povratak u Split. Kako je Rujevica zatvorena, ovdje mi je zgodnije sve to izvesti. S druge strane preporučuje nam se da ostanemo doma, da ne idemo u teretane, kafiće… Imam tu traku za trčanje, bicikl i na neki način kućnu teretanu tako da odradim sam trening. A u blizini imam i igralište, kad je lijep dan i nema gužve odradim i nešto s loptom. Što se toga tiče, ajmo reći da sam osiguran. Marjan? Ne znam kakva je situacija po tom pitanju, Splićani vole gore šetati i trčati, ali ima još dosta destinacija na kojima se može vježbati i rekreirati. Ja malo otiđem i do Solina, to mi je 15 do 20 minuta od Splita – kaže Andrijašević.


Posebno mu je žao suigrača iz Rijeke koji ne mogu do svojih obitelji i najbližih.


– Našim igračima izvana nije lako. Ne mogu van jer ih poslije neće pustiti u Hrvatsku, morali bi biti u karanteni. Zato sam još i sretan što imam ovakvu prigodu doći do svojih. No, vidim da se klub brine, možda će im osigurati i neki poseban prostor za treniranje. I oni se s druge strane pomalo snalaze i vjerujem da im nije lako, pogotovo što nisu u krugu obitelji, a ne igra se. Zato svi vjerujemo da će svemu ovome brzo doći kraj – priželjkuje Rijekin prvotimac.


I njemu je kao i svima žao što je sve došlo u trenutku kad se Rijeka dizala u formi i mišićima. Ali sad je to i manje važno, tvrdi Franko, najvažnije je zdravlje i da sve prođe bez posljedica.


– Poslije Hajduka digli smo se, pogotovo na planu samopouzdanja i bili smo u jednom dobrom trenutku, ali eto, zaustavila na je viša sila. Vjerujem da ćemo, kad se vratimo treninzima i svi okupimo, opet biti pravi. Pretpostavljam da ćemo odraditi i koji dio pravih mini priprema i vratiti se dobrom fizičkom izdanju. Nadam se da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Ne bojim se za to, ispalo je da je za nas došlo u nekom lošem tajmingu. Ali bit će opet dobro, samo da sve ovo prođe – zaključuje optimistično Andrijašević.