Scenarij napisan u raju. Do posljednje utakmice u Maksimiru osvojiti toliko bodova da Dinamo može samo zapljeskati novom prvaku. HNK Rijeka! Matjaž Kek je u ponedjeljak bio na ručku kod mame u Mariboru. Sinoć je počeo pripreme za dva ogleda s bivšim prvakom, Dinamom. Jednu revijalnu u subotu, drugu za Rabuzinovo sunce, u srijedu u Varaždinu. Za dvostruku krunu.
Matjaž Kek i igrači napravili su sve da posljednja prvenstvena utakmica bude samo – izlet! Rijekin je trener stvorio sve pretpostavke da Mišković stane na bijela vrata posljednjih petnaest minuta, a bez straha da prouzroči veliku štetu. Mogao bi biti registriran kao slobodan igrač… Ali Kek je kamena srca, otpisao je svog predsjednika, koji je u mladosti branio boje seoskih klubova jer ga na Kantridi nisu htjeli. Govorili su mu – hvataj se bubnjeva… Limena glazba Trsat. Kod Keka nema popusta niti za – gazdu. Mišković nije spreman.
Priča o Miškoviću na vratima Rijeke u posljednjoj utakmici u Maksimiru ozbiljnija je od silnih teoretiziranja o Kekovoj nesposobnosti da dovede Rijeku do naslova prvaka. Sjećam se naslova u jednim novinama što mu sada ližu cipele (udari Kek prije nego krenu gristi…), glasio je – Keku je uvijek netko kriv, red je došao i na novinare. Jadni novinari… »Ako je rješenje u treneru, onda je sve jednostavno«, bila je Kekova poruka. Kek je najzaslužiji za Rijekin trijumf. Svojim je rukama stvarao spomenik za sva vremena, kao što je to Michelangelo napravio Davida. Momčad koja je imala Tenžerin »mozak s jajima«. Oni koji su ne tako davno nosili ruzinave čavle pribijanja na križ, sada se svi natječu u hvalospjevima. Iz usta im ispadaju čokoladni bomboni. Najveća je pobjeda svakog trenera kada sve kritičare natjera da mu jedu iz ruke…
Rijeka je potvrdila naslov pobjedom nad Cibalijom, ali je zapravo, sve bilo jasno nakon jedanaeste runde. Kada su se Riječani odvojili (29), na plus šest u odnosu na Dimamo (23). U tom ciklusu na Rujevici je Dinamo dobio pet komada, kao odgovor da se Rijeka raspada (Cibalia u Vinkovcima 0:0). Utakmica s Dinamom je pokazala pravo lice Kekove momčadi. Jednom mi je Kek rekao da 30 posto ljudi oko njega ne želi da Rijeka osvoji naslov prvaka… Nikada nismo raščistili koji su to i zbog čega. Rijeka je naslov osvojila u jesenskom dijelu kada je u kontinuitetu igrala na vrhuskoj razini.
Predstave visoke tehničke vrijednosti bile su začinjene agresijom (visoki presing) i pameću. Svaka je utakmica, posebice na biljarskom stolu Rujevice, bila užitak. Pitanje je bilo samo što će nam Rijeka demonstrirati, tko će biti u naslovnoj ulozi. Andrijašević, Gorgon ii Gavranović… Nisu slučajno tako poredani. Mišić i Bradarić dirigenti su u bijelim rukavicama, arhitekti igre. Koliko su napredovali zrcali se u igri Rijeke. A Ristovski i Vešović, riječki TGV, postali su jedan od zaštitnih znakova u igri Rijeke.
Sve zahvajujući Keku! Sjeća li se netko još Samardžića, Leškovića ili Mitrovića? Dario Župarić je novi kralj kaznenog prostora u tandemu s hladnokrvnim Elezom. Mnogi su sumnjali u Prskala (priznajem!), jedan je od najzasužnijih za trijumf Rijeke.
Euforija je dozvoljena, poželjna je, među navijačima. Svima koji su cijeli život čekali ovaj trenutak. Veseli se cijela Hrvatska, svaki istinski ljubitelj nogometa. Nakon što je jedanaest puta zaredom naslov osvajao – Dinamo! Nikad se neću složiti da je Rijeka bila jača od nepravdi, zavjera i urota… Jednostavno, Rijeka je igrala najljepši i najbolji nogomet i nije moglo završiti nikako drugačije.
Rijeka je definitivno potvrdila naslov kada je izgubila od Lokomotive… Rijeka je osvojila naslov kada se prestala baviti – sucima. Srećom, na kraju sezone svi pričaju o tome kako je igrala Rijeka, a ne kako se sudilo…
Damir Mišković, Matjaž Kek i Srećko Juričić nacrtali su šampionsku Rijeku. Svaki na svoj način. Ali snagom kolektivnog uvažavanja, kao što su to činili igrači, pomagali jedan drugome, a gazda svlačionice bio je i ostao – Mate Maleš. Momčad se stvara u svlačionici, na terenu se samo crtaju akcije… Glavom, naravno, noge su samo pomoćno sredstvo. Je li tako Matjaž?
