Rujevički baloni

ZAOKRET ILI SPIN? Najnovija najava podmlađivanja momčadi zvuči kao mazanje očiju navijača

Denis Frančišković

Ivan Lepinjica jedini je mladi igrači koji je spletom okolnosti dobio šansu/Foto PIXSELL

Ivan Lepinjica jedini je mladi igrači koji je spletom okolnosti dobio šansu/Foto PIXSELL

Puno toga se mladima na Rujevici obećavalo u posljednje vrijeme, a šansu se dobili tek neki i to silom prilika; Jedino je Ivan Lepinjca igrao u kontinuitetu, dok je Denis Bušnja nastupao povremeno



RIJEKA Momčad Rijeke proživljava najtežu rezultatsku kriza u eri Damira Miškovića. Nakon tri poraza u nizu i posrtaja od Dinama kakav se ne pamti stigla je ekspresna reakcija. Srećko Juričić potpisao je odluku po kojoj klub više ne računa na Roberta Punčeca, Lorenca Šimića i Petra Mamića, dok je Zoran Kvržić suspendiran do daljnjega. Samo dan nakon toga u prvi plan klub je gurnuo svoje mlade snage. Na velika zvona obznanjeno je potpisivanje ugovora s Ivanom Lepinjicom, Ivorom Pandurom, Hrvojem Smolčićem, Matejom Vukom, Denisom Bušnjom, Danielom Štefuljom, Adrianom Liberom, Davidom Nwolokorom i Noelom Bilićem. Kao i da se najizbiljnije računa na Milana Ristovskog, Ivana Nevistića, Josipa Mitrovića, Jasmina Čelikovića, Filipa Brauta i Ivana Smočića.


Rijekina treća sreća s mladima? Stvarni zaokret ili tek »mazanje očiju« za neuspješan start u sezonu? Jer puno toga se mladima na Rujevici obećavalo u posljednje vrijeme, a šansu se dobili tek neki i to kod Igora Bišćana. I prije svega silom prilika, da nije bilo toliko ozljeda niti donedavni trener »bijelih« vjerojatno ne bi pružio šansu Lepinjici te nešto manje Bušnji i Vuku.


Dovoljno je kronologiju Rijekine priče o mladima vratiti samo u studeni prošle godine kada je klub svojim navijačima izložio strateški plan gdje se među ostalim pozabavio i sportskim segmentom.»Kroz koju sezonu očekuje se i ulazak na veliku scenu generacije koja je 2012. krenula u sustavno školovanje isključivo pod patronatom tada uspostavljenog modernog riječkog omladinskog pogona«, stajalo je između ostalog u brošuri, a riječka nogometna mladost nazvana »generacijom preokreta«, odnosno skupom igrača koji će na velika vrata vratiti domaći kadar u prvu momčad.

Lepinjica profitirao


Rijeka je tada u svom velikom planu imala Nwolokora, Bamidelea, Čelikovića, Štefulja, Geralda, Lepinjicu, Črnka, Turčina, Vuka i Ristovskog kao glavne nade koju su uglavnom završile na posudbi.Drugi čin povlačenja mladih u prvu momčad dogodio se višom silom. U Portugalu je pripreme odradilo šest juniora (Pandur, Liber, Bušnja, Mitrović, Vuk, Braut), da bi Bišćan potom u veljači zbog velikog broja ozljeda i nedostatka igrača u svakoj liniji, toliko da ih nije bilo dovoljno niti na treninzima, s posudbe povukao tri igrača. Vuk se vratio iz Intera, kao igrač koji najviše obećaje iz generacije 2000. godišta, ali i kao moguća alternativa za odlazak Hebera. Lepinjica je nakon 14 utakmica u Zadru vraćen također na Rujevicu, jednako kao i Ristovski iz Krškog.

U standarnog igrača promovirao se samo Lepinjica s 32 nastupa i dva gola, Bušnja je nastupio u 17 utakmica, Hrvoje Smolčić u njih 14, Vuk u tek pet… Lepinjica je i danas igrač na kojeg se najozbiljnije računa i za kojeg se nerijetko govori da je klupska budućnost, Smolčić manje-više krpa deficitarnu poziciju lijevog beka za koju nije šansu dobio vrlo dobri Štefulj, a Bušnja, jedan od najboljih igrača u ljetnim pripremama, završio je u Istri 1961. Pandur i Nwolokor, dva vratara, s prvom su momčadi i redovito obojica samo u zapisnicama utakmica.


Nezahvalan trenutak




Rijeka u ovom trenutku na posudbi ima devet igrača. Nevistić, Štefulj i Turčin su u Varaždinu, Čeliković u Zrinjskom, Ivan Smolčić i Liber u Orijentu 1919, Denis Bušnja u Istri 1961, Josip Mitrović u Interu, a Milan Ristovski u Nitri. Pozive za hrvatsku U-20 reprezentaciju redovito dobiva i riječki kvartet, Pandur, H. Smolčić, Vuk i Bušnja.


Klub je svježe najavio iznova »generaciju preokreta« za koju ostaje vidjeti koliko će šanse dobiti u nezahvalnom trenutku. Pred Rijekom su već do kraja godine veliki rezultatski imperativi, novi trener Simon Rožman, dojam je, još se nije dobro snašao i donio toliko očekivani pozitivni podražaj. Naprotiv, momčad je još više potonula i izgubila svoju prepoznatljivost.


Narušeno je i ozračje i pitanje je koliko mladi, dobiju li uopće pravu šansu, mogu povući i izvući Rijeku »iz gliba« u ovom trenutku. Dvosjekli je to mač i za momčad i za upravu. I znači li tako najavljivani zaokret već rano odustajanje od borbe za drugo mjesto i fazu prizemljenja za stvaranje novih vrijednosti i temelja? U kojoj je bitno vrijeme i strpljivost, a malo manje rezultat. Zasad je teško u to povjerovati… Rijeka si ne može dozvoliti taj »luksuz«. Jedino što kvaliteniji i postepeni balans između iskusnijih i mladih snaga.