NAGRADA ZA ULOŽENI TRUD – Dario Vizinger / Snimio I. TOMIĆ
Procijenio sam da je Rijeka dobro posložen klub i da ću tu najbolje napredovati – govori 17-godišnji napadač iz Nedelišća
U završnici utakmice u Gradskom vrtu na travnjak je zakoračio 17-godišnji napadač DarioVizinger. Međimurac (rođen je u Nedelišću), koji je u »Rijeku« stigao iz Varaždina (ex Varteks) dočekao je svojih pet minuta u bijelom dresu, upisao svoj prvi prvoligaški nastup i postao tek treći mladi igrači iz vlastitog pogona kojemu je aktualni trener prve momčadi Matjaž Kek dao priliku u protekle tri godine. Prije Vizingera priliku su dobili Filip Dangubić (15 minuta protiv Lokomotive na Kantridi istekom prošle sezone) i Ricardo Bagadur (30 minuta u pobjedi nad »Zmajom« iz Blata u šesnaestini finala Kupa u listopadu 2013. godine). Vizinger, Bagadur i Dangubić zajedno su na terenu proveli 50 minuta što sigurno nije ohrabrujuća vijest za mlade igrače »Rijeke«. Doduše, možda Vizingerov primjer označi početak neke drugačije prakse na Rujevici, što će najviše ovisiti o klupskoj sportskoj politici i tome hoće li je provoditi treneri prve momčadi.
– Nema se što komentirati podatak da su u tri sezone promovirana samo tri mlada igrača iz svoje škole! – govori nekadašnji golgeter Boško Balaban i produkt »Rijekinog« omladinskog pogona iz sredine 90-tih godina. – Na Rujevici su posljednjih godina povukli niz sjajnih poteza, ali ovaj podatak je pokazatelj da se dugoročno gledano ide u krivom smjeru. Ne možeš očekivati da će predsjednik Mišković stalno ulagati veliki novac u dovođenje igrača. Nisam kompetentan govoriti o radu omladinskog pogona »Rijeke«, ali mi je nevjerojatno da se svake godine nisu pronašla dva, tri klinca iza kojih će klub stati. »Rijeka« kao klub mora odrediti svoje prioritete, a Kek očito ne vidi neku kvalitetu. Opet, ne mogu vjerovati da baš nitko od tih mladih igrača ne vrijedi. Vjerojatno tako ne bi valjali ni raznorazni Balabani, Budani, Mijatovići… Da nismo dobili šansu i da netko nije stao iza nas.
Hvala Keku
– Sretan sam i zadovoljan što sam dobio priliku na zadnjem ovosezonskom gostovanju »Rijeke« upisati svoje prve prvoligaške minute. Za mene je tih posljednjih pet minuta koje sam dobio velika nagrada, prije svega za velik trud koji sam uložio u nogomet. Zahvalan sam treneru Keku što mi je omogućio prve minute, ali i suigračima koji su me podržali. Na meni je sada nastaviti raditi kao i do sada, te da se tim svojim odgovornim radom i dalje namećem treneru Keku – govori napadač, koji je svoje prve nogometne korake napravio u redovima »Međimurja«, a prije dolaska u »Rijeku« prošao je i kroz glasoviti varaždinski nogometni inkubator, a prije godinu dana stigao je na Rujevicu te uglavnom nastupao za drugu momčad u Trećoj HNL zapad gdje je do sada postigao sedam pogodaka. Posljednji »Dugom Selu«, dan nakon osječkog debija.
– Sigurno da mi je pomoglo igranje Treće HNL, dobio sam na čvrstini. Sedam golova? Zadovoljan sam tim učinkom, ali moglo je i bolje. Ima u našoj drugoj momčadi još dobrih igrača poput Lucića, Rebernika…, koji će vjerujem dobiti priliku. Naravno, nisam ja tu da odlučujem o tome, već trener – govori igrač koji zna igrati na poziciji krilnog, ali i središnjeg napadača.
– Što mi više odgovara? Najbolje se osjećam u vršku napada, iako mogu odigrati i na mjestu krilnog napadača – objašnjava »Vizi«.
Dario Vizinger debitirao je za prvu momčad Rijeke sa 17 godina, 11 mjeseci i jedan dan, te zauzeo deseto mjesto na ljestvici najmlađih »Rijekinih« debitanata u HNL-u. Prvi je još uvijek Dario Smoje koji je početkom 90-tih debitirao kada je imao 17 godina, jedan mjesec i 22 dana. Iza njega, a ispred Vizingera su Siniša Linić (17 godina, pet mjeseci i 27 dana), Boško Balaban (17 godina, šest mjeseci i 28 dana), Jasmin Samardžić (17 godina, sedam mjesec i 13 dana), Mato Miloš (17 godina, sedam mjeseci i 26 dana), Antonini Čulina (17 godina, osam mjeseci i 21 dan), Mario Tokić (17 godina, osam mjeseci i 26 dana), Igor Budan (17 godina, 10 mjeseci i 9 dana) i Sandro Klić (17 godina, 10 mjeseci i 19 dana).
Reprezentacija
Dario je dio reprezentacije koja je nedavno ostvarila lijep uspjeh na SP-u u Čileu. Prošao je kompletne pripreme s tom selekcijom za odlazak na to veliko natjecanje, postigao i posljednji gol na pripremama, ali na kraju pod čudnim okolnostima otpao s popisa putnika. U nogometnim krugovima kruži priča da je to zbog toga jer se za razliku od svojih reprezentativnih suigrača iz Varaždina, koje je »Rijeka« također željela dovesti (Ivanušec i Đurasek), odlučio za dolazak na Rujevicu, a ne u Maksimir. Jasno, Vizinger o tome ne smije i ne može pričati, ali ima za čim žaliti.
– Bilo mi je žao što nisam išao na to veliko natjecanje, ali izbornik je taj koji odlučuje o tim stvarima. Sigurno da bi bilo ljepše da sam otišao u Čile jer bi to bilo veliko iskustvo za mene, ali radit ću dalje i nadam se da će biti još prilika za odlazak na neko veliko natjecanje s reprezentacijom.
U Rijeku je stigao prije godinu dana i kaže, vrlo brzo se snašao.
– Zašto sam odabrao »Rijeku«? Procijenio sam da je »Rijeka« dobro posložen klub i da ću tu najbolje napredovati. Mislim da nisam pogriješio. Što se života u Rijeci tiče, jako dobro sam se snašao. Grad je lijep, nije prevelik i nije se teško snaći – rekao je Vizinger.
