RIJEKA – Sjajno je posao odradila PR-ica Partizana, Biljana Obradović. Miroslav Đukić (51), trener prvaka Srbije, ekipe Partizana, koji je u trećem pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka eliminiran od Olympiakosa, podijelio je s nama neka svoja iskustva. Đukić je svojedobno bio najbolji stranac prvenstva Španjolske. Sedam godina u Deportivu la Coruna, šest u Valenciji…

S Deportivom je bio korak od naslova prvaka. Ali u 90. minuti promašio je kazneni udarac u susretu s Valencijom i naslov je otišao u – Barcelonu (1994.). Već je jednom bio trener Partizana, ali i selektor Srbije prije deset godina. Samo osam mjeseci bez ijedne službene utakmice. Mladu je ekipu Srbije doveo do finala Europe, odveo je na Olimpijske igre u Peking…

Napadačka filozofija

Od Olympiakosa ste na svom stadionu izgubili 1:3, u uzvratu u Pireju bilo je 2:2.  U čemu su Grci bili bolji u prvoj utakmici koja je odredila konačnog pobjednika dvoboja?

– Kao što sam na press konferenciji poslije uzvrata u Pireju naglasio, Partizan je bio bolja momčad svih 180 minuta! Nije bilo dovoljno za prolaz jer  Grci imaju ono što nedostaje Partizanu, iskustvo igranja europskih utakmica. Presudilo je to u prvom susretu na našem terenu. Napravili smo tri pogreške, platili danak neiskustvu igranja ovakvih utakmica. Igrači Olympiakosa su znali kazniti našu naivnost. Takve se greške, u Europi, naime ne praštaju. To je ono što nam je nedostajalo, samo iskustvo igranja europskih utakmica.

U uzvratu u Pireju odigrali ste neriješeno. Niste imali što braniti, koju ste taktiku aktivirali?

– Partizan uvijek igra ofenzivno, napadački. Moja je to nogometna filozofija. Igrali smo tako u Beogradu i Pireju. Respektiramo svakoga, ali se ne plašimo nikoga. Na suparnike idemo otvorena garda, pritišćemo. Ostaje žal, ne zbog toga što nismo prošli dalje, već zbog onog rezultata iz Beograda koji nije bio realan, nije bio slika onoga što se događalo na terenu. U uzvratu smo se trudili neutralizirati greške, ali ponekad u sportu treba imati i sreće. Nama nije bila naklonjena. Olympiakos je čvrsta momčad, dugo igraju zajedno na europskoj sceni, stalni su sudionici Lige prvaka. Kvalitetni pojedinci u službi su kolektiva. Najjača je to snaga svake momčadi – kolektiv.

Što biste savjetovali Matjažu Keku?

– Rezultati su ogledalo svakog trenera. Kek je prvak Hrvatske, Rijeka je slomila rogove austrijskim bikovima iz Salzburga. Kek će najbolje znati iskoristiti odlike svoje momčadi, kako anulirati brze tranzicije igre Olympiakosa po bokovima.

Najopasniji igrač Olympiacosa?

– Momčad! Igraju timski, čvrsto, agresivno, a imaju individualnu kvalitetu.

Obrana, vezna linija, napad…?

– Imaju odličnu organizaciju igre, homogena su ekipa. Svi rade u defenzivi, maksimalno se žrtvuju, pomažu jedan drugome. Imaju dobar intenzitet igre. U igri prema naprijed sudjeluje veliki broj igrača.

Navijačka energija

Rijeka kao momčad. Navijači. Pakao će biti u Pireju, ali i na Rujevici?

– Rijeka je prošle sezone ostavila izuzetan dojam, sjajno ukomponirana momčad igrala je nogomet za uživanje. Uvjerljivo je osvojila dvostruku krunu nakon jedanaest godina dominacije Dinama. Postala je ozbiljna opcija u HNL-u, i ove godine je prvi favorit za naslov prvaka. U Europi je pred velikim izazovom. U play offu je sve moguće. Rijeka zna igrati na rezultat. Valja odigrati hrabro i mudro u Pireju, zabiti gol, a onda su sve opcije otvorene. Navijači su uvijek dvanaesti igrač. U Pireju je silna njihova energija, ali vidio sam i da je  Rujevica vulkan.