RIJEKA Posljednji dan veljače, ovaj put 29. u mjesecu, u HNL-u u fokus stavlja dvije utakmice za ljubitelje domaćih loptačkih zbivanja. Rijeka u Maksimiru, Hajduk u Gradskom vrtu. I sve to u trenutku velike borbe za drugu poziciju koja ove godine donosi kvalifikacije Lige prvaka. Zagrebačke modre nekako su već svi proglasili novo-starim prvacima, Hajduk opet puca visoko nakon sezona popriličnih posrtaja, a Rijeka i Osijek pušu mu za vratom i gaje velike ambicije na kolosijeku Kupa u kojem su izborili međusobni polufinale. U svakom slučaju zanimljivo, a tako će biti i sljedeća dva kola u kojima Hajduk dočekuje Dinamo, a odmah potom Rijeka ugošćava Splićane…

Riječani su u fazi promocije mladosti i svojevrsne renesanse nakon tri pobjede i remija bez primljenog gola u posljednje četiri utakmice. Simon Rožman udahnuo je neku novu energiju bijelima, igra ne plijeni toliko ljepotom, ali navijače osvaja srce igrača na travnjaku. Sve to prepoznala je publika. Dinamo s druge strane nakon odlaska Olma teže od očekivanog lomi suparnike.

Postavlja se pitanje što može Rijeka ovaj put u Maksmiru, koji tradicionalno nije baš bio sretna luka za bijele. Riječ je o 53. gostovanju Riječana kod lidera pri čemu se momčad s Kvarnera slavljenički doma vraćala šest puta. Pritom su Nenad Gračan i Matjaž Kek jedina dva trenera koja su matirala modre u njihovim dvorištu.

Zadovoljnija putovanja u metropolu prvi je otvorio Gračan, u travnju 1999. Rijeka je slavila u gostima minimalno golom Balabana (14’) koji je kasnije završio u redovima Zagrepčana, a domaće tada vodio Velimir Zajec. Točno tri godine kasnije bijeli su slavili u golijadi 2:3 pod vodstvom Ivana Katalinića. Pobjednički gol postigao je Vidović (75’), Rijeka dvaput vodila (Rački, Skočibušić), a Ilija Lončarević na drugoj strani ostao praznih ruku.

Acostyjev pogodak

Za novu riječku pobjedu u pobrinuo se Vugrinec (1:2) golom u 86. minuti u ožujku 2006. kada je kormilar bijelih bio Dragan Skočić, aktualni izbornik Irana, a modrih Josip Kuže. Gračan je potom još jednom zadao matni potez Zajecu, u srpnju 2010. Rijeka je s(p)retno pobijedila 1:2 autogolom Badelja u 72. minuti.

Uslijedila je era trofejnog Matjaža Keka koji je dvaput bio uspješan sa svojom momčadi u srcu Hrvatske. Prva pobjeda odnešena je u Kupu (0:1) golom Tomečaka u svibnju 2014., ona druga najsvježija u travnju 2018. kada je jedini pogodak na utakmici postigao sada već bivši igrač bijelih Acosty (39’), a na drugoj strani Nikola Jurčević već bio pred smjenom na kormilu Zagrepčana. Zanimljivo, u toj posljednjoj, Kekovoj pobjedi od sadašnjih igrača sudjelovali su još Čolak, Pavičić i Gorgon.

Rijeka je dosad u 42 ligaška gostovanja tako pet puta slavila u Maksimiru, dok je pet utakmica završavalo bez pobjednika. Gubila je u šest utakmica Kupa (jedan remi) i dvije Superkupa, a u prvenstvenim nastupima najviše, po četiri pobjede, s druge strane klupe ostvarivali su Kruno Jurčić, Branko Ivanković i Zoran Mamić.

Čolakov impuls

Novi trener Rožman zasad se je dvaput »opekao« na modrima, na Rujevici (0:5) i Maksimiru (0:3), ali ostvario i jednu veliku, upravo posljednju pobjedu nad Nenadom Bjelicom kojom je Rijeka izbacila modre u četvrtfinalu Kupa na Rujevici (1:0). Riječka bura otpuhala je nesnalažljive Zagrepčane i od tada je Rijeka zauzela puno drugačiji, prepoznatljiv gard u promijenjenom sustavu igre (3-5-2) te u nekim trenucima i sa čak petoricom igrača iz vlastitog omladinskog pogona što se ne pamti.

Rijeke je puno puta u Maksimir odlazila s popriličnom dozom optimizma, a vraćala se pognutih glava. Neki porazi bili su neočekivano laki, govorilo se o potpisanoj predaji već na Grobniku i riječkoj nemoći u vrtlogu stadiona koji je donosio svojevrsno sportsko prokletstvo. Tek u eri Damira Miškovića i Matjaža Keka počeo se graditi nešto drugačiji gard koji statistički opet nije donio puno. Rijeka je tada puno bolje i pobjednički protiv modrih izlazila na Rujevici, Varaždinu, Puli…

Rožman je promjenom filozofije igre u posljednje vrijeme puno toga podredio rezultatu. Ali pritom ne želi zanemariti niti sadržaj. Posljednja pobjeda u Kupu s Čolakovim potpisom donijela je veliku dozu samopouzdanja, Rijeka na terenu izgleda puno ozbiljnije u obrani i bloku, igri u oba smjera… Ima svoje šanse i svakako želi potvrditi za rujevička pobjeda nije bila slučajna.