Nogometni odgoj u Rijeci

Što veže velik broj “bijelih” i “žutih”? Dvoboj u Zaprešiću bit će promocija – riječke škole nogometa

Marko Cvijanović

Foto Nel Pavletić / PIXSELL

Foto Nel Pavletić / PIXSELL

Bio sam presretan kad sam saznao da me vraćaju s posudbe iz Intera, Rijeka je za mene oduvijek bila nogometni san. Tako će i ostati. Ovdje želim ostaviti trag, želim pobjeđivati s Rijekom, zabijati golove, osvajati trofeje… – kaže Matej Vuk



RIJEKA Zdravstveni bilten riječkoga nogometnoga prvoligaša uoči nedjeljnoga gostovanja u Zaprešiću uistinu ne izgleda dobro. Dakle: Capan – ruptura, Punčec – udarac, Heber – ozljeda kvadricepsa, Raspopović – ozljeda stražnjeg križnog ligamenta, Gorgon – svježe oporavljen od rupture lista, Pavelić – rekovalescent, Velkovski – rekovalescent. Zabrinjavajuće okolnosti uljepšat će tek činjenica da je Gorgon počeo trenirati s momčadi i da pravo nastupa, poslije odrađene kazne uslijed akumuliranih kartona, stječe Čolak, odnosno Murić koji je netom stigao na Rujevicu.


Na Bišćanovu žalost, Tomečak će pravo nastupa imati tek protiv Hajduka u idućem kolu. Budući da je prvi čovjek u struke »bijelih« u međuvremenu ostao i bez Čanađije, momčad će u svakom slučaju doživjeti osjetne promjene. Pritom se sve češće spominje ime Mateja Vuka, koji se s nekoliko lijepih poteza predstavio riječkoj publici u porazu od Gorice (1:3).


Podrška 


Vuk je, uzgred, jedan od dvanaestorice igrača u objema momčadima koji konkuriraju za nedjeljni ogled u Zaprešiću, a koje veže nogometni odgoj pod paskom riječkoga nogometnoga prvoligaša. U zaprešićkoj momčadi to su vratar Carlo Berković, koji je prošao sve selekcije omladinske škole Rijeke, Jasmin Čeliković, koji je u Inter stigao na posudbu kao igrač pod profesionalnim ugovorom s »bijelima«, Igor Postonjski i Ivan Nekić, koji su u omladinskom pogonu Rijeke proveli dvije godine, odnosno Goodness Ajayi i Theophilus Solomon, koji su dobar dio svoga nogometnoga odrastanja proveli na Kantridi i Rujevici, nakon što su u Rijeku stigli iz nigerijske akademije Abuja posredstvom pokojnog Božidara Matijevića.




Pod Bišćanovim radarom sada je cijela plejada nadarenih riječkih juniora, od kojih su Vuk i Bušnja trenutno najbliži prvoj momčadi, pogotovo što su obojica dobili minutažu protiv Gorice. Većina (Vuk, Bušnja, Smolčić, Mitrović, Liber, Čeliković, Nekić) pritom za dolazak u Rijeku u prvom redu moraju zahvaliti Borisu Milanoviću, današnjem treneru mlađih pionira Rijeke, koji je u to vrijeme obnašao funkciju glavnog skauta i zamjenika omladinske škole. Kad je u pitanju njihov daljnji angažman u najjačoj momčadi riječkoga prvoligaša, netko se od odgovornih na Rujevici konačno mora pozabaviti pitanjem hoće li se promocija svojih mladih igrača događati samo u slučaju nužde ili to mora postati strategija. Vuk i društvo će do tada strpljivo čekati prvu sljedeću priliku.


– Stvarno je bio fenomenalan osjećaj zaigrati za prvu momčad na Rujevici, ali jako mi je žao što smo izgubili utakmicu. Da smo barem izvukli neriješeno… – kaže Matej Vuk, koji je pogodio stativu u razdoblju kad se utakmica s Goricom još uvijek lomila.


– Šteta da ta lopta nije ušla, možda bi sve bilo drukčije na kraju. Ovako poslije svega ostaje gorčina, jer nismo pobijedili utakmicu, koliko god mi je bilo drago zbog moje dobre igre. Nadam se da je ovo samo početak, da ću u budućnosti odigrati još puno dobrih utakmica za Rijeku. Kada sam ulazio u igru čuo sam povike navijača, njihovu podršku s tribina, kao da me osobno poznaju. To je bilo baš lijepo. Nadam se da ih nisam razočarao, koliko god su na kraju bili nezadovoljni jer smo izgubili. Dao sam sve od sebe, uvijek ću davati sve od sebe, drukčije ne znam i ne mogu igrati. Nadam se da će ubuduće takva moja igra momčadi donositi pobjede.


Iskustvo


Matej nema prevelika očekivanja kad je u pitanju nedjeljni zaprešićki ispit protiv momčadi u kojoj je, poput suigrača u juniorskoj momčadi »bijelih«, Jasmina Čelikovića, proveo određeno razdoblje na posudbi. Svjestan je da strpljivo mora čekati novu priliku i iskoristiti svaku ukazanu minutu.


– Upravo tako. Imam samo osamnaest godina, čekat ću na klupi svoju priliku i nastojati maksimalno iskoristiti trenerovo povjerenje. Bio sam u Interu, stekao dragocjeno iskustvo seniorskog nogometa na najvišoj razini, ali Rijeka je ono što sam oduvijek želio i drago mi je da sam se vratio. Ovdje sam sto puta zadovoljniji. Znam da se u tako dobroj momčadi puno teže izboriti za priliku, ali bit ću strpljiv i nadati se da će moje vrijeme doći. Dueli s Jasminom Čelikovićem? Možda se dogode, a možda i ne, to još ne znamo, ali znam da sam s njim u jako dobrim odnosima. Još iz juniorskih dana. Družili smo se u razdoblju kad smo bili zajedno u Zaprešiću, ali i sad se redovito čujemo. Nadam se samo da ću u nedjelju ja biti sretniji i da će Rijeka pobijediti.


Naravno da su svi njegovi nogometni snovi vezani uz Rijeku…


– Tako razmišljamo svi mi mladi igrači koji smo dobili priliku biti u prvoj momčadi, a ima nas jako puno perspektivnih. što se mene osobno tiče, bio sam presretan kad sam saznao da me vraćaju s posudbe iz Intera, Rijeka je za mene oduvijek bila nogometni san. Tako će i ostati. Ovdje želim ostaviti trag, želim pobjeđivati s Rijekom, zabijati golove, osvajati trofeje… I nisam od onih koji će se isticati preko medija i na taj način boriti za novu priliku u prvoj momčadi. Uvijek sam se dokazivao i dokazivat ću se na treningu i utakmicama. Za mene je svaka minuta u prvoj momčadi Rijeke sve na svijetu. tako će i ostati – zaključio je Vuk.