Početkom ožujka 2014. godine mlada reprezentacija Hrvatske do 21 godine poražena je u prijateljskoj utakmici od Slovenije u Kopru, a izbornik Nenad Gračan koristio je u toj utakmici sljedeće igrače: Zelenika, Gorupec, Datković, Župarić, Milić, Bradarić, Begonja, Pjaca, Pašalić, Šitum, Perica, Sluga, Miloš, Pavić, Radošević, Mišić, Pavičić, Čanađija, Kolar, Mitrović i Mlinar. Niko Datković, Mato Miloš, Josip Radošević i Matej Mitrović su bivši igrači »Rijeke«, Filip Bradarić, Simon Sluga i Dario Čanađija još uvijek nose »bijeli« dres, a ovih dana trebao bi im se pridružiti i Dario Župarić. Toj generaciji od bivših igrača »Rijeke« pripadaju Antonini Čulina i Ivan Močinić.

– Ne sjećam se te utakmice, ali dobro poznajem sve te dečke. Bili smo talentirana generacija, ali kao i mnogima darovitim generacijama hrvatskoga nogometa uvijek nešto nedostaje da se napravi nešto na velikim natjecanjima. Valjda ćemo po uzoru na neke druge generacije zato ostaviti trag u A reprezentaciji. Kao što su sada dobili priliku Mišić, Andrijašević, Prskalo… Drago mi je zbog njih, to im samo može biti velika čast, a svima nama potvrda da se u »Rijeci« radi kako treba i da sve to ide u pravom smjeru – govori pričuvni vratar »bijelih« Simon Sluga, koji vrlo dobro poznaje Darija Župarića, stopera u dolasku na Rujevicu.

Sve najbolje

– O Dariju mogu reći sve najbolje – nastavlja Sluga. – Poznajemo se već dugi niz godina, igrali smo zajedno u mladim reprezentacijama, družili smo se i mogu za njega pronaći samo riječi pohvale. Ne znam da li će se postići dogovor s njim ili ne, ali znam da ako dođe da će biti veliko pojačanje za nas. Osim toga i kao dečko je prva liga. Poznajem ga dosta dobro kao igrača ne samo iz mlade reprezentacije već i iz Italije gdje je igrao jako dobro. Igrao je u »Pescari« u Serie B i Serie A, a to nije mala stvar, pogotovo za obrambenog igrača. Svi znamo kako je u Italiji teško dobiti priliku u kontinutetu posebno kada se često mijenjaju treneri. Sigurno da je ostavio zapaženi trag u Italiji i ako dođe na Rujevicu dobro je došao. Prihvatit ćemo ga kao i svakog drugog igrača. Iskreno, nadam se da će doći. Da li smo razgovarali? Ne, nismo se čuli otkada se pojavila njegova mogućnost dolaska u »Rijeku«. Ne bih ga ni volio opterećivati s nekim stvarima. Kada dođe i ako dođe srest ćemo se i sigurno je da ću mu pomoći ako bude potrebe. Ne treba mu sada nitko da mu soli pamet, bolje je pustiti čovjeka na miru dok nije sve riješeno.

Ozljeda tetive

Neće biti lako uskočiti u Mitrovićeve »kopačke«. Župarićev bivši suigrač i prijatelj ostavio je duboki trag na Rujevici i veliku hipoteku svojem nasljedniku.

– Mitar je ostavio veliku rupu iza sebe i neće to biti lako nadomjestiti. U pitanju je nevjerojatan dečko koji je zaslužio pravi transfer koji mu se dogodio. Bio sam blizak s Mitrovićem, znamo se godinama i uvijek sam govorio da će nešto napraviti. Baš mi je drago da se nešto takvo ostvarilo, ali siguran sam da neće na tome stati. Sada je na drugima da se pokažu, zakrpaju upražnjeno mjesto u momčadi i da onda svi zajedno nastavimo tamo gdje smo stali jesenas.

A Sluga je jesen zaključio u klupskoj ambulanti gdje se ponovo našao nakon svega tjedan dana priprema u novoj godini.

– Došlo je do iritacije tetive zbog čega sam preskočio posljednje dvije utakmice prošle jeseni. Tijekom stanke sam to zaliječio, normalno odradio prvi jedan zimskih priprema, a onda mi se isto dogodilo na drugoj nozi. I sada moram sve opet ispočetka!

»Pegula«, nesreća, peh… Kako drugačije objasniti da se u kratkom periodu dogodi ista ozljeda samo na drugoj nozi?

– Rekao mi je naš fizioterapeut Alen Ilić da je veća vjerojatnost da dobijem na lotu nego da mi se dogodi takva ozljeda na obje noge. Zbog toga sam počeo igrati Eurojackpot. Možda mi se posreći!

Prskalo

Iza Simona je tipična polusezona za pričuvnog vratara koji je prisiljen gledati u leđa »jedinici« koja igra nogomet karijere.

– Trener je ljetos dao priliku Prskalu i zaslužuje sve pohvale za svoje izvedbe. »Prki« je čvrsto zgrabio priliku i ne da nikome ni blizu. Ne znam tko bi morao doći da ga makne s gola ha, ha… Drago mi je zbog njega, ali i zbog poziva u reprezentaciju. Nadam se da će tamo i ostati. Nema u meni nikakve gorčine ili ljubomore, stvarno mi je drago zbog njega i može mi samo biti primjer kako je godinama bio drugi vratar, a onda dočekao priliku i postao prvi vratar u Hrvatskoj s jednom od boljih statistika primljenih golova u Europi. Ima moju podršku i nadam se da će što duže zadržati jedinicu u svojim rukama.

Prskalova karijera je ogledni primjer kako se strpljenje, bez čega niti jedan vratar ne može isplivati, stvarno može obilato isplatiti. Doduše, upitno je koliko mlađahnom Slugi to sada predstavlja utjehu.

– Nema u našem poslu puno utjeha ili alibija. Situacija je takva kakav je i treba je prihvatiti te nastaviti raditi. Trenutno mi je najbitnije što prije sanirati ozljedu kako bi mogao Prskalu nastaviti puhati za vrat i tjerati ga da bude što bolje. Vjerujem da će jednog dana doći i moje vrijeme, a sigurno da Prskalov put može poslužiti kao uzor ne samo meni već i svakom drugom igraču ili vrataru na svijetu. Prskalo je pokazao kako s radom i strpljenjem, a na kraju krajeva i kvalitetom, uvijek sve dođe na svoje – poručio je Sluga.