Foto R. BRMALJ
Rijeka ima dobre predispozicije opet ostvariti dva velika cilja, osvojiti drugo mjesto i obraniti Razbuzinovo sunce. I to na čelu s trenerom koji je na Rujevicu došao sa savim drugačijom misijom, prije svega promovirati mlade te ovaj put uz dosta slabiju logističku podršku zadržati visoke standarde Miškovićeve Rijeke
RIJEKA Simon Rožman na najbolji je mogući način zaključio prvo mini poglavlje na klupi Rijeke. Slovenski stručnjak velikim je trijumfom nad Hajdukom proslavio svoju 20. utakmicu u ulozi prvog čovjeka struke i pomalo počeo ostvarivati ono što su u klubu i najavljivali odmah po njegovom dolasku.
Srećko Juričić i Ivan Mance znakovito su ustvrdili da je Rožman upravo ono što je Rijeka tražila i željela, prije svega trener na duži rok. Barem približno ono što je bio najdugovječniji hrvatski trener Matjaž Kek, a niti izbliza zbog niza otežavajućih okolnosti nije uspio Igor Bišćan, koji na kormilu Riječana nije izdržao niti godinu dana. Bilo kako bilo, Kek i Bišćan su Rijekina daljnja i bliža prošlost, na Rujevici prije svega žele znati što donosi bliža i daljnja budućnost.
Rožman je na Rujevicu došao u specifičnim okolnostima u kojima je više patila atmosfera nego rezultat. Bišćan je ostavio “bijele” nakon devet kola na trećem mjestu sa samo bodom zaostatka iza Dinama i jednim porazom (Gorica), najmanje od svih momčadi u ligi, no negativno ozračje, izostanak podrške, brojne ozljede, a upućeniji će reći dijelom i mediji, te već dogovoren angažman u reprezentaciji učinili su svoje.
Usponi i padovi
Niti Rožmanu na startu nije bilo lako. Na svakom se koraku govorilo kako je došao kao Kekov ljubimac i na preporuku slovenskog izbornika, nije najbolje poznavao ligu, kadar i okruženje. No, dobro je startao iako je zbog kazne vođenje prve utakmice u Varaždinu morao prepustiti svom pomoćniku Alešu Kačičniku. Rijeka je u prve tri utakmice osvojila sedam bodova, od koji šest gostujućih, da bi dolazak Gorice još jednom sve radikalno promijenio. Na kritike nije trebalo puno čekati…
Rijeka je doma izgubila od Gorice (1:2), potom nakon izvrsnog prvog poluvremena i vodstva 0:2 pala u posljednjih 12 minuta u Gradskom vrtu (3:2), da bi crnu seriju zaključio težak domaći poraz od Dinama (0:5) koji je protutnjao Rujevicom i upalio popriličan alarm. “Modri” su brzopotezno pregazli “bijele” za koje je na svu sreću stigla prvenstvena stanka. I dva poteza koja su opet sve promijenila. Srećko Juričić zahvalio se putem medija Punčecu, Mamiću i Šimiću, a neizravno i Kvržiću, nema sumnje u suradnji sa stručnim stožerom, a Rožman odlučio ostati vjeran svojim standarima u kojima je profesionalnost na prvom mjestu. I tu je dobio bitnu podršku uprave.
Na sreću, krenuli su i rezultati, iz Čateža se vratila neka nova Rijeka i do kraja godine nanizala četiri pobjede pri čemu je ona gostujuća na Poljudu (0:4) posebno odjeknula. Toliko da je Bijela noć na Kukuljanovu dodatno zračila optimizmom koji je potom dodatno i (ne)opravadno počeo kopniti. Prijelazni rok malo pomalo nagrizao je Riječane koju su ostajali bez Župarića, Kvržića i Acostyja, da bi rubriku dolazaka popunili Pires, Yateke i Galović.
Derbiji liječe
Ni proljeće nije počeo obećavajuće za “bijele”, koji su lakoćom pali kod “lokosa”. Tko je tad mogao pomisliti da je to tek početak impresivne Lokomotivine serije od šest pobjeda u sedam utakmica. Ipak, lijek za Rijekine igrače i navijače su pobjede nad velikima. Izbacivanje Dinama u četvrtfinalu Kupa (1:0) dodatno je uzburkalo pozitivne strasti, a na sve su se posebno nadovezale domaće pobjede nad Osijekom (1:0) i Hajdukom (2:0). Istina, Rijeka je opet teško stradala u Maksimiru (4:0), ali Jadranski derbiji izgleda sve liječe.
Rijeka je u sedam proljetnih kola osvojila 13 bodova, a što je najzanimljivije, primila je tek jedan (Inter) gol na Rujevici u pet utakmica. Sve je krenulo od Kupa s bitnom promjenom Rožmanove filozofije, koji je odustao od izrazito napadačkog nogometa i prilagodio je okolnostima kadra, promijenivši sustav igre u opet sve popularniji 3-5-2. U vrijeme kad je klub došao u malu “recesiju”, točnije prestao ulagati kao nekad, Rožman je u vrlo bitnom trenutku matirao “modre” i Nenada Bjelicu i zadobio dodatne simpatije bez obzira na to što je Dinamo “bijelima” u tri prvenstvena susreta zabio 12 golova, bez ijednog primljenog.
Pobjeda i suverena igra nad Hajdukom te nova sinergija s tribinama opet su probudili Rujevicu. Rijeka ima dobre predispozicije opet ostvariti dva velika cilja, osvojiti drugo mjesto i obraniti Razbuzinovo sunce. I to na čelu s trenerom, koji je na Rujevicu došao sa savim drugačijom misijom, prije svega promovirati mlade te ovaj put uz dosta slabiju logističku podršku ipak zadržati visoke standarde Miškovićeve Rijeke. No, to je stvarnost Rijeke…