Franko Andrijašević

Rijeku nikada neću zaboraviti i sigurno ću se jednoga dana vratiti…

Portal Novilist.hr

Franko Andrijašević/Foto Arhiva NL

Franko Andrijašević/Foto Arhiva NL

Rijeka stalno vreba, prate moju situaciju i bili smo u kontaktu cijelo vrijeme. Ali kad bismo sjeli i ozbiljno razgovarali o mom povratku, uvijek smo došli do toga da je problem u sredstvima kojih klub u ovom trenutku nema i zato nismo mogli ostvariti transfer. Moram priznati da su oni kroz nekoliko navrata pokušali mene vratiti kroz nekakve posudbe, ali i za takav vid prijelaza bi trebali nešto financijski platiti, a za njih je to problem u ovom trenutku - kaže Franko za Index.hr.



RIJEKA Nosio je dres triju najvećih hrvatskih klubova, bio je najbolji igrač lige i reprezentativac Hrvatske u eri Ante Čačića. Jedan od ključnih igrača Rijeke u povijesnoj sezoni nakon osvajanja titule odmah je napustio klub i otišao u Gent, u transferu teškom oko 4 milijuna eura.


U Belgiji nikada nije pronašao ulogu koju mu je u šampionskoj momčadi Rijeke namijenio Matjaž Kek. Andrijašević je teško mogao računati na takvu slobodu. Prije tri dana iz Genta je preselio u mali klub Waasland-Beveren.


27-godišnju Splićanin na novom je početku, mora se boriti kao prvog dana karijere, u 13. klubu belgijske lige.




U Gentu je ove sezone odigrao 660 minuta u 12 utakmica.


“Ne znam pravi razlog svega ovoga”, rekao je Andrijašević na početku razgovora za portal Index.hr.


“Puno puta pričao sam s ljudima u klubu o svojoj situaciji, ali nikada mi nisu dali konkretan razlog. Gent je klub koji ne trpi dugu prilagodbu, pogotovo ako se nanižu ozljede. Nažalost, pola godine proveo sam sa slomljenim rebrima, dvaput sam imao problema i s vratom… Praktički mi je vrijeme prilagodbe prošlo u ozljedama. Nikako nisam dobio kontinuitet utakmica koje sam Zaslužio. I kad bi se zaredalo nekoliko utakmica koje sam igrao u prvoj momčadi, samo bih iznenada završio na tribini


“Kada sam se vratio, sve se promijenilo” 


“Stalno je bilo toplo-hladno i nisam se uspio nametnuti u takvim okolnostima. Vidio sam da mi u klubu ne vjeruju i ne stoje uz mene. Nedostajalo je podrške koju, smatram, svaki igrač zaslužuje, a ne onaj koji je došao za više novca. Klub nije imao strpljenja, to je prava riječ. Nisam jedini, ima još igrača u Gentu koji odlaze, a dovedeni su prije pola godine ili čak manje.”


Trener koji ga je htio i doveo u klub ubrzo je dobio otkaz, a Andrijašević nakon toga nikada nije dočekao pravu šansu.


“Došao sam u klub na zahtjev trenera koji je, dok sam se ja borio s ozljedama, dobio otkaz. Kad sam se vratio, dočekao me novi trener i novi ljudi u klubu. Kroz pola godine puno toga se promijenilo. Pomirio sam se sa situacijom, strpljivo čekao šansu da odem negdje gdje ću igrati nogomet, dobiti minutažu.”


Posudba u Waasland-Beveren je prilika za dokazivanje koja mu može omogućiti bolju poziciju u ljetnom prijelaznom ruku, da se vrati na veliku scenu. O povratku u Gent ne razmišlja. Ruku mu je pružio Mostarac Adnan Čustović, bivši reprezentativac BiH i mladi trener koji je brzo postao hit u ligi. U listopadu 2017. godine uskočio je na mjesto pomoćnika i spasio Oostende od ispadanja. U studenom prošle godine otišao je u Beveren, gdje je u kratkom roku preporodio klub, navijači ga obožavaju, a srušio je i prvake Belgije, Club Brugge koji vodi Splićanin Ivan Leko.


“Trener Adnan Čustović me jako htio u momčadi, kao i predsjednik Beverena. Nekoliko puta sam razgovarao s njima i imam osjećaj da će mi vratiti slobodu koja mi je u ovih godinu i pol dana nedostajala u Gentu. Kad sam došao u Belgiju, u momčadi je bilo nekoliko igrača s naših prostora, ali se klupska politika u međuvremenu dosta promijenila i počeli su te igrače prodavati. Mene su poslali na posudbu, Lovre Kalinić nedavno je otišao u Englesku… Nekad je Gent slovio kao klub koji je uvijek držao nekoliko igrača s naših prostora, ali vremena su se promijenila i sada su im zanimljivi drugi igrači, odnosno iz drugih država. Ni ljudi u Gentu ne razmišljaju o mom povratku. Otišao sam na posudbu samo jer me nisu mogli prodati, nisam nastupao. Na ljeto će tražiti gdje da me prodaju. Moram istaknuti da sam u Beverenu nakon nekoliko dana jako sretan. Svi su me prihvatili, zadovoljan sam i nadam se minutaži, što mi je u ovom trenutku najbitnije, kao i u narednim mjesecima.”


“Cico mi je rekao da mu nisam potreban, a ja sam otišao i osvojio naslov prvaka”


Andrijašević zvuči kao da je siguran da će okrenuti tijek karijere, već do kraja sezone. 


“U nogometu je sve moguće i stvari se jako brzo mijenjaju. Sjećam se samo vremena kada sam bio u Dinamu, pa mi je Cico Kranjčar rekao da me ne vidi u svojim planovima, a ja sam otišao u Rijeku i osvojio naslov prvaka Hrvatske. Život je pun uspona i padova i moramo prihvatiti da stvari nekad ne idu svojim tokom, neki trener te želi, drugi ne. Nekad te klub želi dovesti, ali u tom trenutku to ne može.”


Samo želim minute i mjesto gdje ću se pokazati i osjećati dobro. Imam pozitivnu vibru otkako sam došao, polako me i ekipa prihvaća, tu su četiri igrača s naših prostora, što je veliki plus. Odmah su me prihvatili kao svog i to mi je pomoglo. Čovjek se drugačije osjeća u okruženju u kojem nije pod konstantnim pritiskom. To mi se često događalo u Gentu, odigrali bismo jednu utakmicu, izgubili i uvijek se mene okrivljavalo za sve – bio ja kriv ili ne. Ispadalo je da su rezultati kluba loši samo zbog mene, a u biti ja to tako nisam doživljavao niti mislim da je to bio slučaj.”


Kao kada si zabio Bruggeu pa završio na tribinama? 


“Da, zabio sam u derbiju, dvije utakmice nakon bio sam na tribinama, a kasnije niti u momčadi. Sve se događalo bez obrazloženja. Mislim da previše igrača prolazi kroz Gent i klubu nedostaje strpljenja. Čak kad bi cijela ekipa odigrala lošije, ja sam bio dežurni krivac. Tako sam se osjećao. U toj atmosferi bilo je jako teško doći do izražaja, svaka greška stavlja se pod povećalo. Najviše mi je krivo što nije bilo zdrave komunikacije između mene i ljudi u klubu. Nekoliko puta sam pričao s njima, imao sam osjećaj da smo pronašli zajednički jezik, a nakon toga bi se stvari naglo promijenile. Opet bih završio na klupi ili tribini i ne bih ulazio u igru, bez da mi je netko objasnio zašto.


Kad sam i povezao nekoliko utakmica, pet, šest koje sam odigrao u kontinuitetu, igrao sam na poziciji zadnjeg veznog, a oni su od mene očekivali golove. Pokušao sam im objasniti da traže od mene nešto što na toj poziciji ne mogu ponuditi, ali onda bi ispalo da sam ja stalno nezadovoljan i odmah bih preselio na klupu. Na kraju sam se povukao, pustio sam ih da rade što žele, nije mi bilo logično, ali eto… I tako je prošlo neko vrijeme i shvatio sam da više nema smisla čekati i obostrano smo došli do zaključka da potražim drugu sredinu.”


U kakvom si fizičkom stanju? 


“Posljednjih godinu dana u Gentu nisam propustio gotovo nijedan trening. Osjećam se zdravo i dobro. Ako je i bilo zatezanja mišića, to je trajalo dan ili dva. Nisam imao ozbiljniju ozljedu koja je zahtijevala dužu rehabilitaciju. U Gentu sam cijelo vrijeme trenirao u B ekipi, a sad već i nekoliko puta s Beverenom. Ne bojim se ničega i mislim da ću vrlo brzo pohvatati trenerove zamisli i uklopiti se u novu sredinu kroz dva do tri tjedna.”


Stalno te vraćaju u Rijeku. Može li se to ostvariti?


“Jest, bilo je kontakta. Rijeka stalno vreba, prate moju situaciju i bili smo u kontaktu cijelo vrijeme. Ali kad bismo sjeli i ozbiljno razgovarali o mom povratku, uvijek smo došli do toga da je problem u sredstvima kojih klub u ovom trenutku nema i zato nismo mogli ostvariti transfer. Moram priznati da su oni kroz nekoliko navrata pokušali mene vratiti kroz nekakve posudbe, ali i za takav vid prijelaza bi trebali nešto financijski platiti, a za njih je to problem u ovom trenutku.


Na kraju krajeva, u Gentu nisu ludi da me samo tako puste i preuzmu obaveze plaćanja prema meni. Treba shvatiti njihove financijske planove. U ovom trenutku nije moguće, ali ja sam uvijek za Rijeku otvoren, znam što su mi dali i to neću nikada zaboraviti. Sigurno bih se volio vratiti jednog dana, ali tek za nekoliko godina, sada je možda još uvijek prerano.”


Rijeka nakon Keka? 


“Promijenila se moja ekipa s kojom sam osvojio dvostruku krunu, ali mislim da dečki danas imaju pravog trenera u Igoru Bišćanu, što se vidi i po rezultatima, ali i po njihovim izjavama o atmosferi u svlačionici. Ne mogu govoriti što se događalo u svlačionici prije Kekovog odlaska jer sam vrlo brzo nakon titule otišao, ali mogu reći što je bilo ranije. Mi smo bili malo stariji od aktualne ekipe, svi smo imali između 25 i 27 godina i svi smo se jako željeli dokazati. Moram reći da smo se osjećali i odbačeno od drugih klubova i ta ekipa skupila se i Rijeci. Atmosfera je bila sjajna, svi smo gorjeli od želje da pokažemo da vrijedimo više nego što su neki mislili. Ta momčad imala je srce prvaka, srce šampiona i zajedništvo nas je odvelo do titule prvaka.”


Rado bi se vratio? 


“Svaki klub ima pluseve i minuseve, a u Rijeci minuseva, po meni, ima čak i premalo. To sam shvatio tek kad sam otišao u inozemstvo, kad sam vidio kako stoje stvari u Gentu i u drugim klubovima. Ta Rijeka je imala nešto posebno. Izuzev posloženosti, kampa, terena i tehničkih stvari, u Rijeci je postojalo zajedništvo, ljudskost, prijateljstvo i međusobno poštovanje. I onda misliš da je svugdje tako, da su to normalne stvari, pa dođeš u inozemstvo i shvatiš da toga nema, da je tamo borba za goli život. U prvih godinu i pol dana u Gentu sam tek shvatio što sam sve u Rijeci imao. Mislim da nije prošao dan da nisam pogledao sva ta videa od osvajanja prvenstva, utakmica i zajedničkog slavlja. To su uspomene koju ću pamtiti cijeli život. U šampionskoj godini ne pamtim loš dan u Rijeci. Uvijek je sve bilo posloženo kako treba.”


Po čemu najviše pamtiš Keka?


“Matjaž Kek napravio je previše toga za Rijeku, donio prvenstvo i kup, sustavnu igru u Europi… Sjećam se kako nas je vodio u šampionskoj sezoni, bio je čvrsta i čelična ruka u svlačionici. Držao se svojih principa i zamisli koje nije lako napuštao. Nikome nije popuštao, mogao si dati gol i asistenciju pet utakmica u nizu, ali ako sljedeći dan dođeš nespreman na trening, stigao bi ukor. Kek bi te brzo spustio na zemlju. Za mene, on je bio odličan trener, nikome nije dozvolio opuštanje.


Posebno pamtim trenutke prije utakmice i sastanke na kojima nas je nabrijavao. Imao je i svojih negativnih strana, sto puta smo znali zavrtjeti očima na neke njegove opaske, ali održavali smo zajedništvo, inat i želju za dokazivanjem. U konačnici, on je bio ta točka na i, taj lik koji je nas sve posložio i napravio nas igračima kakvi smo danas. Njegov pristup treninzima i utakmicama, u kojem ni sekunde nije dopuštao opuštanje, doveo nas je do velikog uspjeha. Da nije bilo tako, možda bismo se malo opustili, možda bismo sve prokockali. Ali Kek je uvijek bio tu i vraćao nas.”


Koliko pratiš što se događa u HNL-u? 


“HNL ima novu energiju, trend mladih trenera to dodatno naglašava. Svaka čast Dinamu za povijesni uspjeh u Europi. Kada ih gledam, podsjećaju me na našu generaciju u Rijeci, vidi se to zajedništvo, ginu jedan za drugoga. Kad sam čuo da dolazi Bjelica, imao sam osjećaj da će on sve posložiti na svoje mjesto. Doživljavam ga kao tip trenera kakav je bio Zoran Mamić u Dinamu. Vidi se da je uveo red, zna se kada je vrijeme za zafrkanciju, a kada se ozbiljno radi. Stvorio je dobru atmosferu.


Taktika nekad nije ključ pobjede, odnosno nije ključno prenijeti samo tehničke detalje, već trener mora postići klimu u kojoj su svi zadovoljni. To je uspjelo Bjelici u Dinamu, Bišćanu u Rijeci, Zekiću u Osijeku, a vidim da i Hajduk ima mladog trenera. Mislim da je to ispravan put.”


Ipak se ne bi vratio odmah u HNL? Je li belgijska liga jača, tko za kim kasni? 


“U smislu kvalitete hrvatska i belgijska liga ne razlikuje se previše. U Belgiji je više igrača koji rade razliku zahvaljujući individualnoj kvaliteti. Taktički malo kaskaju, ali spremniji su od igrača u HNL-u. Više se trči, sigurno brže nego u HNL-u, više se radi, više je duela i ničijih lopti. U HNL-u se traži kombinatorika, više se gleda na igru, dok ovdje ima puno ekipa koje se čvrsto postave u obrani i mogu puno trčati, pa se često dogodi da te dobiju na račun trke i agresije, a ne kvalitete, rekao je Andrijašević za Index.hr